Na kraju godine: Da se malo preispitamo o nijemoj kasabi

(Piše: Elvis KUŠLJUGIĆ)

Zdravo svima! Ja bih da se stupasim pred kraj godine, da se malo (pre)ispitamo. Od prošle sedmice sam službeno VPT – vakcinisan, prebolio, testiran (negativan). Revakcinisan sam u augustu i nemam pojma je li to uticalo, ali sam od simptoma imao samo začepljen nos i gubitak njuha. Toliko o meni.

Htio sam, u svjetlu nedavnih dešavanja i u duhu blagdanskog milosrđa, da vas podsjetim na priču od početka godine, a koja umjesto nabolje, tokom cijele godine ide u totalno pogrešnom smjeru, kamo i mi svi istrajno pičimo sad će evo tri decenije.

Radi se o pitanju zlostavljanja žena i kulturi silovanja, o čemu sam napisao i objavio 5 tekstova (fokusirajući se na Tuzlu), a trenutno radim na šestom, zaključnom.

Tekstovi su tu da podsjete na tematiku, kojom se u najjačim medijima gotovo niko ne bavi. Također, oni su tu, isto kao i ja, da vas podsjete na sve one heštegove i statuse i čvrstu volju. Jer, pogodite šta?

Nijema kasaba štiti zlostavljače, a ne žrtve (Foto: Ilustracija)

Na kraju ove godine gomila je zlostavljanih žena koje su i dalje same i kojima se i dalje dešava ono što nisu tražile. Napuštene su i izložene raznim oblicima nasilja – od pravnog, preko fizičkog, do seksualnog.

Pogodio me izostanak reakcije šire javnosti, po jednom ovako etički jasnom i humanistički esencijalnom pitanju. Ne mogu reći da sam razočaran, jer ste me davno razočarali, a jednom je i budali dovoljno.

Mogu reći da sam iznenađen činjenicom koliko smo licemjerni. Ako se pitate da li mislim da je svako od nas dobrim dijelom licemjer ili pak, da želim reći kako među nama ima podosta stopostotnih licemjera, odgovor je – da. (Piše: Elvis KUŠLJUGIĆ)
Podijeli

One comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *