Tužna vijest. U Tuzli sinoć preminuo slikar Nezir Čorbić

Poslije duge i teške bolesti u Tuzli je sinoć u 78. godini preminuo poznati tuzlanski akademski slikar, Nezir Čorbić.

Posljednjih godina imao je dosta zdravstvenih problema, dogodio mu se infarkt, trebao je operisati kuk, ali je pandemija virusa korona poremetila planove, zatim problemi druge prirode…A sinoć je, na žalost mnogih poklonika umjetnosti, Tuzlaka i ljudi dobre volje, Nezir Čorbić otišao u neki vjerovatno bolji svijet. Svakako rano!

Svoje prve slikarske zabilješke Čorbić je načinio 1960. godine. Završio je Akademiju likovne umjetnosti u Beogradu. Radio je u Tuzli, najprije kao profesor likovnog u Gimnaziji, potom u Marketing službi kombinata “Sodaso”. Jedno vrijeme i u Službi marketinga Međunarodne galerije jugoslovenskog portreta, da bi se potom otisnuo u “slobodnjake”. Jedan period živio je i radio u Njemačkoj.

Bio je i vrstan skulptor, kao student džeparac je zarađivao restaurirajući freske, imao je izvrstan osjećaj za fotografiju. U ovom periodu ispoljio je pojačan interes za dizajn. Učestvuje na mnogobrojnim konkursima za izradu idejnih rješenja. Na tim konkursima Čorbić je ponio mnogobrojne nagrade.

Imao je sjajno rješenje i za spomenik Tvrtka Kotromanića, ali od pet radova nijedan nije prihvaćen, nego je posao dobio “neko po pogodbi”. A Čorbić je zbog kritika takvog odnosa spram “domaće proizvodnje” zaradio epitet “neprijatelja”. Štoviše, odbijen je i prijedlog da bude direktor Međunarodne galerije portreta, kao “pravi čovjek na pravom mjestu”, a na to mjesto postavljen je flautist!

Čorbić je bio plodan slikar, izlagao je u inostranstvu, često u Beogradu, gdje je 1968. godine okončao studij, ali nije prekidao vezu s tamošnjim umjetnicima, među kojima i sa Milom Milunovićem, njegovim mentorom, koji je prema Čorbiću imao poseban respekt, jer je bio svjestan njegove ljudske i umjetničke veličine.

Čorbić u Tuzli, međutim, nije previše izlagao, a zbog “oštrog jezika” gradski oci mu u periodu nakon posljednjeg rata nisu bili naklonjeni. Uostalom, kao ni mnogim likovnjacima i umjetnicima druge fele.

Čorbićeve slike gradskih četvrti, kuće stare bosanske arhitekture, portreti prijatelja, karikature, crteži čedne obojenosti, ali i skulpture, krase njegov atelje, dom i domove najbližih, te iskrenih prijatelja.

Izlagao je na kolektivnim i pojedinačnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Imao je međutim običaj reći da su mu prvi i najdraži kritičari bili „raja˝ iz Malkočevog sokaka gdje je odrastao, prije svih braća Križan, Vlado Baćik i drugi.

Toj raji iz Malkočevog sokaka posvetio je knjigu “Muhuri”, koja je u prepunoj sali MGP-a u Tuzli promovirana 31. marta 2014. godine i to je vjerovatno bio njegov posljednji javni angažman u Tuzli.

U toj knjizi dotakao se na svoj način i u svim stilu odnosa gradske vlasti spram ljudi koji su bili zaslužni što se grad naziva gradom.

“Naš grad nikada nije znao ko su mu zaslužni stanovnici, niti je naša krkanska sredina ikada imala potrebe, a ni hrabrosti, uspostaviti pravila kako se postaje zaslužan u našem gradu, bez obzira na vakat i politiku. Razlog tome je što o tim našim sugrađanima nije nikada u narodu sazrelo mišljenje ko je ko među nama. Mahalski trač tuzlanskog polusvijeta je mogao od kriminalca napraviti najpoštenijeg, ili da čestitog i poštenog strovali u blato…”

Među prvima je, od osnivanja portala, počeo pisati kolumne za TuzlaLIVE koje su bile izuzetno čitane, a bolest ga je spriječila da se, kako je rekao tokom zadnjeg susreta, reaktivira i nastavi pisati. Pripremao je, kako je rekao tokom posljednjeg susreta, i novu knjigu…

Nekoliko posljednjih godina Čorbić je proveo u kući, na vrhu Počitelja, u samoći i tišini. Kada je problem s kukom eskalirao, došao je u Tuzli s namjerom da mu ugrade novi. Ali, kako rekoh, nije stigao. Drugi zdravstveni problemi bili su jednako teški i kobni.

Na vijest o smrti Nezira Čorbića tuzlanski intelektualac Derviš Čičko rekao je: “To je tačka na slikarstvo u Tuzli na koje smo navikli”.

Ćazim Sarajlić, slikar i bivši direktor Međunarodne galerije portreta GP-a, napisao je u jednom svom osvrtu na djelo Nezira Čorbića: “Ovaj mudri stvaralac odnjegovao je slikarstvo, koje ga u relacijama naše umjetničke situacije, čini zasebnom i originalnom umjetničkom figurom”.

Neka je Neski vječni rahmet, slava i hvala, počivao u miru Božjem.

Naknadno ćemo objaviti vrijeme i mjesto dženaze Nezira Čorbića, čiji odlazak u “vječna prostranstva” nam je javio njegov sin, a naš prijatelj, Mirza Čorbić. (Miro Petrović)