San i java: Kad historijska logika padne na tjeme

Piše: Derviš Čičko, društvenopolitički analitičar (Foto: Dženat Dreković)

Postalo je očigledno da je praktična politička praksa SDP BiH, posebno potaknuta njenim potpuno oportunim vlastoljubivim “Tuzlanskim klanom”, postala klerikalistički desnija i od SDA.

Čini se da je neutaživa politikanska gramzivost bivših, izvorno Durakovićevih, drugova-socijaldemokrata, konvertirala usputno i “crvenu Tuzlu” u samo još jednu ogodnu franšizu Islamske vjerske zajednice, pretvarajući socijaldemokraciju i njene personalne aktere u političke nakaze neprincipijelnosti i jeftine prostitutke elementarne moralnosti.

Postajući sopstvenom voljom dijelom fantomskog vjerskog, nadstranačkog parapolitičkog islamsko-ideološkog konglomerata, pod kišobranom ultimativnog islamsko-vjerskog autoriteta, građanska alternativa utemeljena na tradicijama SDP BiH, neslavno je sahranjena na “smetljištu historije” iznevjerenih nada i kao konačni pobačaj još jedne polit-neželjene trudnoće.

Reis-ul_ulema na iftaru člana Predsjedništva Denisa Bećirovića (Foto: Kabinet)

Ono što je neizbježni politički kolateral nepredvidljivog unutarnjeg sopstvenog maligniteta je konačno formalno pretvaranje i bosanskih Bošnjaka u samo još jednu vjersko-etničku politikoidnu marginaliju pod upravom IZ, te kraju i dokidanju stvarnog sekularno političkog pluraliteta kod nas.

To i jeste onda onaj isti put “na mala vrata” prema karadžićevskoj “autostradi” demontiranja i nestanka krucijalnog legitimiteta opstojnosti multietničke države BiH, potonućem u fatalnost iracionalnisti predpolitičke tragike postdejtonskog “modernog” bosanskog lonca.

Sadržaj svrhovitosti i državne autonomne efektivnosti domaće politike, definitivno postaje ukrasni savjetodavni neformalni kružok Međureligijskog vijeća BiH.

Država, u svom etatističkom laičkom kapacitetu, požderana je kao “biber po pilavu”, uz vlastodržački obrok karijerističkog narcisoidnog egoizma “najnovijih političkih mangupa” gladnih društvene moći, novca, privilegija, opsjednutih gubitničkim mesijanstvom iskompleksiranih provincijalaca. (Piše: Derviš ČIČKO, društvenopolitički analitičar)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Podijeli

4 0 komentara

  1. parader i ljigavac. Od rata naovamo na drzavnim jaslama. Ni za kilu poštena brašna nije donio ovoj zemlji.

  2. Nažalost SDP-a, onakvog kakav je definiran u Programu te partije ima sve manje i manje,čak se ni Statut, koji je praktično partijski Ustav više ne poštuje.
    Na pitanje kud plovi taj brod čini se da najprecizniji odgovor upravo daje Denis Bećirović (a ne samo on) koji nepogrešivo zna kako stranku prilagoditi i podčiniti svojim nezajažjlivim ličnim ambicijama.A kad je u pitanju istinska multietičnost kao temeljno programsko opredeljenje tu je svijeća dogorjela da se jedva i primjećuje njen plamen.

  3. Zaslugom Faraona Sveznajućeg Tuzla je uvijek prva tamo gdje ne treba. Prvo je izborom Gradonačelnika člana UO Medžlisa Islam zajednice izvršena negacija sekularnosti BiH kao ustavne odrednice, da bi ovom žalosnom groteskom na najvišem autoritativnom nivou Predsjedništvu “građanske” BiH konačno dokinuli najveću političku stečevinu “politički sekularitet” u savremenoj političkoj istoriji Bosne i Hercegovine. Tužno i žalosno !

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *