U neka sigurno sretnija i mirnija vremena, ona u kojima se cijenilo ljudsko dostojanstvo, rad i pregalaštvo, Dan rudara, 21. decembar, obilježavan je kao državni praznik.
Rudari su netom završili mjesec udarništva, takmičenja u kojem su se nadmetali za tonu uglja više, a onda su, s podebelim koveratma, praznovali svoj blagdan.
Na semaforu kod nekadašnjeg Radničkog doma “Moža Pijade”, te na tablama na ulazu u svaki rudnik, kao danas na kladionicama, svaki sat su se ispisivali novi podaci o proizvodnji u jamama, u rudnicima, općenito.
Pobjednici su uživali u počastima, nagradama, čestitkama drugih komorata, rudničkih rukovodstava koji su i sami ove rezultate koristili kao dokaz svoje uspješnosti rukovođenja.
Vremena su se promijenila, danas se rudara sjete oni sami, prijatelji, poneki uzvanik, više radi lične promocije nego li što poštuje rudarski poziv. Uostalom, vidjeli smo prilikom nedavnih štrajkova ko se osmjelio da izađe pred rudare i pruži im podršku. Većina kabitetskim saopćenjima i to je to.
No, istine i poštenja radi, časti i ugled teškog zanata sa sedam kora, treba podsjetiti na “garave komorate” koji su gradili Tuzlu, Sarajevo, Beograd, Bosnu i Hercegovinu i cijelu zemlju tadašnju, a i sada bez njih nema toplih domova.
Da, baš danas, 21. decebra, na njihov dan, da se ne zaboravi, da se pamti ko su čestiti graditelji i branitelji države koju pokušavaju sa svih strana razoriti kojekakvi Dodici, Čovići, Izetbegovići, Kukići, Radončići, Komšići, Imamovići i ini, oni koji se u njih zaklinju, a nisu spremni stati u prvi saf rudarskog bunta za pravo i pravdu, za bolji život.
Poštovani rudari, pamtite i vratite istom mjerom, kad god zatreba, posebno na izborima. A bliže se!
Neka vam je sretan dan Rudara, poštovani rudari, vama i vašim porodicama, prije svih. Vama koji svaki grumen uglja zalijete znojem i za opstanak domovine i bolji život svih koji zaslužuju! Sretno! (Piše: Miroslav Petrović)