Lijepo je da imamo toliko privatnih ustanova koje se bave našim zdravljem, ali nije lijepo što njihove usluge mogu koristiti, uglavnom, malo imućniji ili bogati pacijenti ili pacijenti iz drugih kantona, kao npr. Bihać, Cazin, a možda i drugi za koje ne znam.
Poznato je da na UKC Tuzla imaju, uglavnom, dotrajale aparate starijih generacija koji su uz to često u kvaru. A, opet, kada su ispravni na neke pretrage i snimanja morate čekati i do godinu dana. S druge strane, privatnici imaju moderne aparate novijih generacija (MR, CT, ULTRA ZVUK i sl.), ali te pretrage su uglavnom skupe i nedostupne za mnoge koji imaju male plate i penzije. Političarima to nije poznato, jer oni idu bez čekanja u državne ustanove ili u inostranstvo. Jer, da znaju, možda bi napravili zakon da privatnici mogu raditi po ugovoru sa zavodima za zdravstvo.
A često se dugo čeka i na preglede kod specijalista i po nekoliko mjeseci, a pregledi kod privatnika se kreću od 50 do 150 KM (snimanja su puno skuplja), pa su opet za mnoge nedostupni. Mnogi doktori sa UKC rade kod privatnika. Npr. na UKC dođete konačno na red kod kardiologa, on vas pregleda i kaže da bi trebalo da nosite holter za pritisak ili broj otkucaja, ali da je njihov pokvaren ili morate čekati, jer imaju samo jedan, ali vam preporuči da to uradite privatno da bi vam mogao odrediti dijagnozu i lijekove, i ode vam za to 100 do 120 KM najmanje.
A zašto je to tako i ko je kriv?
Pa opet Ministarstvo zdravlja na čelu sa ministrom i Vlada TK, iako je vodi doktor po profesiji. A sve je to tako lako riješiti i bez puno pameti. Jednostavno donijeti uredbu, zakon ili odluku po kojoj treba da izjednače privatne ustanove sa državnim i dozvole da se pacijenti pregledaju i liječe sa uputnicom u tim privatnim ustanovama. Na taj način bi se liste čekanja smanjile ili možda ne bi ni postojale, a i privatnici bi bolje iskoristili te skupe aparate. Neka plate privatnicima po istoj tarifi po kojoj plaćaju usluge UKC-a i domova zdravlja.Takva je praksa svugdje u EU, a mi hoćemo tamo. Tako bi imali već uređeno jedno poglavlje od silnih koje moramo ispuniti da bi ušli u EU.
Ni bogati pacijenti ne bi ništa izgubili, s obzirom na to da ne vole čekati ni jedan sat, a kamoli dan ili mjesec, oni bi i dalje mogli plaćati te usluge, a bili bi primljeni bez čekanja. Kada bi se ovo riješilo, ovako kako sam napisao, pacijenti bi imali mogućnost birati ustanovu i doktora i brzo bi dolazili do dijagnoza, bili bismo modernija država sa dobro uređenim zdravstvenim sistemom, a mnogi ne bi umrli prije nego im je to sudbina odredila. (Krunoslav Vučijević, Tuzla)