Niko ozbiljan ili iole naslonjen na sopstveno zrnce zdrave pameti, nije posumnjao u još jednu gradonačelničku pobjedu u nizu, lokalnih dobrano ocvalih socijaldemokrata. A, posebno kada su ostvarili otvorenu predizbornu gradonačelničko-kandidatsku personalnu uniju sa lokalnom SDA, uz direktnu glasačku koalicijsku medijaciju struktura Tuzlanskog muftiluka.
Naime, pukom slučajnošću, upravo tijekom kampanje i u dobar čas, politički The Favorite Son Njegovog Prevashodstva Bivšeg Gradonačelnika postao je voljom Allaha dž.š. ponosni član Izvršnog odbora Medžlisa tuzlanskog. Na taj način, svi dobri, skrušeni i poslušni mumini razasuti u 30 gradskih džemata, nisu imali amabaš nikakve dileme za koga glasati: din je u pitanju. Kako je to tek izgledalo neodoljivo šarmantno i nadahnuto, valjda, voljom Stvoritelja, kada je, navodno, rezolutno prozborio jedan lokalni efednija pod ahmedijom nakon obavljenog tevhida (parfr.): „Draga braćo i sestre, napokon imamo svog kandidata za Gradonačelnika Tuzle, Zijada Lugavića, sina rht. efendije tuzlanskog.“ Tako je i bilo.
Sve ostalo je postala historija ili povijest, ali sada groteskna pripovijest posrtanja kako su nastavljači ideje Titovih komunista i marksisitičkog slogana štetnosti „vjere, kao opijuma za narod“, konvertitski socijaldemokrati, a posebno tvrdi branitelji „tuzlanske crvene utvrde podno Ilinčice“, obnoć karijerističkim pobjedničkim zanosom pretvoreni u samo još jednu parapolitičku klerikalističku kadrovsku franšizu IZ. Uostalom, tu notornu činjenicu niti ne pokušavaju ozbiljno osporiti, a nema baš ni potrebe nakon cijelog niza javnih izbornih ritualnih vjerskih eskapada. Od „došlih tobe“ Denisa Bećirovića i Nermina Nikšića, pa do Z. Lugavića i budućih „dobrijeh dana“. Akobogda.
Ali, nisu samo zbog toga formalno nepobjedivi tzv. tuzlanski socijaldemokrati, pa i onda kada 100 hiljada Tuzlaka ne smatra minulu nedjelju praznikom demokracije i danom izbora, a tek njih 12.5 hiljada glasački podržava ranije vizionarski nanijećenog Gradonačelnika, tj. svaki deseti sa ukupne biračke liste Grada.
Razlozi nepobjedivosti su sasvim profane i potpuno laičke provenijencije, drugim riječima, striktno privatno interesnog štiha, što nije nedopušteno, ali mizeran broj glasača ogolio je do besmisla njenu unutarnju strukturu. Ko to, u stvari, pobjeđuje i vlada Tuzlom već više od dvadeset godina?!
Odgovor je poprilično pojednostavljen i trivijalan nakon nedavnih prijevremenih izbora i njegovih rezultata.
U činovnički potpuno zagušenoj Gradskoj upravi i javnim preduzećima i ustanovama uposleno je oko 2.400 osoba, od toga cijelih 430 u Gradskoj upravi, koji najšire porezno, prihodovno raspolažu sa godišnjih cca 150 miliona KM, pola-pola, gradski budžet i ukupan prihod JU/JP. Dakle, za dvije preostale mandatske godine cijelih 300 miliona.
Od tog godišnje sakupljenog javnog novca na same sebe kroz plaće, naknade i druge troškove „spljeskaju“ i do 25%, tj. gotovo 37.5 miliona. Generalno, oni i njihove uže i šire porodice u pravilu i vrlo disciplinirano glasaju za sebe i za „snagu kontinuiteta“, naravno. Uvijek, i pod kišobranom identičnog motiva vjerni glasači su nevladine i druge organizacije godinama direktno „na neiscrpnoj budžetskoj sisi“. Samo su silni BIZ-ovi, njih 13 u Tuzli, patriotskom vjerodostojnošću potpomognuti milionskim svotama.
Ne treba biti nepravedan pa posebno ne spomenuti famozni klaster organizacija civilnog društva pokrivenih desetinom „udruga, fondacija etc.“ i njihovu sveukupnu godišnju crkavicu „nek’ se nađe“ od cca 245 hiljada KM. Za veliku većinu njih egzistencijalni, striktni interes je „poljubiti slanu ruku Gradonačelnikovu“, onu pobjedničku, bez dileme.
Politički „ljevičarski“pobjednički kontinuitet u Tuzli, možda i onaj „osavremenjeni“ aktuelni od septembra daleke 1944.g., ipak, koliko god se „ne gledalo pobjedi u zube“,doživio je svoj potpuni posljedični fijasko, uzrokovan potpuno neefikasnom i korumpiranom vlašću, koja je odvela naš Grad u gotovo hronično bespovratnu ekonomsko-razvojnu provaliju. To je ono što je neoprostivo.
Nažalost, na tuzlanskom primjeru se bjelodano pokazalo da i pobjede „nisu više ono što su nekad bile“ i da savremena demokracija pobjedničkih domaćih boja, ima ozbiljan genomski defekt krucijalnog i fatalnog nedostatka elementarne „etike odgovornosti“, prvenstveno, javnih dužnosnika. Glasača, takođe.
Konačno, istine radi, politički i svaki drugi lični i kolektivni interes se pokazuje, dokazuje i ostvaruje glasanjem na izborima. Oni koji su propustili nedavno tu (ne)priliku, imaju svoje građansko pravo da to (ne) učine ponovo. Sve drugo su suvišna naricanja nad prosutim mlijekom, a pobjednici idu dalje.
Sve dok krave daju mlijeko. (Piše: Derviš ČIČKO, društveno-politički analitičar)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Nisam glasao za IZGLASANOG gradonacelnika ali mi nije jasna Vaša frustracija (sa manje od 1000 glasova) i ovolika žuč,G-dina Mirnesa bi još i razumio ali Vi me iznenadjujete kao Vašeg stalnog pratioca.
Vjerovatno ste u krivu, pošto se uopšte ne radi o banalnosti “takmičarskog” rakursa, barem što se mene tiče, nego o potpuno drugačijem shvatanju politike i njene osnovne svrhe kao ostvarivanja javnog interesa, tj. interesa svih. Izborne pobjede kod nas se doživljavaju kao pitanje razine egoističkog doživljaja “pobjednika”, koji je došao do privilegija “osvajača plijena” i pravo da ne učini ništa konkretno nabolje. Inače, ne vidim zbog čega bi mjesto Gradonačelnika Tuzle bilo neki posebno vrjedniji posao od bilo kojeg drugog, izuzev što se ima “pod rukom” povjereni novac drugih za gazdovanje njim. Oni koji nikad nisu stvarno zarađivali novac u proizvodnji, ne potcjenjujući nadgradnju, teško da mogu razumjeti generalnu štetočinsku trivijalnost domaće pobjedničke politike “prelivanja šupljeg u prazno”. I u sopstvene džepove, naravno. U tome je stvar.
Dervise, ako ih ne mozes pobijediti, pridruzi im se, ili, Don Kihotovski jurisaj na “Vjetrenjace”…Nema druge.
Sve Vas razumijem i uglavnom se slažem,ali “preteškim “se jezikom izražavate da bi Vas vecina razumjela.P.S. Što se POLITIKE tice ,to sigurno znate,da kao SOLO igrac ne prolazite,takav nam narod,a posebno “poslušni”.I još nešto ja sam penziju zaradio u najbrojnijem Javnom preduzecu u Tuzli i da znate manje od 1/3 su glasaci iz Tuzle ostali su Srebrenik i Kalesija,prema tome ni ta teza ne stoji.S poštovanjem.
Pitanje “pobjede” je bilo sekundarnog značaja, pošto su se rezultati, uglavnom, znali unaprijed. A, legalno glasačko tijelo Tuzle je ono što imamo i to smo mi. I tu nema potrebe previše raspravljati.
Ustaljena BH politika. Svi misle dobiti izbore na osnovu kritike onih koji trenutno drže vlast. Kako bi bilo da se izađe sa nekim konkretnim planovima i projektima. Priča kako se treba boriti protiv korupcije i nepotizma pada onog momenta kada se sjede u fotelju. Razvoj privrede, nove investicije… sve to u riječima ne znači ništa. Zato, gospodine Čičko, pripremite se za naredne izbore temeljno. Imate dvije godine.
Narod morate ubijediti prvo da izađe na izbore,a potom i da glasaju baš za Vas.
Poštovanje,sa svim se slažem i potpisujem.
Imate potpuno utopijski pristup, pošto je u kritici postojećeg stanja uvijek dato i rješenje, direktno ili indirektno. I nemoguće je imati bilo kakvu konstruktivnu logiku, koja se ne naslanja na aktuelni realitet. U Tuzli, konkretno, ključni “revolucionarni” potez je zaustaviti potpuno pogrešnu dugogodišnju razvojnu politiku i obračunati se radikalno sa uhodanim kurupcionaštvom i nepotizmom. Za početak, to je više i od “nemogućeg” i elementarni preduslov da se progovori o razvojnoj strategiji, koja se u protivnom nema na što nastaviti.
Poštovani gospodine Čičko,
Slažem se da je naše društvo generalno korumpirano. Ali Vaš pristup je utopijski. Da ste Vi postali Gradonačelnik, kako biste riješili problem korupcije i nepotizma? Kao gradonačelnik morate, osim podrške glasača, imati i podršku Gradskog vijeća. I upravo tu počinje zavrzlama. U normalnim društvima i državama izabrani zvaničnici i zastupnici rade u korist građana. Kod nas svi rade prvo za stranku koja ih je kandidovala, a onda za lične interese. Glavna borba se odvija za mjesta direktora javnih preduzeća i upravne i nadzorne odbore. Tu stranke dijele plijen bez obzira da li su pozicija ili opozicija. Trguje se svim i svačim. Tek na kraju dolaze razna zapošljavanja rođaka, komšija, simpatizera i slično. I to se radi unakrsno tako što SDA direktor zaposli ljude koje preporuči SDP (navedene stranke služe kao primjer) tako da nikoga ne možete direktno vezati za određene političke frakcije. Dalje, da bi imali podršku Gradskog vijeća usloviće Vas da njihovi ljudi budu u Vašem kabinetu. I dok trepnete eto Vas usred začaranog kruga korupcije i nepotizma.
