Zaista je postala nepodnošljivo nepristojna i krajnje odbojna blasfemičnost obredne ispraznosti prigodničarskih “El-Fatiha-učača”, pred sporadično postavljenim kamenim spomenicima komunističkih antifašističkih heroja narodnooslobodilačkog rata, kojima je, predominantno, vjerska dogma bila ideološki neprijatelj prve vrste, matricom “vjera je opijum za narod”.
I sada, nakon toliko desetina godina, imati kuraži i potpuno dnevnopolitičkim ciničnim pomodarskim paravjerskim simboličkim eskapadama, otvoreno ponižavati gotovo cijele generacije iskrenih pobornika socijalističke revolucije, proglašavajući ih posthumno izdajnicima sopstvenih svjetonazora i uvjerenja.
Dakle, neverbalna bogohulna “El-Fatiha” poruka je da je dopušteno pozivati i uvjeravati davno poginule i preminule da “dođu tobe”, te da su njihove smrti postale uzaludne, besmislene i bezvrijedne.
A, da paradoksalnost bude dovedena do kraja, oni čije su živote (in)direktno omogućili poginuli svojom borbom i žrtvom, sada “dokazuju” svojim paraderskim vjerskim čistunstvom da je to bilo nepotrebno i pogrešno.
Takođe, zvanično protokolarno upražnjavajući čisto vjerski obred, posebno u čast godišnjice zasijedanja u Mrkonjiću, a i u Jajcu, historijsko “i, i, i”, pretvara se u fatalno “ni, ni, i”, degradirajući do neodrživosti međuetnički sekularni, i vjerski, tronožac ravnopravnosti u BiH.
Dakle, promoviranje u javnom prostoru monovjerske supremacije Bošnjaka nad Srbima, Hrvatima i Ostalima, jeste potpuni hiperunitaristički politički kretenizam “pucanja u vlastite noge”.
Doduše, jedini je zračak nade zdrave pameti da se “učači-pravovjernici” još uvijek nisu usudili da usputnom analogijom “prouče” koju i Maršalu, kada se već to usuđuju redovno i rutinski raditi njegovim palim proleterima. (Piše: Derviš ČIČKO, društvenopolitički analitičar)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Kad čovjek vidi ove rigidne scene prvo se upita je li ovo sekularna država kako je već napisano i kakvu je prezentiramo svjetskoj javnosti. Isto tako pitam se ima li u BiH i jedan teološki ili teistički znalac da upozori ove akademce da ovim grotesknim činom čine težak blasfemični grijeh i smijeh autentičnog javnog akademskog mnijenja urušavajući sakralnu dimenziju nacionalno kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine. Ovo je perfidna izvedba morbidnog čina negacije autentičnosti Historije BiH i Dana Državnosti BiH.