San i java: Opsjednutost Gradom ili ko kome služi

4
1491

Vrlo je interesantna, a i parcijalno lascivna teza, ako nije kontroverzna u datim tuzlanskim političkim okolnostima, biti olako denunciran i optužen za personalnu opsjednutost likom i djelom aktuelnog nam Gradonačelnika, forsirajući tu smiješnu atribuciju u okolnostima očigledne egzistencije, vrlo banalnog i čvrstog dvadesetogodišnjeg samoetabliranja karikaturalno provincijaliziranog kulta sopstvene ličnosti. I tu ne mora biti ništa nelegitimnog u paranormalnom univerzumu političarskom, sem uobičajenog patosa narcisoidnosti i gubljenja veze sa stvarnošću eksponencijalno ubrzanom u funkciji broja dužnosničkih mandata. I tu Tuzla nije nikakakav izuzetak: dvadeset godina je u tom smislu, ipak, duže i od vječnosti i sve medijski tuzlansko oficijelno, pa i više od toga, snishodljivošću palanačkog okruženja strmoglavljeno je i sprčkano u javnu percepciju Grada uokvirenog u cjeloživotni politički legat dotičnog Prvog u Tuzlaka.

Inače, historija zapadnjačke lokalne samouprave u našem Gradu duga je cijelih 142 godine od vremena austrougarske krvave vojne aneksije BiH, uključujući i Tuzlu, koja je i tada imala potežak zadatak da među posljednjima padne pod svog prvog postosmanlijskog okupatora. Promijenio se do današnjeg vakta u neprekinutom nizu čak 31 gradski poglavar, od aga i begova, preko ratno oktroiranih endehazijskih, do Titovih komunističkih i, konačno, navodno, demokratskih direktno i slobodno izborno biranih. Uglavnom, dominiraju muslimani, pa Muslimani, pa Bošnjaci, uz pet pravoslavaca iliti Srba, sa njihovih ukupno jedva šest mizernih godina gazdovanja. Nažalost, apsolutnoj rodno-muškoj šovinističkoj dominaciji, prkosila je cijele dvije godine samo naša Tuzlanka Emina Zaimović, još i sada, šućur Allahu, u dobrom mentalnom i fizičkom kapacitetu. Hrvati, naše saburli komšije, još su na čekanju i ako ikada dočekaju gradonačelničku ešarpu, dočekali su.

Nepredvidljivost i relativnost naših života, što god to bilo, daju nam za pravo da barem ovlaš pogledamo preko ramena dvadeset godina unazad i da melanholijom bespovratno potrošenog vremena, kao pouzdanim svjedokom, nepretenciozno, primarno, politički-životno objektiviziramo te dvije prohujale tuzlanske komunalne dekade podno Ilinčice.
Tuzlaci, a i oni koji se tako osjećaju ili ne, sasvim je svejedno, uplatili su od svojih crkavica u općinsko-gradsku kasu gotovo 1,3 miljarde KM, navodno, u svom interesu i, kažu, da su općinari za to vrijeme efektivno potrošili na „unaprjeđenje komunalne infrastrukture“ više od 500 miliona KM, ali samo za one koji to stvarno mogu vidjeti. Grad je pretvoren u top-turističku destinaciju gradnjom famoznih „Panonskih jezera“, valjda, rame uz rame sa bjelosvjetskim džet-set obitavalištima i, učinjen je nekim fantomskim proviđenjem, naj-naj mjestom „ugodnog življenja“, a i friendly-aging prestižnom lokacijom. Saznali smo da smo najstariji Tuz-so domoroci na bijelom, crnom, žutom etc. svijetu, a i šire, uz prida nadaleko poznatu, najveću i najljepšu lokalnu kolekciju trgova, vodoskoka, šetališta, aleja, drvoreda, sloboda, multikulturalnosti, tolerancije i td. i sl. Uz to, nedavno smo ratno i postratno odbranili „komuniste“, koji se brzom brzinom pretvoriše u konvertitsku hrpu pravovjernih i krvavo zavađenih socijaldemokrata, te, gotovo, politički balzamirasmo aktuelnog Gradonačelnika i Grad ekonomski-tazvojno ostade zaleđen i tragično korporativno umrtvljen smišljenom izbornom proizvodnjom ispraznog straha od svega što nije pseudoideologizirani kontinuitet vlasti svrhe samoj sebi.

