Nedostatak linearnog akceleratora u UKC-u Tuzla imao je ozbiljne posljedice po onkološke pacijente u Tuzlanskom kantonu. Aparat za zračenje nije u funkciji od marta 2024. godine zbog problema u procesu nabavke, uključujući višestruka poništavanja tendera i žalbe ponuđača.
U vezi sa ovom nabavkom, Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je pokrenulo istragu zbog mogućeg nezakonitog postupanja odnosno mogućeg pogodovanja određenim dobavljačima tokom procesa nabavke. U maju 2024. godine, istražitelji su izvršili pretrese u prostorijama UKC-a Tuzla i drugih lokacija, izuzeli relevantnu dokumentaciju i oduzeli mobilne telefone bivšeg direktora UKC-a, Denijala Tulumovića, i pomoćnika direktora za sestrinstvo, Šefika Husića.
O važnosti radioterapije ne trebam puno pisati. Ona je ključni dio liječenja za mnoge vrste raka pa shodno tome nedostatak linearnog akceleratora ima ozbiljne posljedice na zdravlje onkoloških pacijenata. Zračenje se koristi za smanjenje ili potpuno uništavanje tumora, a odsustvo potrebne opreme može značiti da pacijenti neće moći primiti terapiju u optimalnom vremenskom okviru što ima pogubne posljedice, često i one najgore.
Kao rezultat nedostatka ovog aparata više od 140 pacijenata čekalo je na radioterapiju, a mnogi su bili prisiljeni putovati u druge gradove poput Sarajeva, Zenice, Mostara i Banja Luke kako bi započeli ili nastavili svoje liječenje. Ovi putni troškovi, dodatni stres i čekanje na tretmane dodatno su opteretile izmučene, očajne pacijente i njihove porodice.
Elem, nakon mjeseci i mjeseci čekanja, nabavka je završena, linearni accelerator je instaliran… Upriličili su čak i svečano otvaranje… Na otvaranju su bili baš oni zbog kojih je nabavka kasnila a stotine oboljelih od karcinoma prošlo kroz pakao, nekima se stanje pogoršalo a kod nekih nažalost, došlo je do pogoršanja i nisu dočekali presjecanje crvene vrpce.
Krenuli su hvalospjevi. Čitava salva samohvale za unapređenje zdravstvene usluge u UKC-u Tuzla. I vele, nabaviće još jedan. Po starom receptu ili nekom novom? Vidjećemo.
(Novi linearni akcelerator u radu, a hoćemo li zaboraviti žrtve nemogućnosti liječenja? – Foto: TZL)
Od nas se očekuje da zaboravimo agoniju, da zaboravimo bahatost, nedostatak empatije prema oboljelima i da aplaudiramo. I Bošnjo aplaudira. Dobro je, samo nek ne puca. Da li će ova priča dočekati sudski epilog, vidjećemo. Da li će krivci biti adekvatno kažnjeni, vidjećemo. Da li će se neko baviti posedicom ovog nemara i nebrige, vidjećemo. Da li će iko izaći sa podatcima koliko je onkoloških pacijenata umrlo zbog kašnjenja ili nedobivanja adekvatne medicinske njege, ostavljam na obraz i dušu onima kojima je to posao.
Ali osjećam potrebu da nas sve podsjetim na to šta su sve posledice ovakvog ponašanja menadžmenta UKC-a Tuzla, od kojih je naravno najvažnija ozbiljno ugrožavanje zdravlja I kvalitete života onkoloških pacijenata:
1. Progresija bolesti: Ako pacijenti ne mogu započeti ili završiti potrebnu terapiju na vrijeme, rak može nastaviti rasti i širiti se. Tumori mogu postati veći ili metastazirati u druge dijelove tijela, što može značajno smanjiti šanse za uspješno liječenje.
2. Povećana smrtnost: Kašnjenje u terapiji može smanjiti šanse za izlječenje ili preživljavanje, posebno kod agresivnih oblika raka, poput raka pluća, dojke, prostate, ili mozga. Pravovremeno liječenje je ključno za kontrolu bolesti i smanjenje rizika od fatalnih posljedica. Nedostatak linearnog akceleratora može skratiti životni vijek pacijenata koji su inače imali šanse za preživljavanje uz odgovarajući tretman.
3. Stres i anksioznost kod pacijenata: Pacijenti koji čekaju na liječenje suočavaju se s velikim psihološkim pritiscima. Strah od pogoršanja bolesti, nesigurnost oko budućeg liječenja i duge liste čekanja mogu izazvati ozbiljan stres, anksioznost i depresiju. Ovaj emocionalni teret pogoršava ukupnu kvalitetu života pacijenata.
4. Povećanje troškova i tereta za pacijente: S obzirom na to da mnogi pacijenti zbog nedostatka opreme moraju putovati u druge gradove (npr. Sarajevo, Zenica, Mostar, Banja Luka), dolazi do velikog financijskog opterećenja. Putni troškovi, smještaj, pa čak i vrijeme provedeno daleko od doma dodatno pogoršavaju stanje pacijenata, koji već pate od teških bolesti.
5. Rizik od komplikacija: Ako radioterapija ne bude provedena na vrijeme, to može rezultirati i povećanim rizikom od komplikacija koje su povezane s napredovanjem raka. Na primjer, tumori koji nisu kontrolirani zračenjem mogu uzrokovati bolove, blokade ili krvarenja, što može zahtijevati hitnu medicinsku intervenciju i dodatne tretmane.
6. Nepotrebno preopterećenje drugih zdravstvenih centara: S obzirom na to da pacijenti koji ne mogu dobiti liječenje u UKC Tuzla moraju putovati u druge gradove, dolazi do preopterećenja drugih bolnica i klinika koje također možda nisu u mogućnosti adekvatno odgovoriti na povećan broj pacijenata. Ovo može dovesti do kašnjenja u liječenju i u drugim zdravstvenim ustanovama.
Moje pitanje je, sada kada je vrpca presječena, kad se akcelerator konačno i na sreću svih nas pustio u rad, kad su se pred upaljenim kamerama vladajući pohvalili, uzeli sebi u zaslugu što su kupili aparat nama od naših para: hoćemo li zaboraviti mešetarenje, trgovanje našim životima, podcjenjivanje inteligencije građana, kriminal, istrage, oduzete mobilne telefone i na prvom mjestu, ono najvažnije, hoćemo li zaboraviti sve one naše oboljele što više nisu sa nama jer se nisu imali gdje liječiti?
Bosanci moji, aplaudiramo li? Da li još važi izreka: “Dobro je, samo nek se ne puca?” (Za Tuzlalive piše: Meliha SMAJIĆ PAŠIĆ, građanka Tuzle)
Molim vas ako iko ima odgovor.
Da li ima iz sda kadra iko posten, sa obrazom i moralom? Ima li ministar, direktor, vd direktor ma do vozaca da se nije okoristio na tudju stetu?
Role. nejma, bolan, kao ni u SDP-ju, DF-uju, NiP-uju, i ostalim F-UJu strankama. Bez izuzetka!