Tuzlaci se sjećaju predsjednika opštine, Mehmedalije Džambića, iz šezdesetih godina prošlog vijeka. Govorilo se kako je na posao dolazio često pješke, da je imao običaj zavirivati u “čoškove” grada i kada bi pronašao neočišćeni dio, pozivao bi direktore komunalnih preduzeća i, uz jutarnju kaficu, održao bi im ders o (ne)čistoći grada i neradu na poslu za koji su plaćeni.
Današnjeg “vječitog” gradonačelnika, Jasmina Imamovića, osim što na posao ne dolazi pješke, a bogme ni ne odlazi nigdje bez vozača, teško ćete uopće vidjeti da prolazi gradom kako bi se lično uvjerio je li mu Tuzla “čišća od Dubrovnika” i da li se čisti kao u Oslu, New Yorku, Maleziji i još kojekuda po dunjaluku.
Hajde što gradonačelnik ne radi “inspekcije” grada u kojem sanja i sanjari i ostvaruje svoje dječačke, a bogme i staračke snove, na uštrb sve siromašnijih građana, posebno penzionera koji jedini u regiji nisu dobili ni marke pomoći tokom epidemije Covida-19, nego što gradom ne jezde ni kičeni komunalni inspektori, da vide u kakvom je stanju čistoća grada.
Kako drukčije objasniti činjenicu da “u po grada”, odnosno, na Sjenjaku, u vrlo naseljenom i živahnom dijelu Tuzle, na kilometar od Gradske kuće, već duže postoji pravo pravcato leglo zaraze i izvor smrada.
Riječ je o napuštenom poslovnom objektu u bloku D, u Ul. I. Mujezinovića, negdje oko broja 13, još preciznije, s druge strane zgrade naplatnog mjesta JKP “Vodovod i kanalizacija”, u blzini dućana “Vesele torte”, a u neposrednoj blizini krojačke radnje vrijednog Amira S.
Tekst se nastavlja poslije reklame
PREPORUČITE I DRUGIMA
Kroz razbijeni izlog spomenutog objekta, stanari i prolaznici ubacuju smeće: razne otpatke i ostatke hrane, dijelove namještaja i “bijele tehnike”… Kažu, da skitnice noću unutra vrše nuždu. Prostorija je sve punija, a okolo se širi nesnosan smrad. Školski primjer izvora zaraze!
Gotovo je nevjerovatno da “divlji” smetljarnik ne smeta stanarima, da nije reagovao odbor etažnih vlasnika (možda i jesu, ali se ne zna!), a pogotovo da sve ignorišu komunalci, koji, tu blizu, dolaze da isprazne kontejnere, dok ovaj “kontejner” i ne diraju.
Još je čudnije da za spomenuti objekat nisu čuli inspektori (možda i jesu, ali se ne zna!), da nisu došli na lice mjesta i izdali nalog da se objekat očisti, a na razbijena stakla stavi ljepljiva traka kako unutra i dalje ne bi bacali smeće.
Nije u pitanju periferija, a čak i da jeste, građani u bilo kojem dijelu grada imaju pravo na čistu okolinu, za što uredno plaćaju. U vrijeme pandemije virusa korona još bi nam samo trebalo “leglo zaraze” i da nam smrad ulazi u stanove i poslovne prostore.
Čija god da je nadležnost, bruka je i sramota. Od etažnog odbora stanara do inspektora, komunalaca, pa i gradonačelnika Tuzle. Sve spram “komandne linije” zapovijedanja! (tl – Foto: Miro Petrović)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Pozdrav…imam korekciju clanka za smetljarnik na sjenjaku…u tom smetljarnicu zivi nekakav beskucnik vidno pjan koji vadi stvari iz kontejnera i ubacuje u ovaj prostor…cesto navece spava tu posebno kad je bilo zimsko vrijeme…niti jedan stanar nije tu ubacio smece jer sa svojih prozora i balkona sve vidim a zivim u ovom bloku…ima cak stanara koji su staklene flase razbijene znali pomesti jer je isti tip navece razbijao flase
Sanda za bolje je da Imamovic ode u islamovac
[…] dva naša napisa o poslovnom prostoru pretvorenom u smetljarnik, u bloku D tuzlanskog naselja Sjenjak, uslijedila je reakcija: prostor je očišćen i zatvoren za […]