(Foto: VB)
Od svirepog porodičnog nasilja u Kalesiji, preko brutalnih ubistava građana i policijskog bezvlašća u Tuzli, pa sve do organiziranog kriminala i krvavih obračuna u Teočaku, pravosudne institucije u Tuzlanskom kantonu (TK) izrekle su neke od najviših zatvorskih kazni u historiji bosanskohercegovačkog pravosuđa.
Petnaest, trideset ili čak maksimalnih 45 godina zatvora, iza ovih hladnih sudskih brojki kriju se nezapamćene ljudske tragedije, uništene porodice i višegodišnji sudski procesi koji su u crno zavili regiju, a javnost ostavili u stanju trajnog šoka i uznemirenosti, pišu Vijesti.ba.
U nastavku donosimo detaljan pregled najtežih presuda koje su obilježile crnu hroniku Tuzlanskog kantona.
Emir Selimović: Maksimalnih 45 godina zatvora za zločin u Kalesiji
Apsolutno najveća zakonska kazna u ovom pregledu izrečena je Emiru Selimoviću, kojem je dodijeljeno 45 godina dugotrajnog zatvora zbog stravičnog ubistva supruge i maloljetnog sina u Kalesiji. Ovaj nezapamćeni zločin dogodio se 12. februara 2025. godine u njihovom zajedničkom stanu. Prema optužnici i presudi Kantonalnog suda u Tuzli, Selimović je na podmukao način, dok su supruga i sin spavali, zagušenjem usmrtio oboje.
Selimović je tokom suđenja priznao krivicu. Sud mu je za svako od pojedinačnih ubistava utvrdio kaznu od po 44 godine dugotrajnog zatvora, a potom mu je, primjenom odredbi o sticaju krivičnih djela, izrečena jedinstvena kazna od 45 godina. Presuda Kantonalnog suda u Tuzli od 26. septembra 2025. godine potvrđena je odlukom Vrhovnog suda Federacije BiH od 20. aprila 2026. godine, čime je postala pravosnažna. Iz Kantonalnog suda u Tuzli tada je navedeno da je ovo najveća kazna koju je taj sud ikada izrekao za najteže oblike krivičnih djela.
Haris Haračić: Kazna povećana na 35 godina za krvavi pir u Teočaku
Slučaj koji je potresao javnost zbog surovosti i bespomoćnosti žrtava je onaj Harisa Haračića iz Teočaka, koji je pravosnažno osuđen na 35 godina dugotrajnog zatvora zbog ubistva Hajrije Džuzdanović i pokušaja ubistva njenog supruga Muje.
Zločin se odigrao 23. decembra 2020. godine oko 23 sata, kada je Haračić provalio u porodičnu kuću starijeg bračnog para u Teočaku. Zatekao ih je na spavanju, a potom im oštrim predmetom i udarcima nanio veliki broj povreda. Nesretna Hajrija (73) preminula je nekoliko sati nakon napada u UKC-u Tuzla, dok je njen suprug Mujo (77) zadobio teške povrede od kojih je izgubio bitku za život dvije sedmice kasnije. Iako ga je Kantonalni sud u Tuzli prvobitno osudio na 30 godina, Vrhovni sud FBiH je u februaru 2024. godine preinačio odluku i povećao kaznu na 35 godina zatvora.
Fehim Zulić: 31 godina zatvora za svirepo ubistvo naizgled zaboravljeno u sjeni novih zločina
Godinama prije novijih presuda, kazna izrečena Fehimu Zuliću važila je za najtežu sankciju izrečenu pred tuzlanskim pravosuđem. Zulić je pravosnažno osuđen na 31 godinu zatvora zbog svirepog ubistva Seada Hajdarevića, počinjenog u novemru 2016. godine u Tuzli. Ovaj slučaj, u kojem je žrtva mučena i brutalno usmrćena radi koristoljublja u vlastitoj kući, duboko je urezao ime Fehima Zulića u vrh liste najstrožije kažnjenih kriminalaca u Tuzlanskom kantonu.
Elvis Ćustendil: 30 godina zatvora za policajca koji je usmrtio Amru Kahrimanović
Jedan od predmeta koji je izazvao najveći institucionalni potres i ulične proteste građana jeste ubistvo Amre Kahrimanović u Tuzli, s obzirom na to da je počinilac bio aktivni policijski službenik koji je koristio službeno oružje.
