(Piše: Đuro KOZAR, novinar i politički analitičar)
Poznati hotel „Salines“ u Podgori (Hrvatska), u vlasništvu Rudnika uglja Kreka, i ove godine je bez gostiju jer su ga inspekcijski organi Grada Makarske privremeno zatvorili zbog neispunjavanja savremenih hrvatskih i hotelskih standarda EU-a. Naime, hotel bi u svakoj sobi trebao imati klima-uređaj, a to je velika investicija za koju Rudnik nema finansijskih sredstava. Kao dodatni problem navodi se činjenica da se „Salines“ nalazi na državnom zemljištu, ali to bi se moglo riješiti međudržavnim ugovorom između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Hoće li „Salines“ dobiti novu priliku kroz ulaganja i obnovu ili će do daljnjeg ostati zatvoren, zasad nije poznato. Da bi hotel opstao, Rudniku Kreka bi svakako trebala finansijska „infuzija“ Grada Tuzle i Tuzlanskog kantona, budući da su oni u proteklom periodu u velikoj mjeri, na razne načine, preuzeli rudničku imovinu u svoje vlasništvo. Sada je potrebno da se solidarišu s Krekom i ulože novac kako bi „Salines“ ispunio ono što se od njega zahtijeva. Toliko Krekini rudari sigurno zaslužuju.
Podsjetit ću da je „Salines“, smješten u podnožju masiva Biokova u Podgori, izgrađen davne 1958. godine kao odmaralište Rudnika Kreka, a 1970. godine je restauriran u hotel „B“ kategorije sa 312 ležaja i, za one uslove, potpunim komforom, restoranima, sopstvenom plažom i parkingom. Domovinski rat u Hrvatskoj (1991–1995) ostavio je snažan trag na hotelu koji je tada služio kao smještaj za izbjeglice. Početkom 2000-ih objekat je djelimično obnovljen i ponovo otvoren, a već 2001. bilježio je solidne rezultate, unatoč poslijeratnom stanju. U kasnijim godinama „Salines“ je nastavio raditi, ali sve teže je pratio savremene turističke standarde.
Posljednji finansijski podaci pokazuju pad poslovanja „Salinesa“, smanjenje broja zaposlenih i slabiju dobit, što dodatno potvrđuje da je objekat već neko vrijeme pod pritiskom tržišta. Hotel je pratio sudbinu svog vlasnika — Rudnika Kreka, koji tavori s finansijama i drugim problemima. Zbog ljetovanja rudara Rudnik bi pomogao kad bi mogao, ali je u velikim dugovima.
Dodatni problem za Rudnik Kreku i ostale ugljenokope jeste u tome što u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH nije usvojen Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH. Ovaj zakon omogućio bi rudnicima da raspolažu svojom neperspektivnom imovinom, od čije prodaje bi se novac iskoristio za uplatu obračunatih, a neuplaćenih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje radnika u rudnicima uglja.
Rudnički sindikat nije tražio ništa drugo nego da država u potpunosti može raspolagati svojom imovinom i da vlastitu imovinu upotrijebi na najpravedniji način. Konkretno, da novac od prodaje te imovine (koja još ima cijenu) usmjeri prema potrebama koje iskazuju radnici u rudnicima uglja u FBiH.
Na kraju, s empatijom pišem o „Salinesu“ budući da mi je otac Mile, kao dimnjačar, radio u Stambenom sektor-u Rudnika uglja Kreka, a sestra Katica-Kaća Mihajlović u Rudničkoj hemijskoj laboratoriji kao tehničar. Oboje su otišli u penziju iz Kreke; otac je preminuo 1993. godine, a sestra ima 84 godine. (Piše: Đuro KOZAR, novinar i politički analitičar)