Ruska invazija na Ukrajinu, koja je počela 24. februara, ne odvija se prema planu Moskve tako da agresor mora mijenjati taktiku i sve više se orijentirati na vatru iz dalekomenih artiljerijskih i raketnih sistema, a sve manje na pokret i udar pješadije.
Cilj im je uništiti vojnu ukrajinsku infrastrukturu, ali pri tome stradaju i civilni objekti i sve više je ubijenih i ranjenih civila.
Ruski predsjednik Vladimir Putin nadao se da će samo nekoliko dana poslije invazije Kijev pasti i možda očekivao kako će zemlje Zapada prihvatiti da je ponovo zauzeo teritoriju za koju tvrdi da je istorijski dio Rusije. Ništa se od svega toga nije desilo budući da se ispostavilo da je Ukrajina tvrd orah, a reakcija zapadnih zemalja, posebno Njemačke, mnogo je oštrija nego što je on mislio.
Može se tvrditi da je zastoj agresora na ukrajinskom ratištu posljedica pogrešne ruske procjene, kako svojih snaga koje su precijenili, tako i ukrajinskih koje su očito potcijenili. Na početku agresije vjerovalo se da je rusko vodstvo realno procijenilo svoje vojne potencijale, ali izgleda da nije. Dosadašnji tok borbe govori o velikom ruskom pretjerivanju i preuveličavanju sposobnosti svoje vojske, posebno u rasporedu i koordinaciji u okviru njihovih borbenih poredaka.
S druge strane osnovna greška ruskih obavještajnih službi bila je u pogledu jačine, opremljenosti i učinkovitosti otpora vojske Ukrajine i u pružanju otpora civila. Pokazalo se da su Ukrajinci jedinstveni u protivljenju ruskoj invaziji na njihovu zemlju, što Moskva nije očekivala, niti je uzimala u obzir. Kad je to shvaćeno iz Ministarsrva odbrane Rusije stigla je izjava da oni, nakon jednomjesečne agresije, idu u drugu rundu.
Ruski zvaničnici svoju javnost o ratu u Ukrajini ne obavještavaju objektivno, nego kako im odgovara, pa je njihov ministar odrane Sergej Šojgu ovih dana izjavio: “Posebna operacija u Ukrajini nastavit će se sve dok se ne izvrše zadati ciljevi. Prva faza je završena, a sada se možemo fokusirati na glavni cilj – oslobođenje Donbasa”.
Konkretno, Moskva želi da potpuno osvoji istok i jug Ukrajine i formira “ruske republike” Luganjsk i Donjeck i spoji ih s Krimom, ali to ne znači da će odustati od borbi u istočnim i zapadnim dijelovima napadnute zemlje. Ukrajinski branitelji na bojištu pokazuju da imaju snage i da uz veliki moral i patriotizam Moskvi neće prepustiti ni pedalj svoje zemlje.
Kada bi pregovori agresorske i ukrajinske strane mogli polučiti neki kompromis i dovesti da završetka ruske invazije? To je teško reći budući da su dosadašnji pregovori pokazali obostrana tvrda stajališta koja ne daju povoda za optimizam. Dok američki obavještajci navode da Putin vojnu pobjedu u Ukrajini planira izboriti do 9. maja ove godine, oni u Evropi strahuju da bi Rusija ovaj sukob mogla razvući na dugi iscrpljujući rat poput onog koji je vodila u Čečeniji.
Rusija je izgubila prvi čečenski rat a onda je na čelo Ruske Federacije došao Putin koji je dovukao topove, borbene avione i jurišne helikoptere i sravnio Grozni sa zemljom. Pojedini analitičari se plaše da bi Rusi, budući da im invazija ne ide po planu, to isto mogli uraditi i u Ukrajini. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)