Savremeni svijet trenutno nema pravi odgovor na izazov virusa. Niti ima adekvatnog iskustva. Ipak, što rekla ona politička nesreća, predaja nije opcija.
Ovo je ono za šta se nismo pripremali godinama. Svijet je na koljenima i svi tapkaju u mraku. Svaka država, svaka sredina, svaki grad imaju svoje strahove, predrasude, planove i vizije. Svak se bori kako zna i umije.Ljudi u Sarajevu i mnogim drugim gradovima Bosne i Hercegovine s osvjedočenim ratnim stažom, rado se i često pozivaju na iskustvo opsade. Glavna im je teza, a više liči na listu želja i samozavaravanje nego na tezu, da smo preživjeli granate, snajpere, glad i žeđ, pa ćemo i jedan mali virus.
Ništa pogrešnije od toga. Opsada jeste bila jedinstvena situacija, teško iskustvo, jeste bila duga i oni koji su imali sreću preživjeti je zaista posjeduju nekakvo znanje opstanka nataloženo u sebi. Ali, bitna razlika između onog i ovog je da su u opsadi bili samo Sarajevo i BiH, a da je ostatak svijeta bio slobodan te da je veći dio te slobodne teritorije pomagao opsjednutima da prežive. Kako danas stoje stvari? Skoro pa nikako. Virus u okovima drži kompletnu planetu, svak se o svom jadu zabavio i Zemlja je, kao nikada do sada, isparcelisana državnim i svakim drugim granicama. Sve je zatvoreno. Uz časne izuzetke, niko nikome ne da neće, nego ne može pomoći.
Ako bismo se koristili Grunfovim umijećem definiranja, mogli bismo reći, uz izvjesnu intelektualnu nelagodu, da ništa nije nepredvidljivije od budućnosti. Ako su prognoze opozitne, ako jedni tvrde da će ovo završiti prije ljeta, a drugi da će trajati do 2022., onda planovi ne smiju počivati na prvoj, nego na drugoj prognozi. Ko tipuje na drugu pa pogriješi – nikom ništa. Ali ko igra na prvu pa se prevari – nigdje ga nema.
Borba protiv virusa ima više nivoa: državni, regionalni, gradski, mjesnozajednički, haustorski, obiteljski i personalni. Nijedan od tih nivoa ne bi smio zakazati. I nijedan ne bi smio igrati na kartu dvo ili tromjesečnog karantina. Naši planovi moraju biti precizni i jači od naših želja. Iskustvo opsade može biti vrijedno na nivou saznanja da se može durati i četiri godine pod neizdrživim uvjetima. I to je sve. Okolnosti su ovaj put drukčije, u nekim aspektima lakše, ali u mnogim drugim teže, do sada nezamislive.
Šta nam treba? Otprilike ovo: visok nivo osobne i kolektivne kulture i discipline, solidarnost na svakom nivou i u svim pravcima, svijest da – ako ovo potraje – empatija ne smije ustuknuti pred instinktima…
Slobodno dopunite listu. (Piše: Ozren KEBO, Analiziraj.ba)
https://analiziraj.ba/2020/03/19/virus-i-optimizam-ovo-ne-lici-na-onu-opsadu-ali