Vremeplov (46): Prije 25 godina Sloboda Solana je u gostima pobijedila veliku Steauu (Foto)

Kako je izgledao put RK Sloboda Solane do titule prvaka BiH, ko su bili igrači koji su u jednoj utakmici pobijedili slavnu Steauu i državi BiH donijeli prvu međunarodnu pobjedu od osamostaljenja*Priča Danijela Sabljića

0
168

Rukometaši tuzlanske Slobode u subotu izlaze na međunarodnu scenu nakon punih 25 godina, kada su napravili podvig koji i danas spada u velika ostvarenja bh. sporta.

Sa podsjetimo, tada su u pretkolu Lige prvaka, pod nazivom Sloboda Solana, igrali sa višestrukim prvacima Evrope, ekipom Steaue iz Bukurešta. EHF nije dozvolio da se međunarodne utakmice igraju u BiH, u kojoj je rat zaustavlje godinu prije, jer se vjerovalo da je naše tlo još opasna zona.

Tako su Tuzlaci obje utakmice odigrali u Bukureštu, mada se razmišljalo da kao domaćini nastupe u Dobovi (Slovenija), ali se odustalo zbog troškova. Malo ko je vjerovao da “solari” mogu ozbiljnije ugroziti favorizovano Steauu, pa su i predložili da se obje utakmice odigraju u Bukureštu, što su Rumuni i prihvatili, logično.

DO TITULE KROZ DVIJE FAZE PRVENSTVA BIH

Podsjećamo, da je Sloboda titulu prvaka BiH osvojila nakon dvije faze takmičenja. Pobijedili su na prvenstvu Tuzlanskog kantona vrlo ubjedljivo, sa svih 16 pobjeda i 32 boda (gol razlika 443:321), ispred Banovića (24), Konjuh Namještaja (22), Gračanice (19), Merx Gračanice (14), Zrinskog (Tuzla, 12), Lukavca (10), Kladanj Sokoline (6) i Zmaja od Bosne (Tuzla, 4 boda).

Potom se razigravalo u dvije grupe s klubovima iz drugih dijelova Federacije BiH. Sloboda Solana je u A grupi nanizala četiri pobjede i ubjedlivo zauzela prvo mjesto sa 8 bodova, ostavivši iza Krajinu (Cazin, 5), Krivaju (Zavidovići, 4), Olimpik (Sarajevo, 3) i Goražde bz bodova.Igrači i vodstvo RK Slobode uoči utakmice sa Steauom u Bukureštu 1996. godine, ndostaje još Adis Hodžić koji je također bio član ekipe (Foto: Arhiva)U drugoj grupi igrali su Bosna (Visoko, 7 bodova), Borac (Travnik, 6), Preporod (Sarajevo, 7), Banovići (2), Konjic bez bodova.

TRIJUMF PRED 1.500 NAVIJAČA U MEJDANU

U finalu “solari” su bili ubjedljivo bolji od pobjednika grupe B, ekipe Bosne iz Visokog, rezultatom 30:24 (13:10). Susret je odigran u velikoj dvorani Mejdan pred oko 1.500 gledatelja.

Sloboda Solana je nastupila u sastavu: Sabljić, Kulaglić, Osmanović 4, Borogovac 3, Imamović, Bulić, Muradbegović 9, Subašić 11 (5 sa 7 m), Jahić, Z. Cipurković 2, Gojačić 1. Trener: Osman Ahmetović.

Bosna: Hadžić, Konjo 2 (1), Karavdić 2, Greda 2 (1), Valjevac, Konjičanin 2 (1), Džudžo 5, K. Smajlović, G. Smajlović 2 (1), Sirćo 7, Čolić.

Za igrača prvenstva proglašen je Amir Muradbegović, kome je predsjednik RS BiH, Rešad Šarenkapa, uručio pehar.

Zanimljivo, Šarenkapa je ovom prilikom Muradbegoviću uručio i trofej za osvojeno prvenstvo, ali i pehar za osvojeni Kup BiH.

Ismar Subašić je proglašen prvim strijelcem prvenstva, Damir Cipurković je bio najbolji golman, dok je Tarik Imamović proglašen najmlađim sudionikom prvenstva, sa samo 16 godina.

