San i java: Tuzla mora pasti, ako već i nije!

…”Slijede lokalni izbori, SDA treba vratiti Sarajevo i osvojiti konačno i Tuzlu.”… (Bakir Izetbegović)

SDA-u, kao pseudopolitičkoj organizaciji, B. Izetbegovićev predsjednički kontinuitet jeste u značajnoj mjeri neophodan da se definitivno samouruši i pretvori u strukturnu neupotrebljivu ruinu, koja će za sobom u nepovrat povući i sve njene licemjerne epigone, ali prvenstveno DF.

Kontekstualni diskontinuitet bi mogao otvoriti do sada nezamislive procese ideološkog revitaliziranja ove stranke i njeno prestrojavanje ka “modernosti” narodnjačkih perspektiva političkog spektra desnog centra, gdje, u stvari, prirodno i pripada.

Sa druge strane, u potpuno onemoćalom i potrošenom organizmu političke Tuzle, a i kompletnog SDP-ovskog pehlivanskog politikantsva “selam čaršijo na sve četir’ strane”, pokazalo se izborno “pobjedničkim” potezom otvoreno klizanje udesno prema bezdanu besperspektivnog avanturizma klerikalističkog populizma, bez presedana i bez ikakve kontrole.

U bliskoj budućnosti, čak možda i na predstojećim lokalnim izborima, moglo bi se vrlo lako pokazati da su bezidejni vlastohlepni tuzlanski socijademokrati, otklizali dalje udesno i od lokalne SDA ili da su se gotovo i formalno pretvorili u samo još jednu od iteracija nadstranačke panbošnjačke paravjerske politikoidne franšize IVZ BiH.

Uostalom, i u sadašnjoj stranačkoj konstelaciji moći u Gradskom vijeću, a posebno nakon potpuno polit-kapitulantskog izbora novoizabranog Gradonačelnika Tuzle u Izvršni odbor lokalnog medžlisa, stvari su sasvim jasne. Ko “komanduje” pihtijasto snishodljivom Zijadu Lugaviću, komanduje i Gradskom vijeću. Dakle, Tuzli i Tuzlacima.

Zbog toga, s obzirom na nedodirljivu i netaknutu tradicijsku organsku simbiozu IVZ-SDA, čini se da je Bakirovo, na prvi pogled utopističko “konačno osvajanje Tuzle”, samo Post Festum “kucanje na otvorena vrata”. Sa njim, ili bez njega. Sasvim je svejedno.

Političku ljevičarsku Tuzlu jeftino su pijačarski predali kao sitan kusur, upravo oni koji su sami sebe proglasili jedinim nasljednicima pobjedničkog partizanskog “lika i djela” iz dalekog septembra 1944.g.

Na neki uvrnuti način, čini se da se “džaba ratovalo”, kako onda, tako i sada: ako je već “dogovorena etnička podjela” i vjersko-politički ideološki singularitet, onda se “džaba i krečilo”.

U Tuzli, posebno. (Piše: Derviš ČIČKO, društvenopolitički analitičar)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Podijeli

3 0 komentara

  1. Poštovani Derviše,
    Mislim da griješite, još uvijek sve konce ili poteze vuče JI.
    Ne bih htio da se naljutite, ali moj dojam je da se još niste pomirili sa rezultatima izbora za gradonačelnika.
    Možda (ali samo možda) bi bilo dobro da SDA ima dobar rezultat u Tuzli, popravili bi status u TK
    Ja se iskreno nadam da će Tuzla kazniti podanički politiku SDP-a, koja se suštinski ne razlikuje od politike SDA . Ni jedne ne interesuje opći interes nego samo osobni. Jedina razlika je da SDP svoje promašaje skuplje plaća, pa se nadam da će tako biti

  2. Poštovani,
    Pročitao sam ponovo i ništa nije sporno.
    Oronula SDA i tkz ljevičarski SDP, jasno je.
    Nema ideologije, samo želja za vlašću pod svaku cijenu.
    Nije sporna ni IVZ, ona podržava stranku koja je “kičma” bošnjačke političke scene, ili ta ista komanduje IVZ-u.
    Sve je jasno, imamo i načelnika za narednih 20 godina!!!!
    Aferim!

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *