Dodik je uzurpirao vlast u entitetu RS u ime svoje stranke, pa šikanira svakoga ko mu se od tamošnjih Srba protivi. Naziva ih kukavicama, ulizicama, izdajnicima.
Već duže vrijeme balkanska politička scena vri i strepi od neodgovornih političkih lidera, njihovog javnog govora i još više od postupaka. Sudeći po tome i prostoru koji im se daje u javnim medijima, ovo područje uistinu liči na ,,balkansku krčmu”. Dominira prostački, uličarski govor, pun ružnih riječi i uvreda prema ljudima drugačijeg mišljenja i stava. Apsolutni rekord u tome drži srpski član Predsjedništva BiH — M. Dodik, koji je po funkciji dio kolektivnog tročlanog šefa te države, a njegov javni govor i operativno djelovanje u potpunosti je u funkciji njenog rušenja. Slučaj za Ginisovu knjigu. U entitetu RS se ponaša kao plemenski poglavica. Od njegovog javnog govora, i još više od njegovih postupaka, građanima Bosne i Hercegovine krv se ledi. Ne spavaju mirno, jer ih sve što on govori i čini podsjeća na ono što je prije 30 godina prethodilo tragediji koja im se desila. Uzurpirao je vlast u entitetu RS u ime svoje stranke, pa šikanira svakoga ko mu se od tamošnjih Srba protivi. Naziva ih kukavicama, ulizicama, izdajnicima. Njegov javni govor je primitivan, prostački, agresivan i uvredljiv. Vrijeđa i pogrdno naziva čak i strane visoke zvaničnike, koji u BiH dolaze da bi pomogli da se prevaziđe stanje koje on stvara. BiH čiji je član kolektivnog predsjednika predstavlja kao glavnog neprijatelja i najveću prijetnju entitetu RS. Gura Bosnu u sunovrat, a time i srpski narod, zajedno sa njihovim entitetom. Ide putem onih koji su januara 1992. godine proglasili ,,Srpsku Republiku” i otcjepljenje od BiH, pa izazvali krvavi rat i najveće zločine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. On ne staje u toj sumanutoj politici, a nije jasno ni kako će biti zaustavljen. U njemu ni traga od onog Dodika koji je prije petnaestak godina započeo uspon u politici i vlasti. Sada bi da poništi sve na šta je ranije pristao u korist funkcionalne države od koristi i za Srbe. Vratio se na pozicije onih koji zbog počinjenih zločina izdržavaju doživotne zatvorske kazne. Namjerno krivotvori i pogrešno tumači slovo i duh dejtonskih sporazuma. Ohrabren je podrškom iz Rusije i Srbije, ali cijenu će platiti građani BiH, ako se nastavi putem njenog raspada. A raspad jedne države u Evropi zloslutan je nagovještaj, posebno za našu regiju. To smo već vidjeli.
U Srbiji, dežurni za zagađivanje zraka prostačkim i politički opakim rječnikom, posoljenim lažima i mržnjom, jeste ministar policije Aleksandar Vulin. A zapravo govori ono što njegov šef Vučić misli i želi da se javno kaže. Da ne bi pao u zaborav, Vulin nedavno reče kako je masakriranje 45 stanovnika sela Račak, 15. januara 1999. godine, od strane srpske policije, bila ,,podvala i laž zapadnih zemalja”. Misli da se već zaboravilo da je Posmatračka misija OEBS-a, na čelu sa Vilijamom Vokerom, taj gnusni zločin tada rasvijetlila na terenu za dva dana. Utvrdila je i izbrojala 45 mrtvih tijela golorukih seljana, među kojima 12 maloljetnih dječaka, bez ikakvog oružja i slabo odjevenih. Bila je to jedna od odmazdi srpskih snaga prema albanskim civilima zbog oružanih čarki sa pripadnicima OVK-a po okolnim brdima. Žrtve su prebrojane, sahranjene na seoskom groblju i eno im danas obilježeni grobovi. Na takvu Vulinovu laž reagovali su zvaničnici iz nekih zapadnih zemalja. A Vulin im uzvratio da oni eto tako reaguju jer ne žele da ga vide u vladi. Misli da je prošlo dugo vremena kako nije izvalio neku laž, pa može pasti u zaborav.
Vučić trenutno ima problema sa rastućim nezadovoljstvom sve većeg broja građana njegovom vlašću, pa već neko vrijeme nije pljuvao nikoga iz susjedstva ili Evrope ko ima kritički stav prema njegovom režimu vladanja. Usred ovih nevolja, službe američke administracije, koje prate stanje organizovanog kriminala i korupcije u regiji, objavile su ,,crnu listu” od 13 Srba sa Kosova. Oni su označeni kao nosioci organizovanog kriminala, šverca droge i oružja. Na čelu te liste su Zvonko Veselinović i Milan Radojčić, koji su bliski vlastima u Beogradu, a kontrolišu kosovske Srbe i finansiraju Srpsku listu, ispostavu Vučićeve vlasti u parlamentu Kosova. To je tek početak, a kažu da je na toj listi oko 220 imena. Šta će biti u nastavku te priče, ostaje da se vidi. Možda će krenuti da ubjeđuju javnost kako je to izmišljotina i podvala onih koji mrze i blate Srbiju zato što ona napreduje.
Vjerovatno da bi skrenuo pažnju sa pobunjenih građana, pred čijim zahtjevima je morao popustiti, posjetio je vojni garnizon u Nišu i govorio kako Srbija mnogo ulaže u vojno jačanje, jer nije dobra bezbjednosna situacija u regiji i u svijetu. Ali ne reče ništa o ulozi svog prijatelja Dodika u pogoršanju te situacije.
Već duže vrijeme svojim svađalačkim, a ujedno i politički spornim i problematičnim govorom, ističe se i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. Svađa se sa svima. Najprije sa vladom i premijerom svoje države. Zajedljivo uzvraća svakome ko na njega ima neku primjedbu. Jedino ne napada M. Dodika i Dragana Čovića, jer je sa njima našao zajednički jezik protiv Bosne. Njegov otklon od političke platforme SDP-a, iz koje je politički izrastao, sasvim je očigledan. Već zamišljam kako bi na ovakvog Zorana gledao moj prijatelj Ivica Račan, koji ga je politički podigao i ostavio mu da vodi SDP. Kritikovao je i posjetu premijera Plenkovića Ukrajini, kojoj dobro dođe pažnja prijatelja u vrijeme zategnutih odnosa sa Rusijom.
A onda se sa politički neprihvatljivih pozicija i krajnje neprimjerenim političkim rječnikom obrušava na Bosnu i Hercegovinu i one koji brane njen ustavni integritet. Dodika, koji radi na rušenju Bosne, srdačno prima u Zagreb. Za njega kaže da je najmanji problem za tu državu. Dodik mu zahvaljuje na podršci i razumijevanju. Nudi se da bude novi autor definicije genocida, tj. raznih genocida, kako bi relativizovao onaj koji je dokazan pravomoćnim presudama u Srebrenici. To čini protivno zvaničnoj politici svoje zemlje, koja je, kao i druge članice EU, osudila genocid u Srebrenici. Bošnjake i njihove predstavnike vrijeđa, ismijava one koji građansku demokratiju prihvataju kao evropsku vrijednost i savjetuje im da se zbog toga operu sapunom i parfemom. Za Bošnjake na vlasti posprdno koristi termine age, begovi. Sa krajnjim cinizmom ignoriše državne institucije BiH. Nikada nije zvanično posjetio susjednu BiH. Hrvatskog člana Predsjedništva BiH, legalno izabranog, kao što je i ranije njegov prethodnik, ignoriše, jer ga ne smatra dovoljno Hrvatom, pošto je odan svojoj Bosni. Valjda je posjeta premijera Plenkovića Sarajevu prije tri dana to malo izgladila. Od njegovog javnog rječnika počela se ograđivati i politička stranka sa čijom je podrškom došao na tu funkciju. Ali pošto po Ustavu nema neku efektivnu vlast da bi naštetio državnoj politici, nije strašno.
U Crnoj Gori političkoj i parlamentarnoj sceni ne manjka teškog govora, koji nadilazi uobičajeno političko rivalstvo. Oni koji su se domogli vlasti sa jednim glasom više još se politički hrane jezikom mržnje prema ranijoj vlasti, sada opoziciji. Zapleli su se u međusobne razmirice, jer ono što treba raditi u interesu države ide im slabo ili nikako. Zaustavljanje Crne Gore na putu ka članstvu u EU i vraćanje u skute Srbije i Rusije ne ide im tempom koji su željeli. Te hoće, te neće da ruše Vladu, ali ne bi smjeli na nove izbore. Ne znaju šta će, ni kako će dalje.
Albanija nema problema sa susjedima. Niko iz te države ne miješa se u unutrašnje stvari susjednih zemalja. Domaću političku scenu trenutno uveseljava raskol u opozicionoj Demokratskoj partiji, te glavne političke formacije, izrasle u vrijeme rušenja komunizma i stožerne političke snage na putu demokratske transformacije zemlje. Salji Beriša, osnivač te partije, već duže vrijeme izvan vlasti i aktivnog političkog života krenuo je da razbije ovu partiju nadvoje. Iz inata i sujete. Okupio je poveći broj svojih pristalica da bi navodno smijenio legalnog predsjednika Ljuljzima Bašu, kojeg je sam doveo kao nastavljača svoje politike u toj partiji, a tu grupaciju proglasio pravom Demokratskom partijom. Sjutradan je Ljuljzim Baša održao sjednicu Glavnog odbora partije. Tada je sve ono sa drugog skupa od prethodnog dana proglašeno nelegalnim. Kao Igra prestola. Tipična balkanska politička saga. Žestoki protivnik Baše i Beriše, premijer Edi Rama, veseli se dječjim igrama u rivalskoj partiji i uživa na vlasti, pošto više nema ozbiljnu opoziciju. Ali njih dvojica jednako zadržavaju nepomirljiv i oštar stav protiv Edija Rame.
Od političara sa Kosova i iz S. Makedonije već neko vrijeme ne čuje se žargon ,,balkanske krčme”. Gledaju svoja posla. (Piše: Piše: Azem VLLASI, Vijesti.ba)