Ko ne poznaje ili nije čuo za Senu – Senada Fetahagića, rukometnog “Slobodinog” maga i jednu od tuzlanskih živućih sportskih legendi, onda zasigurno ne zna niti za Iljazovićevu slastičarnu, sada nepostojeći restoran “Vrtić” ili nedajbože, “Pivnicu”. Za tako krucijalno neupućene osobe u sijaset sličnih urbanih odrednica, teško da se može “van ozbiljne sumnje” tvrditi da su i “T” od Tuzlaka, šta god to bilo. Neki kažu, doduše malo zanoseći nazalno, da “to” sada a i u zadnje vrijeme, ne vrijedi ni “pola lule duhana” i počesto se čini da su u pravu. Doduše, danas je većina normalnih stvari dovedena do besmisla i postavljena na naglavačku logiku primitivizna i neoprostive gluposti.
Nadalje, oni znatiželjniji iz ove priče mogu jednostavno saznati da je naš Sena, između ostalog, uvršten u zvaničnu, vječnu listu najznačajnih, besmrtnih igrača planetarno poznatog njemačkog Kiela i to sa značajnim goleadorskim učinkom. Ono što ne govori oficijelna infostranica znamenitog rukometnog epicentra svijeta, kazuje zvanična evidencija 2. korpusa Armije BiH: četiri godine u nerukometnoj, ali više nego časnoj odbrani Grada i BiH. Tako su to radili naši sugrađani, znameniti ili oni koji to nisu, ali niukom slučaju ne manjeg značaja. Idući dalje u neke životne poluprivatne i bizarne lične Curriculum Vitae detalje našeg Sene, vidimo njegovo ime u više nego desetogodišnjoj hladno-statističkoj evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Za njega u ovom, navodno, našem Gradu, gradu Tuzlaka, nema posla: “Hoće da ih molim, a unaprijed znaju da ja to neću.” Tačka. Ali teška i gorka.
Kako za sve druge gradove, tako i za naš grad Tuzlu, vrijedi nepobitna istina da sve ono značajno od čega su suštinski sazdani, čine njihovi ljudi. Ustvari, prije svega, gradovi jesu ljudi koji u njima žive i to je ono po čemu se i izdaleka prepoznaju, pamte, rangiraju, žele, vole ili ne vole. Po znamenitim osobama posebno. Takođe, kulturno naslijeđe i kultura, kao sveukupna tj. “univerzalna opredjeljuća odrednica ljudi kao roda”, samo su taj kvalitativni vrhunski produkt i posljedica ljudskog djelovanja. U tom kontekstu, sport, i posebno istaknuti sportisti kao njegov specifični “posljedični” fenomen, oduvijek su bili imanentan elemenat takve vrste kulturološkog unuverzuma ljudi i njihova teško jednostavno definirajuća socijalno-psihološka nužnost navijačkog samoidentificiranja, djelimično i javno-estradnog štiha.
Odricanje značaja, ponižavanje, bagateliziranje i minimaliziranje do zaborava sportista Tuzlaka međunarodnog formata tipa Sene Fetahagića, zasigurno je specifičan fenomen kontinuiteta urbanog dehumaniziranja i otuđenja od sebe samih i sopstvene gradske sportske kulturalnosti i zavidne tradicije vrhunskih sportskih dostignuća. Teško se u tišini nositi s tim, nažalost ne jedinim, bremenom “krivnje” koju ničim nisu proizveli naši sugrađani a tiče se pitanja elementarnog nivoa pristojnosti i uljuđenosti u upravljanju ovim gradom, kao i našim zajednički povjerenim novcem. Ipak, srećom, teško da je neko od nas “povjerio” na upravljanje Gradskoj upravi, kako oni vole sebe da zovu, i svoj moral, ljudsku toplinu i osjećaj zahvalnosti i empatije spram naših zaslužnih sugrađana, posebno sportaša, kao što je naš Sena.
Ipak na kraju, nije naodmet znati da jedna, sa zasluženom zahvalnošću, polumračna, tiha i skromna portirnica na kraju Grada, već gotovo dvije godine skrbi o životu rukometnog odličnika, gromovitog “Slobodinog” šutera i sportske znamenitosti Kiela, “rukometnog pupka ovog svijeta i okoline”.
Ako to već neće Grad, na rubu pameti. Ne treba ih moliti. (Piše: Derviš ČIČKO, TuzlaLIVE, 2. april 2016. godine)
Ono sto je kindje bio za kosarku,Aco Stanković za boks,osman palos za sah to je Sena u ovom gradu i dalje bio za rukomet ali jednu manu,Tuzlaka je a pored ovog majmuna imamovica i njegove pomocnice za sport i kulturu redjicke nema sanse da mu neko to prizna.zalosno ali je tako
Jedino što je tačno je da se radi o legendarnom sportisti.
Nadležnost države a ne grada je da se brine o mirovinama zaslužnih sportaša.
Na žalost još se nije našao ko bi Seni smislio posao a da njemu odgovara.
Kavana je bolja solucija
Promašili ste poentu, a i Sena je, nažalost, samo jedna od znamenutih, i još živućih, osoba u Tuzli koje su polusmišljeno gurnute na društvene margine. I ponajmanje se radi o “penziji”, kako Vi kažete, i svoditi tuzlanski problem vrlo ozbiljnog bagateliziranja doprinosa tzv. zaslužnih građana urbanom kapacitetu Grada, potpuno je vulgariziranje cijele situacije. Uostalom, Čorbić, Ekmečić, Tahirović, Asim Horozić, rht. Ćazim Sarajlić etc., ne mogu se baš tako olako podvesti “samo pod kafanu kao sudbinu”. I zbog čega bi ta atribucija sama po sebi bila anatemizurajuća. Postoji još puno duža lista Tuzlaka iz vrlo različitih fahmanskih okruženja, pa i privrednog i političkog, pa i odbrane, koji su takođe oficijelno “šutnuti” u ćošak. To je nepotreban i suvišan luksuz svakoj urbanoj sredini koja iole drži do sebe. Uostalom, svi ćemo, prije ili kasnije, postati bivši: jesmo svi isto vrijedni kao ljudi, osobe, ali smo različiti u mjeri specifičnog doprinosa nadgradnji društva u kojem živimo. I to nije nikakav oholi elitizam, čak naprotiv.
Poštovani g. Dervis, Vas komentar je bolji od članka koji ste naslovili “Portirnica na kraju grada” a zadnjim pasusom to podebljali.
Zanimanje “Tuzlak” Je omiljena floskula u ovom gradu a najčešće je koriste oni koji se ne bore za Tuzlu.
Naravno nikako ne mislim na vas i Senu koji pod stare dane pošteno zarađuje za život. U ovakvoj nakaradnoj državi se ništa promjeniti neće kad je sport i kultura u pitanju i kada abd. izaberemo novoga Gradonačelnika Tuzle.
Moguće je, i to je stvar pristupa. Ali, generalno, i bez obzira na afinitete bilo koje vrste, Tuzla je, kao urbani ekonomsko-društveni prostor, sigurno, unazađena. U značajnoj mjeri iz subjektivnih razloga neoprostivog političkog karijerizma i oholosti. O tome se radi.
U pravu je g. Čičko. Nije samo Sena zapostavljen. Zašto za njega ne bi moglo biti mjesta na Gradskom stadionu, gdje su uhljebili “hrpu” bivših obično od Sene lošijih sportista. Zašto ne bi moglo biti posla i za Soka Malkočevića, čovjeka koji je jedan od najuspješnijih igrača i trenera Slobode, najbolji selektor U-17. Čovjek se bori za život, ima dvoje djece. Ni stana, ni stalnog posla, a sve zbog toga što nije stranački podoban. Sramota za ovaj grad i Slobodu, i Gradski upravu i JU Gradski stadion
Kako Sena mozes biti briga Sarajlija, on Tuzlak i o njemu grad treba da vodi računa zar nije dovoljno sto nam Sarajlije predlažu i pozicioniraju imamovica. Kad ga toliko volite nek se prijavi sad kao samostalni kandidat ako ga nije sram da se kandduje ponovo