Maske su pale! Lažni sjaj Tužilaštva najmnogoljudnijeg kantona se pretvorio u tutumrak. Put od slave do ponora počinje u zajedničkim snagama, novinarskim briogadama lojalnim, poslušnim i tako dalje. Uz bliceve foto-aparata i zumiranje kamera započinje igrokaz hapšenja, puštanja i na kraju priča tužilaca koje privedene sumnjiče ili, čak, presuđuju za organizovani kriminal, korupciju, sticanje dobiti, davanje pogodnosti i tako dalje što kod siromašnog i polugladnog naroda izaziva oduševljenje: “Nek su stali na kraj lopovima!“.
Kad utihnu slavodobitne salve, kad počne suđenje, onda nikog od tužilačkog novindžiluka nema ni za lijeka. Da se ne sazna istina o tome da su „lopovi“, ustvari, žrtve, ili svjesne namjere ili neznanja tužilaca. Čak je tužilac, Ćazim Serhatlić, od sutkinje Opštinskog suda u Gračanici, Selme Brkić, tražio izuzeće javnosti nakon nekoliko ročišta u aferi „Rudnik soli Tuzla“. Jedini predstavnik javnosti je bio potpisnik ovih redova. Odbijanjem njegovog zahtjeva, javnost je sa svakog ročišta imala nova saznanja da je riječ o politički montiranom procesu protiv devet visokoobrazovanih ljudi koji obavljaju odgovorne dužnosti u privredi i javnom životu.
Prije ovog, iz neznanja ili očite namjere, Serhatlić je podigao i izgubio politički montiranu optužnicu protiv mr. Envera Bijedića, predsjednika Socijaldemokrata BiH, bivšeg direktora JU Direkcija za izgradnju Tuzle, ministra u Vladi Federacije BiH i poslanika u Skupštini BiH.
Tomislav Ljubić – Ćazim Serhatlić
U dugom, toplom ljetu, dodatnu temperaturu daje afera „GIKIL“. Veseli je tužilac Serhatlić uz saradnju svog šefa, Tomislava Ljubića, glavnog tužioca Tužilaštva TK, prije tri i po godine uhitio Pramoda Mittala, iz porodice Mittal, po bogatstvu petoj u svijetu, zbog niza krivičnih djela.
Nakon ispitivanja u MUP-u i prijedloga advokata, Mittal je pušten uz mjere obezbjeđenja – tri miliona maraka je položio da će biti dostupan pravosd nim organima i 21 milion maraka uplaćenih na poseban račun GIKIL-a iz Lukavca u kojem je većinski vlasnik! Ačkosum!
Naravno, nisu se protivili tužibabci, nisu tražili uzimanje putnih isprava, nisu tražili redovno javljanje u MUP… Nisu tražili ništa čime bi onemogućili da Mittal bez problema ode u Veliku Britaniju. Iz neznanja ili totalne namjere, vrag bi ga znao, nisu imali saznanja da Britanija ne isporučuje svoje građane!
Prije šest mjeseci je tužilac Serhatlić podigao optužnicu protiv Mittala u kojoj, među ostalim čudesima, stoji da Mittal „nije ispunio ugovorne obaveze njegove stopostotne firme GHSL i GIKIL-a u kojoj je većinski vlasnik! U „Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima“ čiji je potpisnik i država Bopsna i Hercegovina od januara 1993. godine, u članu 11. piše :“Niko ne može biti zatvoren samo iz razloga što nije u stanju da izvrši neku ugovornu obavezu“. U članu 9. Pakta piše: “Svako ko je nezakonito hapšen ili pritvoren ima pravo na naknadu štete“.
Halil Lagumdžija – Irfan Halilagić
Pramod Mittal je otišao mnogo dalje i šire od upozorenja da je nezakonito hapšen. Pravni tim Mittala je zatražio arbitražu pred Trgovinskim sudom u Beču, jer u ugovorima koje je njegov pravni tim pravio našim i britanskim kompanijama stoji da je u slučaju sporova među njima nadležan sud u Beču. iz neznanja ili očite namjere, tandem snova – Serhatlić – Ljubić – nije vjerovatno ni pogledao te ugovore? Ili ih je, gluho i ćoravo bilo, neko sakrio?
