Vijećnika Čavalića locirati, identificirati, uhititi…

Prvi puta se desilo da nedodirljiva i svemoćna gradska parapolitička Cosa Nostra nema dovoljno veliku seharu da ucijeni, „plati i potplati“

3
869
dervis cicko
(Piše: Derviš ČIČKO)

Bukti sramna demolirajuće politikantska „Drajfus-afera“ glede pokušaja paušalnog kompromitiranja Admira Čavalića, direktora KAP-a i opozicijskog vijećnika Gradskog vijeća Tuzla. I to je vjerovatno vrhunac licemjerstva siledžijske neprincipijelne giljotina-kadrovske blamaže aktuelne sljepačke kompradorske vladajuće kantonalne kamarile u narodu zvane „Kuko, Jaso, Kadrija & Co. Orkestar za svadbe i sahrane“.

I nije to lokal-tuzlanska prva, ako nije već hiljadu i prva, širokopojasno uspostavljena ciljana rutina polumafijaški opasne korupcionaške igranke lomljenja, kršenja i bacanje pod noge svega i svakoga, ko bi se drznuo da legitimno, javno i argumentirano progovori o kriminogeno-lascivnim detaljima loše i štetočinski dramatično kompromitirane vlasti u našem Gradu.

Biti iskreno opozicijskim vijećnikom u Gradskom vijeću, vrlo konkretnim akademskim gardom, principijelnom autentičnošću i bez sitnosektaškog kritizerstva, zadnjih dvadeset godina jeste bilo ravno odgođenom političkom samoubistvu, i uvijek se svojom lažnom autentičnošću završavalo interesnom trgovinom političkim uticajem i pogodbom „oko cijene“. I tako više od dva desetljeća: navodno, i „vuci siti i ovce na broju“.

Po prvi puta se desilo da nedodirljiva i svemoćna gradska parapolitička Cosa Nostra nema dovoljno veliku seharu da ucijeni, „plati i potplati“, niti dovoljno moćnog halata svekolikih formalnih i neformalnih pritisaka i „dobronamjernih savjeta“ da sruši, javno razapne i polegne na uobičajenu rudu prodanih duša, političkih prostitutki i moralnih bijednika, jednog našeg sasvim običnog sugrađanina, Admira Čavalića. Dijete Tuzle.

I, gle čuda: nije u pitanju licitiranje cijene, da se po ko zna koji puta „stane vijećničkim herojskim prsima na branik odbrane slobodarskog Gradonačelnika i nepokorene crvene Tuzle“, nego je neodoljiva lakoća nepodnošljive trivijalnosti neke nove čestitosti u pitanju.

Ono što su dotični „lokalpatriotski“ lihvari i mefistofelovski trgovci ljudskim dušama i čovjekovim samopoštovanjem uobičajili da kupuju, nije za prodaju. Konsekventno i ta cijena „u staroj prodavnici rijetkosti“ postaje irelevantna: nema robe, rafa prazna i u tom trenu paralelnog univerzuma obične normalnosti, novac postaje bezvrijedni papir ili samo simboličke vrijednosti jedne rolne toalet-papira. Može zatrebati.

I to je osnova. Potka ove naše domaće žalosne i nečuvene afere iz dubina ljudske moralne bijede i posrtanja čovječnosti prema smrdljivoj kaljuzi svoje profane antiteze, prepuna je sramotnih detalja divljanja raspamećenih i ostrvljenih vlastodržaca i njihovih krvožednih poltrona. Parafrazirajući M.K., „uvijek je dobro govoriti o starim sramotama“, a kamoli o najnovijim.

Jesu odvratni i bljutavi sofisticirano razrađeni javni pritisci i prizemna poturanja etabliranom BH-ekonomisti i univerzitetskom nastavniku Admiru Čavaliću, u otkomandi na poziciji Gradskog Vijećnika, i svim oružjima i oruđima širokofrontovska jeftina „zavjera“ za njegovu smjenu sa direktorskog položaja Kantonalne agencije za privatizaciju.

I jesu v.d. članovi Upravnog mu odbora namjeravali da ga ekspresno smijene, prijehavši na izmorenim kljusadima sa dalekih živiničkih i inih ruralnih prerija, sa oznojenim šeširima širokog oboda na četvrtastim glavama, te nisko pripasanim revolverima, ali kucali su na otvorena vrata.

Govorili su „smjena“, a tražili su ostavku-priznavanje-krivnje, na Čavalićev sasvim fahmansko perfekcionistički urađen posao u KAP-u, novoudbaškom logikom: uhapsiti, a dokaze ćemo već pribaviti, ovako ili onako. I tako mjesecima, sedmicama, danima.Dok ne bude pedagoški pretučen: jedna palija, bolja od hiljadu riječi. Gluho bilo.

I ništa više ni manje, izuzev premijer-Kadrijinog neprisustva zasijedanju sopstvene vlade, i to baš, slučajno, kada je njegov cijenjeni kolega Admir Čavalić i njegov besprijekorni Izvještaj o radu KAP-a bili na tapetu.

Doduše, pikanterije radi, navodno, dotični podnosilac Izvještaja je čak „odolio“ i vrlo prisno-prijateljski dobronamjernom zagrljau i konfidentskom savjetu ufuranog „kruks-okolišnog-ekspert-ministra“ da podnese ostavku. „Nako“, zdravlja radi, ali kontra mentalnoj higijeni. (Piše: Derviš ČIČKO)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

3 Komentari

  1. Na mjestima previše zamotano i previše uljudno izrecena bolna istina o BOLESNIM akterima odnosno vlastodršcima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here