Tužna godišnjica: Dvije godine od preranog odlaska Sakiba Malkočevića Soka

Nedostaje svima. Ponajviše porodici i FK Slobodi, gdje od njegovog odlaska ne cvjetaju ruže. I zbog toga ćemo vječito biti tužni. I siromašniji za jednu prerano “uspavanu” ljudsku gromadu

0
268
(Foto: Ilustracija, Miro Petrović, arhiva)

Da današnji dan, prije dvije godine, prestalo je da kuca srce legendarnog nogometaša i trenera Slobode i najuspješnijeg selektora jedne omladinske selekcije BiH, Sakiba Malkočevića Soka.

Porodica Malkočević ovaj i svaki naredni oktobar dočekivat će s velikom tugom i neizbrisivom boli – nekoliko dana prije godišnjice smrti Soka, preminuo je njegov punac, otac Biljane Malkočević, Ivo Tomić – Ivina. Mjesec koji bi, da može, porodica Malkočević i Tomić, najradije izbrisale iz kalendara.

Porodica je na mazarju Sakiba Malkočevića stalno, od smrti naovamo, skoro svaki vikend. Traže utjehu koju je teško pronaći, ako je uopće moguće.

Kao da je bilo jučer kada je Sok ispraćen od porodice, rodbine, prijatelja, bivših suigrača, kolega trenera… I danas porodica, rodbina, prijatelji i kolege dolaze ma mezar u Lipnici. Odaju počast velikom čovjeku i sportskom entuzijasti i znalcu.

Nekadašnji selektor kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine Sakib Malkočević preminuo je 24. oktobra 2020. godine u 55. godini, nakon duge i teške bolesti.

Malkočević je rođen 25. januara 1965. godine u Tuzli. Kao igrač cijelu karijeru proveo je u Slobodi, a u trenerske vode uplovio je 2003. godine.

Kao trener Slobode dva puta je učestvovao u Intertoto kupu i jednom u Kupu UEFA, dok je 2011. godine s juniorima Slobode osvojio titulu prvaka BiH.

Malkočević je potom preuzeo katedsku reprezentaciju BiH koju je u tri navrata odveo na Evropsko prvenstvo. Najuspješniji je selektor omladinskih selekcija BiH, jedan od najuspjepnijih trenera Slobode uopće.

Vrijeme zaista leti, ali ostaju uspomene na sjajnog čovjeka i sportistu, koji je zadužio sve koji su ga poznavali: dobrotom, smirenošću, taktom, nogometnim znanjem, ljubavlju…

Nedostaje svima. Ponajviše porodici i FK Slobodi, gdje od njegovog odlaska ne cvjetaju ruže. I zbog toga ćemo vječito biti tužni. I siromašniji za jednu prerano “uspavanu” ljudsku gromadu. Dvije godine su prošle, ali zaboravu mjesta nema. Počivao u miru Božjem, dragi Sok! (mp)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here