Retrovizor: Ulicama moga grada, borba za tuzlanski čisti zrak

Čistog vazduha nema i neće ga biti bez prirodnog protoka zračnih struja. Ova činjenica je naročito važna za gradove formirane u kotlinama. Kao što je to slučaj sa Tuzlom, tvrdi arhitekta Milorad Stojanović
Retrovizor, pisali smo nekada, tuzlaliveba

(Pisali smo nekada, pa da osvježimo sjećanja – Foto: TL)

Svima nam je kristalno jasno da je vrag odnio šalu kada je u pitanju kvaliteta vazduha koji udišemo. Više nije potrebno da po displejima postavljenim na kritičnim mjestima u gradu tražimo podatke o stepenu zagađenosti zraka. Dovoljan nam je vlastiti nos da bi shvatili da su nam ugroženi respiratorni organi a samim time i čitavo zdravlje. Alarm je podignut na najvišu razinu.

(Tuzla je posljednjih godina među najzagađenijim gradovima u BiH – Foto: Ilustracija, arhiva)

Najveći krivci da imamo zrak kakav imamo su tačno detektovani i poredani prema stepenu krivice. Prva na listi je fabrika za proizvodnju struje, Termoelektrana, ali je ne možemo zbog toga previše kriviti. Davno je izgrađena, donosila je i donosi značajne prihode, a i omogučila je da grad ima najkvalitetnije i najjeftinije daljinsko grijanje u državi.

Tu su visoko rangirani i  korisnici vlastitih ložišta koji u njima sagorjevaju bog zna šta. I što smiju i što ne smiju. Kao i more automobila koji  neprestano krstare tuzlanskim ulicama i svojim izduvnim gasovima nesumljivo doprinose visokom stepenu aerozagađenosti. Ima tu još onih u koje možemo sa sigurnošću uprijeti prstom da učestvuju u  onečišćavanju zraka ali njihov uticaj je daleko manji od ovih pobrojanih.                 

(Ruža vjetra za ms Tuzla iz 2016. godine prema Federalnom hidrometereloškom zavodu)

 Nakon prve faze, detektovanja problema i imenovanja krivaca došlo je do iznošenja bezbroj prijedloga kako napokon doći do zadovoljavajućeg kvaliteta zraka. Kako od strane samih građana, stručnjaka, fakulteta, nadležnih organa zaduženih da se brinu o gradu … Već na prvi pogled vidljivo je da većina njih predstavlja samo gašenje požara. I ništa više.

Suštinski razlog zašto imamo ovaj problem nikako da dođe u prvi plan. A to je da čistog vazduha nema i neće ga biti bez prirodnog protoka zračnih struja. Ova činjenica je naročito važna za gradove formirane u kotlinama. Kao što je to slučaj sa Tuzlom. A mi smo ga već počeli ometati izgradnjom objekata čije visine i gabariti nisu u proporcijskom skladu sa dimenzijama tuzlanske kotline.

Zbog toga je potrebno preduzeti sve one mjere koje će dovesti do eliminisanja uzroka koji mogu omesti ili prekinuti prirodno strujanje zraka. Zato je, po mom mišljenju, neophodno pristupiti izradi programske aplikacije bazirane na egzaktnim, naučnim metodama i stvarnim, tačnim, prostornim parametrima o tuzlanskoj kotlini i njenoj „ruži vjetrova“ čiji je krajnji cilj dobijanje prostornog modela u kome će biti tačno definisane maksimalne vrijednosti parametara kao što su visine i volumeni za objekte koje planiramo graditi u budućnosti. I to uvesti u zakonsku regulativu.

Jedino se na taj način može spriječiti „skrnavljenje ruže vjetrova“ i zadržati prirodno i nesmetano formiranje zračnih struja. U slučaju da to ne uradimo borba za tuzlanski čisti zrak može postati Don Kihotovska a predložena rješenja neće biti ništa drugo nego respirator grada. (Piše: Milorad STOJANOVIĆ, dipl. ing. arhitekture – Objavljeno na TuzlaLIVE.ba 15. februara 2028. godine)

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *