Nova uprava Slobode “gazi” drugu godinu vođenja kluba i, za razliku od svih prethodnih unazad 20 godina, ima relativno miran period za rad, kada govorimo o sportskoj javnosti, navijačima. Krajem 2019. godine jedan bivši trener rekao je da je ovo prva uprava koja nema opoziciju i bit će da je tako.
U jednom od prvih istupa, a bilo ih je kasnije još, predsjednik Elmir Šećerbegović je naglasio osnovne ciljeve nove uprave – finansijska stabilizacija kluba, stvaranje vlastitog igračkog i trenerskog kadra.
Ovih dana, nakon rezultatskih neuspjeha, i nakon ostavke šefa struke, Grade Crnogorca, koji je igračkim siromaštvom i dovođenjem “bajatih” igrača, koje je malo ko htio, doveden do toga da podnese ostavku, uprava je krenula u potragu za novim trenerom.
Nezvanično, priča se kako će sutra na Tušanj stići novi trener, vjerovatno Mladen Žižović, pa se postavlja pitanje zašto ponovo ignorišemo svoje dokazane kadrove, s obzirom da je to jedan od zacrtanih ciljeva uprave?
Da budem konkretniji: zašto se uporno zaobilazi Amir Spahić, trofejni trener juniora, sigurno jedan od desetak najboljih mladih trenera u BiH, čovjek sa profi licencom, trener sa iskustvom i u vođenju prvog tima, sada i pomoćnik u U-17 reprezentaciji BiH?
Ako je tačno što se proklamuje u klubu, da se treneri stvaraju od najmlađih selekcija, pa se tako pomjeraju prema prvoj ekipi, Spahić je već odavno na vratima prve ekipe i, po mojoj procjeni, bio je red da mu se mjesto šefa stručopg štaba prve ekipe ponudilo prije Grade Crnogorca, kome sam takodjer želio da uspije, a pogotovo prije Adnana Jahića koji je vodio ekipu protiv Veleža. Bio je, vjerujem, i Jaha iznenađen time što neko preskače stepenice u Slobodi, pa mjesto na klupi, bez obzira što je privremenog karaktera, nudi treneru kadeta, a ne treneru juniora Spahiću. Gdje je tu hijerarhija, a gdje je logika?
Možemo Spahića voljeti ili ne, ali se mora priznati da je trenutno najtrofejniji Slobodin trener i onda prethodno postavljena pitanja stvaraju još više nedoumica.
Ne navijam, naravno, ni za koga, niti na to imam pravo, nego slažem činjenice: Spahić ima više trenerskog iskustva i od Crnogorca, a pogotovo od Jahića i Osmanhodžića. Dva puta je osvojio titulu prvaka BiH s juniorima, isto toliko puta je bio viceprvak. S juniorima je bio i finalista Kupa BiH. Četiri godine bio u stručnom štabu prve ekipe, s trenerima Husrefom Musemićem, Vladom Jagodićem i Slavkom Petrovićem. Nakupio se znanja koja sada kapitalizira s juniorima.
Kada je ondašnja uprava Slobode izigrala Slavka Petrovića, pa angažovala Admira Smajića i Milenka Bošnjakovića, odbio je Spaha mjesto u stručnom štabu.
“Nikada više neću biti nečiji pomoćnik. Ili prvi ili nikako! – izjavio je tada i ponovio više puta kasnije.
Od tada ga bije glas da bježi od klupe prve ekipe Slobode, što je notorna neistina. Barem tako mislim, poznavajući Spahu, za koga je svojevremeno i trenerska legenda Slobode, Sakib Malkočević, rekao da je profil budućeg trenera Slobode. Nije tajna da ga je popularni Sok za života predložio u U-17 selekciju, onu isto s kojom je Sok tri puta došao do Evropskog prvenstva. Sakib je vjerovao Spahi!
Na društvenim mrežama mnoštvo je mišljenja o tome kako je Spahić zreo za “kormilara” Slobode, pa se postavlja pitanje zbog čega ga Šećerbegović i društvo zaobilaze i zbog čega im je logičnija opcija da Slobodu vode treneri iz Omladinskog pogona koji su po hijerarhiji, a bogme i po rezultatima, ispod trofejnog Spahića? Da li je to ona proklamovana strategija stvaranja vlastitih igrača i trenera ili je neka druga računica u pitanju, koju obični puk ne može da razumije?
Zbog čega se sada uprava Slobode odlučila da dovede stručnjaka sa strane koji po trenerskom iskustvu nije iznad Spahićevog? Ima li to veze sa ulogom sportskog direktora i generalnog menadžera, Sanela Mašića, koji se proslavio dovođenjem igrača iz Indonezije i još nekolicine po kvalitetu ne baš daleko od tog momka? Da li se radi o tome ko je kome simpatičniji, koga se može lomiti za razliku od trenera koji ima svoje “ja” i ne bi dozvolio da dovode igrače s dvije lijeve noge?
Dovest će Sloboda, izgleda, ponovo trenera koji će koštati mjesečno 3000 – 4000 eura i koji neće garantovati ništa! Krene li ga, bit će ga puni stupci medija. Ne krene li kako treba, reći će da je zatekao nespremnu i slabu ekipu, tražit će nove igrače, kesa će se morati odriješiti. Što smo bezbroj puta već doživjeli. Zašto to nije omogućeno Crnogorcu, primjera radi?
Iz razgovora s nekolicinom trenera Omladinskog pogona, saznajem da Spahiću nikad nije ponuđeno da vodi prvu ekipu. Isto tako, kažu da ne bi odbio nezahvalnu funkciju, osim ako bi trebao ponovo biti prvi ili drugi pomoćnik.
Ako je tačno, ne vidim logiku. Neće svog trenera, uzimaju “stranca”. Neće trofejnog trenera koji vodi sjajnu generaciju juniora, i čije igrače uvode u prvu ekipu, mada igraju vrlo malo ili nikako, a radije će uzeti “mačka u vreći”? Kako je moguće da tim s Tušnja nema povjerenja u vlstitog trenera koji se rezultatima uveliko dokazao?
I da se ponovo vratim na temu sportskog direktora, Mašića, za koga svi kažu da o svemu odlučuje, zajedno sa Šećerbegovićem. Kome polaže računa i da li je na bilo koji način, bilo dovođenjem igrača ili trenera, opravdao poziciju na koju je došao kao anonimus?
Istina, tokom dana iz više izvora sam čuo kako je uprava smijenila Mašića, ali nisam dobio potvrdu informacije. Poslao sam upit klupskom PR-a, odgovor će možda doći tek sutra prije podne.
I da zaključim. Od 2009. godine, kako sam to neki dan objavio, Sloboda je promijenila 21. trenera. U posljednjih osam godina, promijenila ih je 12 od kojih su samo dvojica bili iz vlastite kuće, Denis Sadiković koji se zadržao tri mjeseca i Gradimir Crnogorac koji se zadržao manje od godinu i po.
Vodi li se na Tušnju dobra kadrovska politika kada su treneri u pitanju? (Miroslav Petrović)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)