(Piše: Ekrem AVDIĆ, kolumnista)
Vođa Srpske nacional-socijalističke stranke (SNS), Aleksandar Vučić (AV) i vođa bratske mu stranke Bošnjaka pravoslavne vjere u BiH, Milorad Dodik (MD), prije polaska AV na zasjedanje Generalne skupštine UN, koja u četvrtak treba da donese Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, posjetili su u hramu „Svetog Save“, patrijarha SPC, Porfirija!
Zajednički su imali molebdan da Generalna skupština UN ne usvoji, za sve države članice, moralno i politički obavezujući tekst Rezolucije o genocidu u Srebrenici 1995. godine kojeg su učinile snage nacističke vojske i policije takozvane Republike Srpske pod komandom đenerala Ratka Mladića.
Za taj zločin genocida, pred Haškim sudom za ratne zločine i domaćim sudovima, osuđeno je više desetina krvnika na 880 godina robije! Osuđen je najveći broj najodgovornijih za ubijanje 8.734 civila. Dakle, nije osuđen srpski narod za zločin genocida već pojedinci i niko nikad nije poistovjećivao narod sa zločinima njegove države Srbije ili takozvane Republike Srpske! Zašto onda AV i SPC jedini u svijetu optužuju srpski narod da je genocidan? Naravno, i pripadajući ogroman medijski aparat sa svim izuzetno plaćenim analitičarima i geostratezima koji, od jutra do sutra, šire takvu propagandu. Računajući i prvu striptizetu SNS, muškobanjastu Jovanu Jeremić, voditeljku TV PINK!
Ne treba biti posebno obaviješten i znati da se i nacional-socijalisti i etnofiletizirana SPC, što znači da nacionalne interese stavlja iznad jedinstva vjere, nalaze u istom problemu, uprkos Carigradskom saboru iz 1872. godine kojim je takvo ponašanje hereza – krivovjerje. Time je SPC uoči Balkanskih ratova postala i najveća snaga u političkom životu Srbije. Sve do danas! Ona je blagosiljala ratne zločine i genocid kao najveći zločin, koje su vojnici Srbije i takozvane RS činili prema drugim i drugačijim, Hrvatima, Bošnjacima, Albancima u agresiji na republike i pokrajine bivše zajedničke države.
SPC je zbog te istine tužila francuski Liberation, Le Monde i Le Figaro. Na suđenju koje je 1995. godine održano u Parizu utvrđeno je, i uz svjedočenje prof.dr. Ivana Đurića, bivšeg profesora na Univerzitetu u Beogradu a nakon progona na Sorboni, i historičara Paula Garde, da je SPC „podržavala etničko čišćenje i zločin genocida u Bosni i Hercegovini“.
Takođe,svjedoci Florencea Hartmanna iz Le Mondea i Béatrice Toulon iz La Croixa, na suđenju su prepričavali protivljenje Srpske pravoslavne crkve mirovnim planovima međunarodne zajednice. To je jedini slučaj u Evropi, a možda i u svijetu, da je sudskom odlukom osuđena jedna vjerska organizacija za etničko čišćenje i genocid! Srpski narod bi rekao: “Dali veru za večeru!“.
U razaranju međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, njenog društva, ekonomije, kulture, paljenja biblioteka, rušenju 620 džamija, stotine spomenika kulture, komunikacija…ne mogu se odreći velike zasluge nacional-socijalističke diktature Slobodana Miloševića čiji su suborci bili i AV, i Ivica Dačić, i Aleksandar Vulin i još mnogi drugi mu saborci u imperijalnom projektu Velike Srbije. Danas, režim AV to zove „Srpski svet“!
Negirajući da se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima, režim AV brani, odnosno ono u čemu je učestvovao („Za jednog ubijenog Srbina, ubićemo stotinu Muslimana!“) on i saradnici mu kao dio režima „balkanskog krvnika“ i što žele ostvariti sada pod borbom za „Srpski svet“. U toj borbi on nema uz sebe narod, već mase! „Masa je dirigovana i pijana, a narod je disciplinovan i razborit. Masa je neautentična, povodljiva, a narod je postojan. Masa je stihija, nju na političkoj sceni zapravo čini ta Ortegina „serija nula“ sa izrazitim rušilačkim nagonom, gomila bjegunaca od sopstvenog ja! Narod ustaje protiv tiranija, dok ih masa najčešće uspostavlja. Masa je obezglavljena, jer nju pokreću mahom ludaci i neurotičari. Masa izaziva strah, jer je uvijek totalitarna i rušilačka, dok se narod zalaže za politiku koja je moguća“, zapisao je, među ostalim književnik Mirko Kovač u zborci eseja „Cvjetanje masa“. Dok je veliki Brodski zapisao „da veliki bezlični tupi vođa odgovara masama, jer one u njemu vide vlastiti lik!“.
Masa kojoj je AV vođa misli kao i vođa jer svoje mišljenje nema. Zato je ona „snaga“ koja podupire njegovu politiku pa, čak, i mišljenje da je genocidna! Nasuprot toj ludosti mase je narod u Srbiji. Onaj koji je označen kao „druga Srbija“, onaj koji je razuman i ne želi da se na njega stavlja krivica za genocid koji su učinili „junaci“ iz režima krvnika Miloševića. “Druga Srbija“ koja nije samo u beogradskom „krugu dvojke“, ne želi da bude masa AV. Zakoni društvenog kretanja kažu da jednu masu ruši druga masa. Milošević je očit primjer.
Na kraju, Rezolucija o genocidu u Srebrenici će biti usvojena kao civilizacijski dokument. Da li će on pojačati snagu mase AV ili snagu naroda u Srbiji pitanje je sad! Kako god bilo, osjetićemo i mi sa svim Bošnjacima pravoslavne vjere, kako to piše Ilija Garašanin u „Načertaniju“. (Piše: Ekrem AVDIĆ, kolumnista)