Međunarodni praznik rada ustanovljen je na Drugom kongresu Internacionale 1891. godine u Briselu, u znak sjećanja na radničke proteste u Chicago iz 1886. godine, koji su završeni nasilno. Danas, međutim, radnička prava sve češće dolaze u drugi plan, dok srednja klasa bilježi kontinuirani pad.
Dvadeseto stoljeće često se opisuje kao period značajnog napretka radničkih prava širom svijeta. Pod pritiskom socijalističkih ideja, kapital je bio primoran poboljšati položaj radnika, dok su sindikalne organizacije uspjele izboriti važna prava kroz organizovan i kontinuiran pritisak.
Iako je u odnosu na ranije periode ostvaren napredak, posebno u odnosu na vrijeme kada su radnici radili i po 12 sati dnevno bez osnovne zaštite, savremeno doba donosi nove izazove. U 21. stoljeću sve izraženija neravnomjerna raspodjela bogatstva ide u korist najbogatijih, dok radnici sve teže dolaze do osnovne egzistencijalne sigurnosti.
Sve češće se ukazuje na pojave poput “tehnofeudalizma”, u kojem radnici ostaju zarobljeni u krugu dugova i zavisnosti od velikih kompanija, bez realne mogućnosti ekonomskog napretka ili vlasništva nad imovinom.
Ovakvi trendovi, kako se ocjenjuje, predstavljaju ozbiljan izazov za političke i društvene aktere koji se zalažu za zaštitu radničkih prava, uz potrebu prilagođavanja savremenim okolnostima i snažnijeg zastupanja interesa radničke klase.
U savremenom kontekstu Bosna i Hercegovina, obilježavanje Prvog maja izgubilo je nekadašnji ideološki karakter, te se danas u velikoj mjeri svodi na simboličan dan odmora i neformalna okupljanja građana. (tl)