Yvesa Bertolinixa upoznali smo prije tri godine, posve slučajno, ako slučajnosti uopće postoje, tijekom njegova dolaska u Hrvatsku. Susret se dogodio na jednom hrvatskom reliju gdje je Švicarac bio na strani sudionika, mi posjetitelja. Nakoliko dana sretali smo se po putu, a onda u jednoj usputnoj ćakuli, uz pršut i pivo, došli i do zanimljivog detalja – pedesettrogodišnji Yves od starih vozila izrađuje terenska vozila za daleka putovanja, piše portal explorationthrill.com, uz čiju suglasnost prenosimo ovaj zanimljiv tekst.
Jedan od njegovih projekata posebno je privukao našu pažnju – Volkswagenova buba s kojom će Yves i njegova partnerica put Maroka. Tim povodom porazgovarali smo o ovome projektu, o promjenama koje je napravio na vozilu, uloženom vremenu i novcu, svemu što je iziskivala ova zanimljiva transformacija bube – u zebru, rally vozilo!
Yves, znamo da iz hobija uređujete stara vozila, no čime se zapravo bavite u životu?
Bavim se izradom kalupa za lijevanje, a posljednjih pet godina radio sam u čeličani gdje sam upravljao odjelom za servis i održavanje.
Imate li prethodnog iskustva i znanja o sklapanju i prepravljanju automobila?
Svoj prvi automobil, legendarni VW Bubu, kupio sam 1991. godine. Samo tri minute nakon što sam ga doveo kući, osjetio sam neodoljivu želju da ga personaliziram. Od tada radim na, i s automobilima.
Kada i kako ste se odlučili baviti ovim zanimljivim hobijem?
Ova buba moj je 15. ili 20. automobil ‘po mjeri’. Ni sam više ne znam točan broj. Naime, sve je počelo 1996. godine kad sam otvorio vlastitu garažu specijaliziranu za klasične VW-e i Porschee. Tvrtku sam 2008. prodao svom prvom zaposleniku kako bih imao više vremena za obitelj, no ljubav se nastavila i nakon toga.
Automobil izgleda fantastično! Koliko je koštao kada ste ga kupili, kolika je bila početna investicija?
Kupio sam karoseriju bez motora i nekoliko dijelova za otprilike 2000 švicarskih franaka (oko 2100 eura op.a.). Bila je to pokrenuta pa prekinuta restauracija. Školjka je godinama stajala u mom skladištu dok, krajem 2022. nismo odlučili pretvoriti je u rally automobil. Pronašao sam odgovarajuću, odnosno pripadajuću šasiju i krenuli smo s projektom.
Što ste otad do danas promijenili na automobilu?
Gotovo sve je novo. Vozilo je podignuto, osovine su podešene za više i tvrđe torzione opruge, te su stavljeni potpuno podešavajući amortizeri. Letva volana je uzeta od VW Pola, mjenjač je opremljen LSD diferencijalom, a motor je potpuno obnovljen s novim blokom, glavama cilindarskim za jaču kompresiju, posebnom bregastom osovinom, većim rasplinjačem i otvorenim ispušnim sustavom za povećanje okretnog momenta. Dodatni hladnjak ulja postavljen je u prednji branik, ugrađeni su kočioni diskovi, električna instalacija je potpuno nova i modificirana, a za dodatnu udobnost instalirali smo Recaro sjedala u stilu 70-ih godina. Zadnja klupa je uklonjena da bi se dobilo mjesto za prtljagu. Krovni nosač poklon je prijatelja iz Land Rover zajednice, i on je modificiran i opremljen nosačima za kanistere i podmetače za pijesak. U prtljažnik sam smjestio zračni kompresor.
Što je bio najteži dio?
Podvozje je bilo najveći izazov, jer dijelovi iz SAD-a nisu legalni u Švicarskoj. Cilj je bio omogućiti legalnu vožnju. Sve ostalo bilo je tehnički jednostavnije, ali uvijek razmišljam o mogućim popravcima u terenskim uvjetima, što znatno olakšava stvari.
Vi i buba uskoto ćete put Maroka, kamo ćete točno, i kako teku pripreme?
Da, idemo u Maroko s još dva automobila i tri para prijatelja. Istraživat ćemo Atlas i dine iza planina. Nemamo točan itinerar; pratit ćemo inspiraciju i uživati. Uklonili smo stražnja sjedala kako bismo oslobodili prostor za prtljagu, stol, stolice, aparat za kavu, hladnjak i suhi WC. Na krovu se nalazi šator za spavanje, koji je izuzetno udoban.
Marty, kako smo ga nazvali, postao je automobil za duže i kraće off-road avanture. Počet ćemo Marokom, a poslije nastaviti zajedničke pustolovine.
Što se tiče ostalih priprema, izvadili smo međunarodne vozačke dozvole i punomoći za vožnju automobila. Uvježbavali smo off-road vožnju u talijanskim Alpama kako bismo testirali sposobnosti automobila i vozača.
Buba je doživjela ‘reinkarnaciju’, smijemo li pitati na koliko je, nakon sveg vašeg truda i rada, procijenjen Marty?
Teško je reći, ali uložili smo oko 35.000 švicarskih franaka (oko 37.300 eura – op.a.) i više od 700 sati rada.
Hoćete li nastaviti raditi s oldtimerima, i koji je vaš sljedeći projekt?
Naravno! Restauracija i modifikacija starih automobila i motocikala je moj život. Radim na petnaest godina starom MB Sprinteru, koji će se transformirati iz teretnog vozila u luksuzno overland vozilo.
Ako postoji životna lekcija o tome kako živjeti svoj san, onda je to ova vaša priča…
Nije sve palo s neba, niti došlo preko noći. Trebalo mi je punih 21 godinu da dođem gdje sam sad. Život sam si preokrenuo 2003. godine, i otad živim punim plućima. Ne usporavam tempo, sve radim s puno strasti i ljubavi. Bilo da se radi o poslu, obitelji, hobijima… Kako je rekao Mario Andretti: ‘Kad je sve oko tebe u savršenom redu, ne krećeš se dovoljno brzo prema naprijed.’ Tako i ja jurim kroz svoj brzi svijet, pokušavajući iskoristiti svaki dan kao da je zadnji. Jer jedina je istina da zaista ne znamo nakon kojeg dana više nećemo imati priliku za reprizu. (explorationthrill.com – Foto: Vlasnik ‘bube’)