U Narodnom pozorištu Tuzla održana je komemoracija profesoru Asimu Horoziću, koji je preminuo 1. oktobra u 66. godini. Opraštajući se od profesora Horozića, rektorica Univerziteta u Tuzli Nermina Hadžigrahić je potcrtala kako će kroz svoja djela veliki kompozitor živjeti kroz vječnost.
“Napustio nas je veliki umjetnik, a njegova muzička djela govorit će još mnogo godina. I sve dok se bude govorilo o njegovim djelima Asim Horozić će živjeti. Sigurna sam da neće otići u zaborav“, rekla je rektorica Hadžigrahić.
Gradonačelnik Tuzle Zijad Lugavić je istakao kako su građanke i građani Tuzle s dubokom tugom primili vijest o smrti Asima Horozića.
“Asim Horozić nije samo kompozitor već i simbol muzičkog nasljeđa BiH i Tuzle. Njegov doprinos umjetnosti je neizbrisiv“, rekao je Lugavić.
Ališer Sijarić, dekan Muzičke akademije u Sarajevu, istakao je kako je profesor Horozić bio iskren i prema sebi i prema stvarnosti koja nas okružuje. Za Bosnu i Hercegovini i Bošnjake, ističe on, Horozić je odigrao veliku ulogu nacionalnog kompozitora.
Podsjetio je na četiri Horozićeve opere, od kojih “Derviš i smrt“ nije završena, ali je opera “Hasanaginica“ 2013. godine prevedena na turski jezik i uvrštena u repertoar ansambla Turske narodne opere.
Na kraju komemoracija prisutnima se obratio Nijaz Alispahić, dugogodišnji Horozićev prijatelj i pisac libreta za sve četiri opere. Opisao je kako su sasvim slučajno počeli rad na operama i da su nakon višegodišnjeg rada ostali tragovi koji se ne mogu obrisati.
Asim Horozić rođen je 9. februara 1958. godine u Tuzli, gdje završava osnovnu i srednju muzičku školu. Diplomirao je 1982. Koncertom za violinu i orkestar u A duru (praizveden 1996) na Odsjeku za kompoziciju Muzičke akademije u Sarajevu u klasi prof. Vojina Komadine, stekavši zvanje Akademski muzičar, kompozitor i profesor teoretskih predmeta.
Od 1995. radio je kao profesor klavira i teoretskih predmeta na Srednjoj muzičkoj školi u Tuzli. U periodu od 2001–2023. djelovao je kao docent, vanredni, a zatim i redovni profesor na Odsjeku za razrednu nastavu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli na predmetu Muzička kultura, a od 2007. angažiran je na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli za oblast Scenski pokret, muzika i glas u zvanju vanrednog profesora.
U periodu od 2006–2013. bio je angažiran kao docent, a zatim od 2013–2018. kao vanredni profesor na Odsjeku za kompoziciju Muzičke akademije u Sarajevu za oblast Kompozicija. U njegovoj klasi diplomirali su kompozitori Ammar Jažić, Neven Tunjić, Aida Avdić, Miron Konjević i Toni Toplan.
Od 1997. bio je počasni član Sarajevske filharmonije, od 1995. počasni član UG Gradski mješoviti hor – Maglaj. Dobitnik je brojnih povelja i priznanja za svoj rad među kojima se izdvajaju Tuzlanska plaketa sa srebrnim grbom (2000), Povelja Udruženja muzičkih pedagoga Federacije Bosne i Hercegovine (2007) za postignute rezultate u razvoju muzičke pedagogije, te Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2021) za doprinos u oblasti kulture i umjetnosti.
Publika u Bosni i Hercegovini Asima Horozića poznaje po njegovim često izvođenim muzičko-scenskim djelima, ali i bogatom opusu kojem pripada još skoro 40 djela koncertantne, kamerne, orkestarske i vokalne muzike, od kojih su mnoga zapisana i na nosačima zvuka. Snažno prisutna na scenama Bosne i Hercegovine, ova su djela našla svoje mjesto na opernim i koncertnim pozornicama širom svijeta, od Katara, Turske, Sjeverne Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Italije, Francuske, do Austrije, Njemačke, Češke, Danske, SAD i drugih. Uz njih stoji i njegova bogata praksa na polju primijenjene i posebno pozorišne muzike.
Široj javnosti kompozitor postaje poznat sa Koncertnim stavkom za klarinet i orkestar “Kapija“ (1997), koji je posvećen uspomeni na ubijenu djecu u tuzlanskom naselju Kapija. Djelo je doživjelo preko 100 izvedbi u zemlji i inostranstvu. Među ostalim koncertantnim djelima ističu se Koncert za violinu i orkestar u A duru (1982), Koncert za klavir i orkestar u e molu (1995), Koncert za flautu i orkestar „Srcem iz njedara“ (2005), Koncert za flautu, alt-flautu, piccolo i orkestar (2008), Koncert za violončelo i orkestar (2016), te koncertni stavci i srodni oblici koji pored “Kapije“ obuhvataju Koncertnu fantaziju za flautu i orkestar “San o Bosni“ (1999), te Koncertni stavak za dvije flaute i orkestar (2007),
Pored koncertantnog, značajno je kompozitorovo operno stvaralaštvo, koje broji četiri opere. Asim Horozić je kompozitor prve velike bosanskohercegovačke opere Hasanaginica (2000).
Okarakterisana kao „opera za narod“, doživjela je preko 60 izvedbi. Hasanaginica je 2013. godine prevedena na turski jezik i uvrštena u repertoar ansambla Turske nacionalne opere, Istanbul Devlet Opera ve Balesi Mudurglugu. Nakon Hasanaginice uslijedilo je komponovanje dječije opere Aska i vuk (2003), opere Zmaj od Bosne (2016), posvećene 60-toj godišnjici Muzičke akademije u Sarajevu, te nedovršene opere Derviš i smrt. Dženaza i ukop klanjat će se na mezarju Bukovčić u Tuzli. (tl)