Elvis Ćustendil, tadašnji zaposlenik Uprave policije MUP-a TK, ubio je Amru Kahrimanović 7. februara 2024. godine u Tržnom centru Sjenjak u Tuzli. Ćustendil je u vidno alkoholiziranom stanju pratio nesretnu ženu, inače suvlasnicu ugostiteljskog objekta, nakon što je krenula prema izlazu. Prvi hitac ispalio joj je u leđa, a nakon što je pala na pod, bezdušno je nastavio pucati, ispalivši još 15 hitaca u vitalne dijelove njenog tijela. Nakon što je prihvatio krivicu, Kantonalni sud u Tuzli ga je u julu 2024. osudio na 25 godina, ali je Vrhovni sud FBiH u žalbenom postupku usvojio argumente tužiteljice i 12. novembra 2024. godine izrekao pravosnažnu kaznu od 30 godina dugotrajnog zatvora.
Mustafa Hrvić: Četvrt vijeka iza rešetaka
Na dugogodišnju robiju poslan je i Mustafa Hrvić, osuđen na 25 godina zatvora zbog počinjenja teškog krivičnog djela ubistva na području Tuzlanskog kantona. Ova presuda također spada u sam vrh najstrožijih kaznenih mjera koje su lokalni sudovi izrekli u proteklim decenijama, potvrđujući nultu toleranciju pravosuđa na oduzimanje ljudskih života.
Beriz Kabilović: 19 godina zatvora za vođenje organizirane kriminalne grupe
Ime Beriza Kabilovića godinama se vezalo za podzemlje i reketarenje u Tuzli. U izuzetno složenom i dugotrajnom predmetu koji se odnosio na organizirani kriminal, Kantonalni sud u Tuzli mu je u ponovljenom postupku u julu 2025. godine izrekao jedinstvenu kaznu od 19 godina zatvora.
Kabilović je proglašen krivim za organizirani kriminal u vezi s podstrekavanjem na ubistva, iznudama, dogovorima za činjenje krivičnih djela, nasilničkim ponašanjem i ugrožavanjem sigurnosti građana i privrednika u Tuzli. U istom predmetu, njegov saradnik Armin Halilović osuđen je na šest godina i šest mjeseci zatvora. Zbog kompleksnosti optužnice, pojedini dijelovi ove presude bili su predmet dugih žalbenih procesa, a status određenih tačaka zahtijevao je dodatna pravna preciziranja.
Damir Mehić Bibi: 16 godina i šest mjeseci zatvora za krvavi obračun u centru grada
Iako je njegova kazna niža u odnosu na ubice poput Selimovića ili Haračića, ime Damira Mehića zvanog Bibi nezaobilazno je kada se govori o crnoj hronici TK. Postupak protiv njega trajao je godinama, a odnosio se na oružani obračun u samom centru Tuzle iz juna 2013. godine.
U toj pucnjavi ispred ugostiteljskog objekta ubijen je Emir Džinić, dok su stvarna meta napada bila braća Amir i Nail Hodžić, koji su preživjeli pokušaj ubistva. Mehić je nakon godina bjekstva i skrivanja pod lažnim identitetima lociran, uhapšen i procesuiran. Vrhovni sud Federacije BiH na kraju je potvrdio kaznu od 16 godina i šest mjeseci zatvora za ubistvo, pokušaj ubistva i nedozvoljeno držanje oružja, stavljajući tačku na slučaj koji je godinama punio medijske stupce.
Cijena monstruoznih zločina
Analizirajući ove slučajeve, jasno je da se iza rigoroznih presuda kriju monstruozni detalji i različite pravne okolnosti pod kojima su sudovi donosili odluke. Dok su predmeti poput Selimovićevog i Ćustendilovog pravosnažno zatvoreni nakon priznanja krivice ili hitnih žalbenih postupaka, predmeti organiziranog kriminala zahtijevali su godine mukotrpnog dokazivanja. Ipak, zajednički imenitelj za sve njih ostaje isti, sudske opomene da najteži zločini u Tuzlanskom kantonu prije ili kasnije dobijaju epilog iza rešetaka na dugi niz godina. (vb)