Tuzlanske investicijske “zlatne kašike”: “Crystalico” kao Apocalyptico

2
989

Smisao i uspješnost političkog opsjenarstva, uostalom, kao i svakog drugog, umnogome ovisi o razini i želji lakovjerne, unaprijed pripremljene publike da povjeruje u svijet tuđih, obično vrlo sugestivno i javno projiciranih iluzija, kao svojih, te da makar i za trenutak pomisli da je stvarni svijet, uključujući i materijalnu bijedu i domaći korupcionaški eldorado, samo jedna od “alternativnih činjenica” podložnih reinterpretaciji trenutkom inspiracije politikantskog hudinijevskog maestra sa pozornici naših života.

Upravo je najnovija, među inim dosadašnjim, tuzlanska milenijska investicijska megagrađevina nekolicine zgradurina, klovnovski pretenciozno nazvana “Crystalico“, klasičan primjer bespuća javnog zlonamjernog iluzionizma zasnovanog na gotovo ničemu stvarnom, čak i izvan minimalne kliničke doze javne pristojnosti i elementarnog štovanja pameti nas još malo izvan „jako“ preostalih Tuzlaka.

Najmanje je sporna ideja da se iz vrha Gradske uprave, pa i pozitivno preoptimistično, promovira nečija nakana da svoj privatni novac uloži u izgradnju poslovno-stambenog objekta ili bilo čega drugog, shodno legalno odobrenim urbanističkim planovima, ali gotovo obećavajuće “suvlasnički” ulaziti u vjerovatnost realiziranja, za naše pojmove, gigantske investicije od, navodno, cijelu milijardu KM, spada u sferu medijski jeftine vašarske šarade i neozbiljnog političkog šlamperaja zabrinjavajuće razine.

Ponajprije, ta famozna milijardska cifra je čista fantazija i pubertetlijski „san ljetnje noći”, svojom bezobraznom i sarkastično neutemeljenošću, koja prkosi zdravoj pameti i jednostavno je minorni minhauzenovski konstrukt. Uostalom, generalno za cijelu prošlu godinu ukupna direktna strana ulaganja u BiH efektivno nisu prešla 800 miliona KM, dok je u budžetski prebogatom i generalno resursno dominantnom Kantonu Sarajevo u gradnji vrlo skupi, i najviši, objekat visokogradnje vrijedan najviše 300 miliona KM.

Nadalje, inicijalni “Crystalico”-investitor, tj. aktuelni kalesijski načelnik i novokomponirani bogataš, već je uložio basnoslovnih cca 14 miliona KM da bi bagatelno došao do “Livničkih” 34 hiljade kvadratnih metara (3.4 ha) građevinske parcele u najužem dijelu Grada i pride 1500 kvadrata poslovno-industrijskih objekata i stotina tona opreme, mašina, livačkih modela, kalupa i td. Uz sve to, posebno je specifično vrijedan objekat trafo stanice kao dio “stečajne mase”, površine 114 kvadratnih metara, takođe u krugu bivše “Livnice“.

Ponižavajuća “šarena laža” gradnje, navodno, oko 700 superluksuznih stanova u nekoliko futuristički projektiranih zgrada na livničkom zločinačkom privatizacijskom grobištu, trebalo bi, primarno, da obuhvati šezdesetak hiljada kvadrata stanova, čija cijena po kvadratu teško da bi bila ispod 2500 KM, uz ukupnu kumulativnu vrijednost od oko 150 miliona KM. Svakako da je vjerovatnost da se sve to desi, baš u tvrdnjama kalesijskog Kreza, koji je prilikom same aukcijske kupnje potvrdio “da će svi koji žele da rade dobiti posao, nakon remonta i novih proizvodnih ulaganja, istina sa malo drugačijom proizvodnjom“.

E, tu “drugačiju proizvodnju” brzopotezno-preko noći je na prijedlog tuzlanskog Gradonačelnika obezbijedilo Gradsko vijeće lahkim vijećničkim „ručicama“, koji su urbanističkom prenamjenom ogromne parcele industrijskog pogona „Livnice“u građevinsko zemljište, alhemičarskim hokus-pokus trikom, „blato pretvorili u zlato“ vrijedno najmanje 5 do 10 puta više od uložene vrijednosti. Sav ovaj brižljivo sofisticirani i koordinirani zemljišno-vlasnički salto mortale Grad-načelnik Kalesije, teško da daje smislenog prostora ozbiljnom investitoru da ide samoubilački dalje u rizičnu i pretrpanu građevinsku visokogradnju zvanu sada „Crystalico“. Logika opreznosti opstanka privatnog biznisa ne poznaje takve serijski vezane rizike, nego najbrže i najsigurnije osiguranje već uloženog: prodavaće se poskupo, najvjerovatnije, ziheraški sitnoparcelisanih 3.4 hektara vlasnički čistog građevinskog zemljišta „najboljim ponuđačima“. I tačka.

Doduše, jedino ako ne misli baš isuviše „ozbiljno“na tuzlanske lokalne izbore zvanično registrirani holandski investitor tuzlanskog “Crystalica“, sa znakovitih 1000 KM osnivačkog kapitala, na čelu sa tata-Džafić-juniorom i nekoliko zagonetnih individua egzotičnih bliskoistočnih imena bez utemeljeno dokazivog investicijskog boniteta bilo koje vrste.

Upravo je to aktuelni predizborni fatalni balon od sapunice vrijedan milijardu KM, ali može „dati ruku“u nedostatku prethodnih i neophodnih, u nizu izborno-pobjedničkih strašila tipa „Bakira, SDA, Fahre, Arapa…“etc. Avanti diletanti. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

2 Komentari

  1. Oko sto hiljada Tuzlaka svakodnevno ispušta kanalizaciju u otvoreni kolektor kroz centar grada. Isti broj Tuzlaka se svakodnevno guši u dimu i smogu. Putevi na području grada izvan strogo urbanog centra su katastrofa. Određena područja (ne tako mala) nemaju pristup pitkoj vodi. Industrijske zone najavljivane na velika zvona su prazne pogotovo ako ih uporedimo sa nekima u Gračanici, Tešnju, Vitezu, Srebreniku i Gradačcu. Vođstvo ovog grada najavljuje neke bajne i utopijske centre tipa kristaliko koje su arhitektonsko čudovište potpuno neprimjereno ovoj sredini koje će dodatno opteretiti nerazvijenu komunalnu infrastrukturu tipa kanalizacije, grijanja vode, dodatno spriječiti cirkulaciju zraka i doprinijeti zagađenju okoline. Ovo je sve rezultat potpuno pogrešne politike razvoja grada. Umjesto strategije ravnomjernog razvoja, koji bi omogućio opstanak ljudi i u ruralnim sredinama mi imamo stalno gomilanje novih stanovnika u centar te stvaranje urbane sirotinje koja nema gdje raditi i zarađivati za svoj život. Istovremeno kao veliki strateški projekti najavljuju se na sva zvona sređivanje nekih stepenista na banji, uređenje dva parka popravak neke fontane – sve je to u redu ali to spada u redovnu djelatnost komunalnih službi.
    Jedan ovakav projekat zaslužuje veliku javnu raspravu prije bilo kakve odluke ali izgleda da to nije u interesu grada.
    Da rezimiram – gradska vlast nam je “debelo odlijepila od stvarnosti i realnosti” i potpuno pogrešno vodi grad. SINDROM MILANA BANDIĆA JE PRISUTAN I U TUZLI.

    • Odličan komentar, korektan i konkretan. Šteta jedino što se autor nije potpisao. No, čestitam u svakom slučaju!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here