Građani Tuzle, kao jedini nositelji stvarne političke suverenosti grada, ne žele izborno da se „miješaju u svoj posao“, te su na lokalnim izborima iz 2020.g. i to u enormnom broju od preko 69 hiljada glasačkih apstinenata, dali pravo značajnoj manjini 43 hiljade svojih sugrađana da odluče i u njihovo ime
Ova stranka u personalno-organizacijskom smislu nikada i nije prestala da bude stvarno “vjerska stranka” kao što je i javno potvrđeno na čuvenom kladuškom gotovo polamilionskom presizbornom skupu SDA 1990.g
Državi BiH, ili ono što je od nje preostalo, pretpostavlja se infantilno politički kamuflirana minijaturna, privremena karikaturalna „Bošnjačka krijeposna država“, kao neka „realpolitička nosferatu-nakaza“ i monoetnička latifundija postratnih novokomponiranih prebogatih kakistokratskih „elita“
Mlađahni organizatori, personalno, bez obzira na inicijalne dobre i, možda, najbolje namjere, vjerovatno su sahranili svojom političkom infantilnošću, a neki od njih i egoističnim beskrupuloznim manijakalnim karijerizmom, dobar dio višegeneracijskih nada i željene bolje budućnosti
Mašanović je tokom nedavnog boravka u Sarajevu prihvatio prijedlog sportskog novinara, Sinana Sinanovića, da Plaketu lično preda nagrađenom novinaru, što je danas i obavljeno
Radnička, rudarska Tuzla i tradicijska „crvena utvrda podno Ilinčice“, ostali su samo ganutljivo sjećanje na prohujala desetljeća života nekih drugih i drugačijih ljudi, koji se ubrzano neumoljivim biološkim slijedom konačnosti postrojavaju po gradskim „bijelim padinama“ vječnosti
Baveći se bosansko-kontekstualnim etimonima od zvekira, bešike, sećije, rafe, preko sofre, demirlije, saza, šamije, kur'antasa, pa do teferiča, sijela, ploke i štrika, dočarava se, samo naizgled, melanholična atmosfera đerđef-veza uplakane Adem-kade i žala za prohujalim, nestalim vremenima
A, da paradoksalnost bude dovedena do kraja, oni čije su živote (in)direktno omogućili poginuli svojom borbom i žrtvom, sada "dokazuju" svojim paraderskim vjerskim čistunstvom da je to bilo nepotrebno i pogrešno
Konačno, glede statusa SPO "Dvora na Brčanskoj Malti", možda su se već dogodile i ovozemsljske Vis Vitalis "odgovarajuće stvari", koje daleko nadilaze odluke i prerogative i Ustavnog suda FBiH i čine ih bezvrijednim krajputašem na putu "svjetskog duha prema slobodi"
Sada se može prilično utemeljeno govoriti o otvaranju i fundamentalnih pitanja sveukupne opstojnosti EU, te time i opasnosti od aktiviranjai njenih zapretenih nacionalističkih antagonizama
Na kraju, tako izgleda, a i nije baš perspektivno nedogledivo, u ovoj našoj prelijepoj zemlji neće biti transetnički nikog, pa niti dotičnog direktora "Memorijalnog centra" i njegove promocije de facto jeze „palestinskog sindroma“, ali će preovlađujuća kolektivna monoetnička, a i njegova, politički limitirano priglupa fiksacija, biti apsolutno postignuta i mirnim putem