Proteklih 20 godina, neozbiljnošću i nekompetentnošću u ekonomsko-razvojnom smislu, nenadoknadivo je izgubljeno 8 do 10 hiljada radnih mjesta, Tuzla je pretvorena u smiješnog „tigra od papira“ na ponižavajućem 12 mjestu u FBiH po opštoj razvijenosti i po broju privrednih subjekata na hiljadu stanovnika, sa 17 hiljada nezaposlenih, 25 hiljada penzionera dominantno bijednih penzija, uz ozbiljno negativan natalitet i zastrašujuće brojan birokratski aparat Gradske uprave. Samo ključna Javna preduzeća su u navedenom periodu otpisala najmanje 15 miliona KM „nenaplativih potraživanja “, a „činovnike“ smo platili nevjerovatnih 250 do 300 miliona KM, kao i „izgubljene sudske sporove“ najmanje 6 do 7 miliona KM i td. i sl.

Takođe, dugoročno je propušteno da se razriješe gotovo svi kapitalni komunalni problemi Grada. Od aero-zagađenja privatnim ložištima kao posljedice potpuno nesuvisle upotrebe JP „Grijanja“ kao monopolističkog profitno-dobitnog centra na leđima Tuzlaka i suicidalnim razbacivanjem eko-novca Elektroprivrede; problema „prijateljskog“ legaliziranja desetina hiljada objekata, prečišćavanja otpadnih voda; odgovornog urbanističkoh planiranja izvan rentijerskog placarinskog lešinarenja; efikasnog javnog prijevoza do degradacije kulturnih ustanova i budžetsko-politikantske zluopotrebe sporta etc.

Naš Grad treba potpuno drugačiji pristup razvojnim i komunalnim prioritetima i dramatičan otklon od korporativno potpuno neučinkovite i razarajuće dvodekadne ispraznosti političke mitomanije i korištenja resursa Grada za kratkoročna političko-izborna nadmudrivanja i manipulatorske medijske kule od karata kao i suludu proizvodnju katastrofičnih korupcionaških afera javnim novcem u privatnim političkim razračunavanjima.

Vlasnik i gospodar javnog interesa, definitivno, mora postati njegovim slugom, ukoliko je to uopšte više i moguće. Ili otići. (Piše: Derviš ČIČKO)

4 Komentari

  1. Mislim da se najvise sluzi visem cilju, a to je SDOO jer Noorod ZNOO ! Najvise seljadije se navalilo na Stupine i zato se Stupine sredjuju po cetvrti put nakon 96 i kraja rata, dok kvartovi manje interesantni prosjecnoj kantonalnoj Kalesiji ili Sapni, tipa Moluhe, Skojevska, Simin Han, Kojsino….izgledaju gore nego 78e !

  2. Ukratko receno : odstupite gradonacelnice.. Zar vas nije sramota da vas pljuju. A niste bolje zasluzili.. Tuzla nam nije nikad tuznija i ruznija bila..

  3. Svi su sutili dok su pravi Tuzlaci i Bosanci odlazili trbuhom za kruhom,a sad ocekujete da na neki volsebni nacin vama bude bolje.Gradina vam je puna Banovica i Kalesije,dok se mi pomijamo po svijetu ,moja supruga doktor ,ja inzinjer rudarstva.Mi se ne zalimo ,puno smo naucili ,a vremena koja su pred nama sa uskracivanjem osnovnih ljudskih prava ce biti upravo zastrasujuca ,te vas molimo da na tren(godinu ili dvije) zamislite sebe izvan Tuzle,na obliznjim brezuljcima ,u prirodi ,uzgajajte svoju hranu,bez maski ,jacajte svoj imunitet i svoju spiritualnost,jer ce Tuzle uvijek biti,a kad prodje ova oluja ona ce zasijati u svom punom sjaju.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here