Na koji način bi Vi, kako kažete, revolucionarno, riješili ovaj začarani krug?
Mislim da isuviše precjenjujete postojeći korupcionaški sistem, koji je ustanovljen na paramafijaškom hijerarhijskom sistemu na čelu sa “donom”, koji lično donosi bukvalno sve odluke. I nezamjenjiv je. To je u Tuzli politički najmoćnija osoba, ko god da je to. U takvim “sistemima” postoji nerješivi problem nezamjenjivosti i ne može se ta vrsta moći naslijediti, niti daljinski delegirati, pošto je ona “lična stvar”. Pozicija Gradonačelnika je formalno vrh upravljačke piramide i bez njegovog aktivnog podržavanja aktivne koruptivne mreže, ona će se samourušiti. To je samo početak, naravno. Uostalom, i “većina” u GV Tuzla je takođe uspostavljena na identičnom principu, pošto SDP ima ssmo 8 vijećnika, a “vlada” de facto većinom od najmanje 24 do 25 “ruku”. Pitanje utopije je pitanje (ne)dovoljnog razumijevanja razgranatosti korupcionaštva i njegovog unutarnjeg mehanizma dugogodišnjeg funkcioniranja u našem Gradu. To su potpuno ilustrirali i rezultati prijevremenih izbora. Uhodani sistemski “banditizam” izbornih pobjedničkih mahinacija, baziranih na strukturiranoj svprisutnoj korupciji se ne može “popraviti”. On se mora srušiti.
I moj favorit na ovim izborima nije bio izabrani gradonačelnik jer sam smatrao da treba zaustaviti višedecenijski kontinuitet ove vlasti na čelu sa prethodnim gradonačelnikom. Međutim poštujem izbornu volju i relativno malog broja glasača u odnosu na broj svojih sugrađana koji su mogli a nisu birali
Gospodin Čičko je bio kompetentan kandidat i ja mu čestitam što je stao na megdan personificiranom Golijatu koji je iskoristio sve raspoložive političke i materijalne resurse aktuelne vlasti za svoju pobjedu na ovim izborima. Mislim da je gospodin Čičko u predizbornoj kampanji mogao imati više javnih nastupa na različitim mjestima i obrazložiti građanima zato je dobro izaći na izbore i glasati za pozitivne promjene.
Na izborima pobjeđuju političke partije, a ne pojedinci. I to je i bilo, i ostalo jasno. Moja kandidatura je bila formatirana u takvom paketu.
Izbori po demokratski mjerilima (kojih kod nas nema) nisu uopste legalni, jer bez drugog kruga i 50% izlaznosti je smijesni. Medjutim, stranci sve organizuji, formuraju vlast, finansiraju, pa nije ni ti cudo. Izbori nam i ne trebaju. Po ovom izbornom zakonu teotetski je Faranonov potrcko mogao jedini izaci na glasanje, glasati za sebe i biti sto i jeste: legalni, a ne legitimni gradonacelnik.
Uostalom, ko zna koliko se tu i pokrade, bude nevazecih listica , dopisanoh praznih i slicno. Kad je na opstim bilo pola miliona , sigurno nije ni na logalnim sve cisto. Ovakva ‘pobjeda’ lika iz sdp-a uz svu medijsku masineriju, agresivnu kampanju i malu izlaznost je najava propasti druge najvece bosnjacke stranke. Imati jedva 4000 glasova vise od kandidata koji i nije imao kampanju sem preko fb i yt je sramota za ‘veliku’ stranku ciji predsjednik ne bi po glasovima (na opstim izborima, a htio bi da opet bude premijed
R FBiH i prodaje se svima u te svrhe) usao ni u neko gradsko vijece. Krivi su i apaticni biraci jer ovo je sep-ov maksimum biraca, a s 50% izlaznosti, ako ikad iko ubijedi ljude da izadju ce biti pometeni dogodine. Gradsko vijece sigurno gube i ako nategnu efendiji novi mandat , jer ce stranke ici sa listama.
Tuzla uvijek bila velika spavaonica. Davno je bila Husinska buna
…454 glasa gospodine.
o čemu vi pišete i kome.
svi ste bili loši kandidati za ovaj grad i ljudi su vam to dali do znanja.
Pa, dragi “Tzzzz”, baš u tome i jeste problem, naravno, ne umanjujući time legitimno pravo Tuzlacima da to izborno kažu. Takođe, istovremeno time nije otklonjen niti jedan stvarni problem Grada. Ili to nije niti važno.