Iz krugova bliskih GIKIL-u, odnosno Mittalu, vele da sa strancima nema pravnih budalaština, nema našeg javašluka, neznanja, sile i nepravde, neodgovornosti, nema demonstracije neznanja…Rečeno nas može koštati pola milijarde eura odštetnog zahtjeva Mittala pred sudom u Beču!
Kolika je u svemu ovome zasluga tuzlanskog tužilaštva, mogu odgovoriti samo njima pretpostavljeni – članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i Ured disciplinskog tužioca. Mogu, ali iz neznanja ili namjere, neće da se da se miješaju u svoj posao. Kad će? – pitamo ćutologa, Halila Lagumdžiju.
On je, sa svojom svitom ćutologa, prešutio da sankcionira smjenom Ljubića zbog toga što je u jednom mandatu dobio dvije kazne, prešutio je ulogu tuzlanskog tandema u aferi GIKIL, prešutio je politički montirani proces protiv Envera Bijedića zbog kojeg je oštećen budžet Tuzlanskog kantona koji plaća troškove procesa. Već sada se zna da će narod, putem budžeta, platiti više od 100.000 maraka troškova afere „Rudnik soli Tuzla“!
Zašto premijer Vlade TK, Irfan Halilagić, štiteći budžet, kao pravnik, ne obnovi znanje i ne pročita Zakon o Kantonalnom tužilaštvu TK u kojem član 27. glasi: „Kanton odgovara za štetu koju glavni tužilac, zamjenici glavnog tužioca ili tužioci nanesu grañaninu ili pravnom licu tokom obavljanja svojih dužnosti nepropisanim ili nezakonitim radom. (2) Kanton može zahtjevati da glavni tužilac, zamjenici glavnog tužioca ili tužioci vrše naknadu plaćenog iznosa za štetu samo ukoliko je šteta prouzrokovana namjerno ili iz krajnje nepažnje. (3) Zahtjev za naknadu štete iz stava 2. ovog člana zastarjeva u roku od šest mjeseci od dana prvobitno isplaćene naknade“. Šta je sa KZ Federacije BiH i članom 324?
Tužioci su sa neshavćenom lakoćom dizali i druge optužnice protiv koje su pale u vodu kao što je politički montiran proces dr. Besimu Durakoviću i Ahmedu Bajriću iz Gračanice, totalnom krahu optužnice u slučaju „Tuzla-kvarc“…
Da li i zbog čega, neodgovorni tužioci, ne samo Tuzle, već i Sarajeva, Banjaluke i drugih gradova i kantona, umjesto kazni imaju povlastice da rade šta hoće? Zar institut odgovornosti ne postoji? Zašto sudije prihvataju optužnice, a da ih predhodno nisu pročitali?
U radu odgovornih tužilaca ima nešto što se zove nepodizanje optužnice i nakon dugih istražnih radnji, nešto što se zove odustajanje od optužnice i u toku sudskog procesa. Sve je to stručno, moralno i finansijski odgovorno ponašanje. Sve troje je rak-rana našeg, ne samo pravosudnog sistema. Neodgovornost po džepu građana! (Piše: Ekrem AVDIĆ, društvenopolitički analitičar)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Svaka čast Ekreme. Ti i ovaj portal jedini smijete čačnuti u “zmijsko gnijezdo” i učmali dio pravosuđa
Ispituje se naprasna smrt tušenjem u jezeru inspektora MUP TK Muhameda Bešića prošle godine u martu, koji je radio i hapsio Mitala i sve ostale zajedno sa insp Mersudinom Ahmetovićem, te kako su podmetnuli antidepresive u njegovo auto kojim se dovezao do jezera, proglasili ga neuračunljivim i da je bio na bolovanju 7 dana, sve čista namještaljka, a supruga prijavila nestanak dva sata nakon što je izašao iz kuće to veče, iako za odraslu osobu mora proteći 24 sata da bi se prijavio nestanak. Sve se ispituje, Serhatlić neka se pripremi, jer on je naređivao šta će inspektori pisati i nije prihvatao izvještaje inspektora dok ne napišu kako on želi. Neka ne misli da je bilo šta zaboravljeno. Ko to, pored službenog pištolja, ide da izvrši samoubistvo gušenjem u jezeru, a svi znamo da je Bešić bio odličan plivač.