Dobili smo kratko pismo roditelja čije dijete trenira u Omladinskoj školu nogometa FK Slobode, koje objavljujemo u cijelosti.
“Roditelj sam djeteta koje trenira u Omladinskoj školi fudbala Slobode i već neko vrijeme primjećujem apatiju koja vlada u tom pogonu, od ekonoma do trenera. U takvoj atmosferi nije ugodno raditi i dovoditi dijete, pa sam pitao nekolicinu trenera mlađih selekcija šta je razlog neraspoloženja.
Neki od njih rekli su da je u pitanju novac, odnosno neredovna isplata njihovih primanja.
Jedan od trenera mi je rekao: “Kad pitamo za plaću, kroz smijeh nam kažu plata je svakih mjesec i po. Problem je što se te šale striktno drže, a nekad prođu i dva mjeseca. Ako se neko pobuni, lagano kažu da napusti klub kome god se ne sviđa. Tako u šahu i strahu drže mlade trenere, a sve starije uposlenike, sem ako nisu podobni, drže na margini”.
Ne znam da li do ljudi u upravi dopire to da sve više roditelji djecu odvode u Tuzla City, jer tamo ne plaćaju članarinu. I ja sam u dilemi šta da radim, ali želim da moje djete fudbal uči u Slobodi, uz koju je vezana cijela moja porodica.
Moram reći i to da niko živ ne spominje da naša djeca, premijer ligaši (juniori, kadeti i pioniri) plaćaju 50 posto svakog svog gostovanja, a mlađe kategorije plaćaju sve svoje troškove. Plaćamo znači mi roditelji, a to nije mala stavka, pogotovo za roditelje s malim primanjima.
Pitam zašto je takav odnos u Slobodi, zašto treneri naše djece imaju ovakav status? Ovo pismo vam pišem da biste i sami pitali trenere o ovim i drugim problemima, a o kojima se šuti. Naravno, ako žele da pričaju, jer je jasno da se se plaše za svoj status u klubu gdje, kako mi se čini, važi pravilo: Ako ti se ne sviđa idi, jer su uvijek bolji oni treneri sa strane, makar nikad nisu bili vezani za Slobodu. Pozdrav vama i hvala ako objavite pismo. (Identitet autora poznat Redakciji portala TuzlaLIVE.ba)