DRUGA TITULA PRVAKA BIH

Ovo je bila druga titula prvaka Slobode. Osvojila je na prvom prvenstvu 1994. godine, naredne je prvak bio Zrinski, nakon što je prvenstvo počelo u Tuzli, potom prekinuto zbog tragedije kod Kapije, a završeno je u Zenici gdje je slavu ponio Zrinski iz Tuzle.

Sloboda Solana se trijumfalno vratila 1996. godine, u kojoj je pobijedila u 40 utakmica doživjevši samo jedan poraz.

Taj jedini poraz bio je u prvoj utakmici protiv Steaue, 6. septembra 1996. godine. naša ekipa iscrpljena od dugog puta, nije bila na nivou svojih mogućnosti i Steaua je pobijedila 30:24 (15:9).

Emin Suljetović Fiko, svojevremeno “alfa i omega” tuzlanskog rukometa (Foto: Arhiva)

“Tehniko” Emin Suljetović Fiko javio je medijima da je susret završen 31:24 i u mnogim glasilima objavljen je taj netačni rezultat.

– Naši igrači bili su umorni od puta, a osim toga, Steaua je fizički mnogo spremnija momčad. Ipak, boljom igrom u drugom poluvremenu, Sloboda Solana je uspjela odigrati egal, nije dopustila rumunskom prvaku da je “razbije”, tako da poraz od šest golova razlike i nije visok – komentirao je Suljetović.

Osmog septembra odigran je revanš i Sloboda je ostvarila senzacionalnu pobjedu od 25;24 (13:14).

Odmorniji i rasterećeniji, igrači trenera Osmanovića pružili su briljantnu partiju nadigrali su veliku Steauu i to je bio istorijski trijumf – prvi nastup i prva pobjeda jedne naše ekipe na međunarodnoj sceni od osamostaljenja BiH.

DUGO PUTOVANJE BUSOM DO RUMUNIJE

Jedan od učesnika te utakmice, Danijel Sabljić Daćo, prisjeća se za portal TuzlaLIVE.

– Krenuli smo autobusom, nas 16 članova ekipe, na put koji je trajao dva – tri dana.
Puni utisaka stigli smo u Rumuniju, umorni i iscrpljeni, ali željni igre i odmah bez odmora otišli smo na trening. Bili smo smješteni u hotelu gdje je vojska sve nadgledala tako da je na svakom hodniku, krenuvši od ulaza do recepcije, stajao naoružan vojnik.

Danijel Sabljić Daćo: Putovali smo do Rumunije dva-tri dana, ali povratak je bio ljepši (Foto: MPt, arhiva)

O samoj utakmici, kao i narednoj govori spominjući jedan zanimljiv detalj o “super-premiji”.

– Prvu smo utakmicu izgubili sa šest golova razlike da bi nam za drugu utakmicu rahmetli Ibro Baškan obećao premiju od 20 KM po igraču. Ali, i bez toga smo bili odlučni da pružimo dobru partiju, jer smo malo došli sebi od puta i odigrali smo bolje. U zadnjim sekundama susreta, s pozicije pivota, šut je uputio mladi Haris Đug i postigao pobjedonosni gol za neviđeno slavlje. Radovali smo se kao da smo osvojili Ligu prvaka – sjeća se Sabljić.

Poslije su svi otišli na zajednički ručak.

– Tada smo upoznali legenu Steaue, Nicolae Munteanua što je za nas bilo nezaboravno.
Nakon toga prošli kroz sportski kompleks za sve sportive, koji je naravno nadzirala vojska,  a potom je slijedio povratak kući, ovoga puta s velikom pobjedom – sjećanja su Danijela Sabljića.

Dakle, nakon 25 godina Sloboda je ponovo na evropskoj sceni, sada u drugim okolnostima, u EHF Evropskom kupu, spremna na svoju drugu pobjedu u Evropi.

Vjerujemo i nadamo se da će u subotu od 19:30 sati u Mejdanu “pasti” Bianco Monte Drama 1860 iz Drame. Neka igrače Zorana Kastratovića inspiriše priča o velikoj pobjedi nad Steauom. (Piše: Miroslav Petrović)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here