San i java: Kojem se to Bogu klanja Zijad Lugavić

Naravno, uvijek je autentičnost moralnosti bio i ostao apsolutno i konkretno lični čin, koji se ne nasljeđuje, nije podložan glumatanju, nema svoj parcijalno-upotrebljiv alibi, niti se može naučiti. Postoji ili ne postoji

14
652

U povodu znamenitog Dana državnosti BiH, zasigurno je govor činovnika Gradske uprave Zijada Lugavića, potpuno idolatrijsko svetogrđe, ponajprije, čaršijske pristojnosti, a i antropolatrijska blasfemija, te do sada gotovo neviđeno bljutavo poniženje svega onog što je generalna ljudska distanca skromnosti i poniznosti spram privremenosti ovog vidljivog svijeta. Pa, i onog političkog.

Zdrave pameti, u svakom slučaju.

Takođe, potpuno je neprimjerena javna skandaloznost, i privatna gesta bezobrazluka, uzimati sebi za pravo da se oficijelno obraćanje u ime građana Tuzle u čast godišnjice državnosti BiH, pretvori u tragikomičnu licemjernu uvlakačku apoteozu bivšem Gradonačelniku i padanje na koljena pred njegovim “postignućima”.

Svakako da na takvo nešto, pa možda i puno više, ima pravo građanin Z. Lugavić, ali sasvim privatno, intimno i lično u svoje ime, kao i svako drugi.

Ali, javno i o javnim parama otvoreno ismijavati i ponižavati “stanje javnog morala” neshvatljivom namjerom narativnog obogotvorenja svog dugogodišnjeg ex-šefa, doduše, i čovjeka koji ga je pigmalionski dugogodišnje ciljano kadrovski “izmislio” i stvorio, potpuni je etički prolaps i zloupotreba javnog prostora u privatne svrhe.

J.I. može bogohulno biti za građanina Zijada Lugavića i sam ovozemaljski Bog-koji-hoda, ali niko nema pravo da nezamislivo negativno subjektivno privatizira javno mnijenje u Tuzli i da istovremeno na prizeman način, svečanost Dana državnosti svali u blato proslave Državnosti u čast J.I. i njegove samodokinute političke karijerice. Što god ona bila.

Srećom, neki drugi pojedinci i u neuporedivo težim, zlosretnijim i egzistencijalno puno nepredvidljivijim ratnim okolnostima kardinalnog ispita ljudskosti održavanjem “zabranjene dženaze-sahrane” na “Slanoj banji” 1995.g., sačuvali su svoj lični dignitet Allahovog dž.š. roba-insana i “poklonili” se usudu ontološke i stvarne ogromnosti dubine ljudske patnje i nesreće. A, ne “zlatnom teletu” lažnih autoriteta čovječje nekritičke gramzive snishodljivosti.

https://youtu.be/empty_video

Naravno, uvijek je autentičnost moralnosti bio i ostao apsolutno i konkretno lični čin, koji se ne nasljeđuje, nije podložan glumatanju, nema svoj parcijalno-upotrebljiv alibi, niti se može naučiti. Postoji ili ne postoji.

Zijad Lugavić se osobno, svojim notornim apologetskim narativom u javnom prostoru, očigledno, prokazao kao filistarski idolopoklonik “kumira” i štovatelj karijerističke licemjernosti, kao njemu poželjnje etičnosti.

Šteta, “šta bi kraj živog hadžije”. (Piše: Derviš ČIČKO, društveno-politički analitičar)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

14 Komentari

  1. Pošto Tuzla nema niti jedan parametar duhovni ili materijalni po kojem bi se mogao zvati gradom, uzalud je očekivati inventuru destruktivnog djelovanja Faraona ili Merkatora i njegovog samodopadnog urušavanja Tuzle. Uživao je u povećanju vazdušne kontaminacije grada sprečavajući dotok vazdušnih struja sa sjevernih padina njegove rodne Majevice. To je veoma katastrofalno obavljao amputacijom gradskog zelenila, uzurpacijom zelenih površina i urbanističkom monstrumizacijom neponovljivog životnog prostora. Ovaj navedeni primjer kadrovskog uvlakača Z. L., govori nam da je ostavio još jednu teško popravljivu deformaciju antropološke naravi. Spisak takvih u Gradskoj upravi sigurno bi bio ogroman.

  2. Sada bi valjda trebalo pogledati klip? OK. Ali, nije stvar u tome, neko će reci da je Lugavic u pravu (ništa nije rečeno što je pompezno, bar na ovom klipu je tako), a neko će to negirati. Stvar je drugačije prirode: nisu jasni tekstovi, prepuni frazeologije, opštih mjesta, ideoloških floskula, itd.

  3. G. Derviše, dok nije postavljen link nije mi baš sve bilo jasno oko govora Z. Lugavića. Kada sam preslušao, bilo me stid koliko se uvlačio J. Imamoviću. Ništa, doduše, čudno ako se zna da ga je ovaj ustoličio za vd gradonačelnika. Slika i prilika Tuzle u zadnje dvije decenije i kusur godina.

  4. Perica nema pojma o čemu prica a ti zijo nemas razloga da mu se uvlacid u gu*icu dovoljno je sto mu taslacis bivsu je*aljku

  5. Jest, istina je da se gospon Dervis zanese u svom pisanju, da pomislim da to on pise samo za sebe i drugi mu nisu bitni. Cak se zna zanijeti u svom pisanju da zaboravi (namjerno ili slucajno) i naziv fakulteta koji je zavrsio. Ali, da zna nekad i pogoditi , zna. I to dokazuje ovaj tekst o Zijadu…njega je najbolje opisala jedna moja stara prijateljica, kad je rekla :'On ti je cas zeleni, cas crveni, kako mu pase i vjetar duva”.

    • Jedino je Vaša prijateljica sasvim u pravu: nema potrebe tvrditi, kao svojedobno M. Đilas, “da mu je draže rusko govno, od američke čokolade”. U tom kontekstu, imati ideju da kod nas postoje ideološke stranačke doktrine, potpuna je besmislica. To su samo sasvim privatno-interesne organizacije okrenute ličnom i lobističkom bogaćenju, često vrlo blizu mafijaškim organizacijama. I ništa više, ili ništa manje. Biti dio tog sistema, zasigurno traži i neki paraideološki alibi.

      • Bitno je da je Faraon otišao, fala qu*cu, a Zijo je gradski dečko i neće dopustiti seljakljuk u GU. Uostalom, pred nama je, a izbori su za tri mjeseca, malo i dovoljno vremena da se pokaže

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here