U stranačkim aktivnostima pamet i zahtjev za dijalogom već dugo su rizične pojave. Članovi i lokalni funkcioneri stranaka, koji na tome insistiraju postaju nepoželjne osobe (persone non grata). To je na BH području univerzalna tendencija. HDZ, SDA, SDP, SNSD, NIP, DF, te mnoge druge „pune“ su takvih turbulencija. Oni koji traže logična rješenja, bivaju proglašeni buntovnicima, ili karijeristima, a onda „zavjerenici“ (rukovodstva) izlaz traže u povjereništvima (titrašima o.a.). Na taj način od stranaka prave skupine mediokriteta, koji podržavaju problematična rukovodstva.
HDZ se „rasipa“ u srednjoj Bosni, jer ljudi ne žele politički teror Čovića. Izetbegović na isti način eliminira „neposlušne“ u mnogim organizacijama. Nikšić „cijepa“ Mostar, Goražde… Dodik „kupuje“ i opoziciju. U NS i DF zatomljuju svaki poziv za dijalogom. Da je to samo stranački problem, „ni po jada“. Problem je što iste stranke, na isti način žele voditi državu – eliminacijom demokracije, dijaloga, mišljenja… Strašno. Pogubno za budućnost BH društva. I nisu u pitanju samo parlamentarne stranke, gdje se otimaju za funkcije i budžet, već i neparlamentarne, gdje se sve vrti oko potrošnje članarine.
Posljednji slučaj „zavjerenika i povjerenika“ je Stranka penzionera/ umirovljenika BiH. To je stranka koje je nekada imala desetine poslanika i zastupnika. U posljednjem mandatu predsjednik Dževahid Sokić, sekretar Fadil Alihodžić i predsjednik Glavnog odbora Hidajet Humić, bili su „alfa i omega“. Osobe, anonimusi u javnosti, koji su navodno zastupali penzionere, ali se uglavnom nisu javno oglašavali – šta umirovljenici traže! Umjesto toga, vodili su birokratsku politiku na učvršćivanju vlastitih pozicija i nižim instancama uglavnom su nalagali da učlanjuju nove pripadnike, „jer nam treba članarina (novac)“.
U posljednjem mandatu su centralizirali i prikupljanje članarine, pa je sav novac išao vrhu stranke. Raniji normativ da 80 posto članarine pripada matičnim organizacijama, a 20 posto vrhu, ostao je na snazi, ali je praktično svaki zahtjev matičnih organizacija za finansranjem aktivnosti, zavisio od principa- „ako Fadil (Alihodžić o.a.) odobri“. On je bio „gensek“, a radio je u dogovoru sa predsjednikom Stranke Sokićem. Kada su mu u matičnim organizacijama tražili odgovore na sporna pitanja, ako mu se nije svidjalo, Alihodžić je poručivao: „Hajde da izadjemo napolje, da se objasnimo“. Sreća, nije bilo „objašnjenja“. Sokić je takvog „Herakla“ podržavao.
Ishod takve politike u Stranci bio je da se u proteklom mandatu članstvo umanji za oko 3.500 članova. U skoro dvadesetak organizacija uvođena su povjereništva. Neka su još u toku. Od 107.000 maraka rebalansiranog prihoda Stranke u 2023. godini za putne troškove utrošeno je 21,6 hiljada maraka, a za ugovore o djelu još 32.ooo maraka. Analitički izvještaj koji su tražile organizacije Alihodžić je nudio u stilu: „Svi možete vidjeti u knjigovodstvu gdje je i zašto novac utrošen“. Izvješatja nema. Zato u mnogim organizacijama smatraju da je osnovni motiv vrha „grickanje“ članarine, a ne borba za interese penzionera/umirovljenika!?
U takvim okolnostima i bez odgovora, sedam mjeseci se „rastezao“ termin za Kongres. U medjuvremenu su Alihodžić i Sokić organizirali povjerenstva u mnogim općinama, gdje su angažirali osobe koje će ih podržati. Nepoćudne organizacje su satanizirali. Posebno u ZE-DO i Tuzlanskom kantonu. Od juna su formirali povjerenstva u ZE-DO kantonu i nastojali da nametnu svog favorita Hidajeta Humića. Tamo ga nisu htjeli. Do danas, proces nije završen, jer i pored izbora Kantonalnih organa ZE-DO, predsjednik Sokić ne dozvoljava primopredaju prostorija. Inače, česta praksa pomenute „trojke“ je bila da organizacijama nameću svoje „namjesnike“, umjesto da one biraju svoje zastupnike. Tako je bilo i na spornom Kongresu.
U medjuvremenu bio je i Kongres stranke 19. decembra. Na Kongresu je Dževahid Sokić od 79 delegata izabran za predsjednika sa 37 glasova. Kongres nije zvanično okončan, jer izborna komisija nije podnijela izvještaj o izborima. Glavni odbor i Predsjedništvo nisu izabrani. Nakon sedam dana Alihodžić je pozvao Izbornu komisiju da potpiše izvještaj o izboru Glavnog odbora, ali su oni odbili, jer je neko u vrhu stranke „ubacio“ najmanje 20 izbornih listića, za favorite vrha. Nakon toga vrh je pokušao i nastavak Kongresa u Zenici. Tada su Alihodžić i Sokić tražili da se ponovo bira Glavni odbor, ali ne utvrdjuje odgovornost za pokušaj lažiranja. Većina delegata napustila je zasjedanje. Iza toga nije bilo kvoruma za izbore, pa je „vakum“ produžen.
Sokić i Alihodžić zakazali su i treći nastavak Kongresa, iako to Statut ne omogućava. U medjuvremenu predsjednik Dževahid Sokić, koristeći Statut poput „švedskog stola“, raspušta organizacije koje traže statutarno rješenje problema. Ali, „zavjerenici“ iz Stranke biraju povjerenike i možda će uspjeti, poput SDA, SNDS, HDZ…
Na političkom obzoru BiH, Stranka penzionera je bez uticaja, ali je problem što ima puno indikatora koji upućuju na zaključak da su isti ili slični odnosi u većini stranaka, koje tvore državnu vlast. Demokracija je još na „čekanju“, jer imamo državu „zavjerenika i povjerenika“.
Nezadovoljne organizacije i članovi Stranke penzionera BiH nedavno su se obraćali CIK-u da intervenira, u skladu sa svojim prerogativima. U „vakumu“ još čekaju, a „zavjerenici“ najavljuje treći nastavak. Možda i „bidne“. „Političko nebo“ BH je oblačno na nelogičan način. (Piše: Vehid JAHIĆ, društvenopolitički analitičar)
———————————-
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)