Umiranje kao statusna privilegija: Grobni kretenizam “šljakišta” (Video)

Poslovno-samoubilački projekat "šljakište" je samo jedan od "vizionarskih" gluposti i gradsko-menadžerskog ufuranog kretenizma uperenog protiv javnog interesa

5
287

Potpuno je pogrešna, i ide ozbiljno prema svom potpunom slomu “propale investicije”, sama generalna strategija formiranja novog gradskog groblja, kako lokacijski, a još više “korporativno”.

Besmisleno je bacanje ogromnog javnog novca u bure bez dna zvano “šljakište”: ideju i njeno realiziranje treba što hitnije napustiti i pozabaviti se odabirom potpuno druge odgovarajuće lokacije na bližim-perifernim dijelovima Grada.

Osim što bi ovaj važan komunalni objekat postao neuporedivo jeftiji i građevinski jednostavniji, otvorio bi se i ozbiljan prostor za racionalno razmatranje nuđenja gotovo besplatnih grobnih mjesta. Tako bi se konačno, konkretno, prekinula okrutna i monopolistička profitabilno dobro uhodana trgovina “smrću” i otklonio stvarni strah Tuzlaka i od basnoslovne “cijene umiranja”.

Poslovno-samoubilački projekat “šljakište” je samo jedan od “vizionarskih” gluposti i gradsko-menadžerskog ufuranog kretenizma uperenog protiv javnog interesa. (Piše: Derviš ČIČKO, društveno-politički analitičar)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

5 Komentari

  1. Sasvim je očigledno da je srž projekta gradskog groblja na dijelu još dugoročno tehnološki aktivnog šljakišta TE “Tuzla”, sasvim anticivilizacijska morbidna groteska, poniženje zdravog razuma, ambijentalno-urbanistička javna sramota, inženjersko-projektantska sljepačka blamaža i epohalno višegeneracijska svinjarija, apsolutno bez presedana.
    Uostalom, sasvim je tragikomična alanfordovska asocijativnost pri konkretnom i ličnom uvidu “lica mjesta”: to je mjesto odakle bi pobjegli i mrtvi, a kamoli živi.
    Teško je mirne savjesti i zamisliti bilo čije “posljednje mirno počivaliste” na tako nezamislivo neadekvatnom mjestu, kao slici i prilici “smetljišta” ljudskog oholog primitivizma i glupave malograđanštine.

  2. Ako ste neupućeni, onda ne živite u Tuzli i besmisleno je davati primjere, kojih ima na desetine. Ako živite u Tuzli, onda je ponajbolje se malo zagledate samo u više od stotinjak hektara različito lociranog državnog poljoprivrednog zemljišta različitog “kvaliteta”, koje Grad već frtalj vijeka izdaje pod zakup fizičkim i pravnim licima po nevjerovatnoj cijeni i od oko 0.0005 KM po kvadratnom metru. Postoje i privatni vlasnički resursi zemlje za ovu namjenu, pa i one potencijalno vakifske, zašto da ne, ali “šljakište” jeste potpuno najgora opcija, koja je kao zemljište dobivena besplatno. Ali je njeno uređenje basnoslovno i funkcionalno gotovo “nemoguća misija”. Samo je priprema terena za nasipanje ogromnom količinom humusa i otpadnih iskopa sl. iz sasvim nepoznatih resursa, pravi titanski poduhvat bez kraja. Ponajbolje je lično svjedočiti navedenom, pa će sve biti puno jasnije: sve je bolje od “šljakišta”. Posebna je priča fizička odvojenost planiranog grobišta od još aktivnog “mora pepelišta”, samo zemljanom nasutom branom. Povrh svega, promjenjljiva vodena kota susjednog “mora” koje i dalje raste, značajno je iznad kote groblja i to se neće značajno promijeniti niti njegovim nasipanjem. Otprilike, “živi” taložni bazen TE i podzemne vode će difuzno vremenom sasvim sigurno, potpuno ili djelimično, generalno “utopiti” grobove i u njima sahranjene. Nažalost.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here