Priča o staroj fotografiji: Tuzlaci, mnogo vam hvala!

Umjesto najave utakmice Sloboda – Borac, koja je u toku na Tušnju, portal Mondo.ba je iz pera novinara Nebojše Šatare objavio lijep članak o jednoj staroj fotografiji, nastaloj nakon zemljotresa u Banjoj Luci (1969.), a koja je snimljena dvije godine kasnije uoči utakmice na Tušnju između Slobode i Borca.

(Foto: Izvor Facebook)

Zbog podrške i pomoći koju su Tuzlaci pružili Banjalučanima nakon razornog zemljotresa 1969. godine, fudbaleri Borca su na prvom narednom gostovanju na “Tušnju” u Prvoj ligi Jugoslavije donijeli transparent u znak zahvalnosti.

Tuzlaci, mnogo vam hvala“, bilo je napisano na transparentu uz zajedničku fotografiju igrača Slobode i Borca na meču koji je odigran 3. oktobra 1971. godine, nešto manje od dvije godine nakon zemljotresa koji je poharao grad na Vrbasu.

Sloboda je pobijedila rezultatom 4:0, golovima Džemila Cerića u 60 i 80. minutu, Časlava Jevremovića u 65. i Jusufa Hatunića u 83. minutu, a u istoj sezoni Borac je u Banjaluci zabilježio pobjedu pogotkom Paše Bećirbašića u 26. minutu.

Koji konkretni razlozi su proizveli osjećanja zahvalnosti Banjalučana, za naš portal je pokušao da otkrije tuzlanski novinar Miroslav Petrović, bivši dopisnik agencije “Fena”, a zagrebačkog “Večernjeg lista” i “Sportskih novosti”.

Uz njegovu nesebičnu pomoć i kontakte, probali smo da da osvijetlimo te teške i istovremeno lijepe trenutke u kojima su ljudi solidarno pomagali bez ikakvih skrivenih namjera već sa ciljem da se situacija u Banjaluci što prije prevaziđe i nastavi sa normalnim životom.

Nekadašnji novinar lista “Front Slobode” Vitomir Pavlović se prisjetio utakmice i transparenta na “Tušnju”, konstatujući da je list u kojem je radio bio jedan od prvih koji su pomogli Banjalučanima.

Tuzlanski list je pokrenuo seriju akcija pomoći kolegama u Banjaluci, a ubrzo se u akciju uključile gradske institucije, ali i građani, koji su bili izuzetno solidarni i saosjećajni sa Banjalučanima i to je pokazano na mnogo primjera“, rekao je Pavlović posredstvom kolege Petrovića.

Prvi primjer je solidarnost novinara, koji su nakon što je uništena štamparija lista “Glas”, naredni broj, poslije zemljotresa, štampali u tuzlanskoj štampariji “Grafičar”.

Svu organizaciju je preuzeo “Front Slobode”. U ime ‘Glasa’, tada je došao novinar Dragiša Spremo, koji je ranije radio u našim novinana. Rudari Kreke i Banovića čistili su banjalučke ruševine, privrednici su organizovali brojne akcije pomoći u vidu donacija od najosnovnijih potrepština, odjeće, obuće, hrane, ćebadi i slično. Takođe, uključio se i Crveni krst iz Tuzle“, prisjetio se Pavlović.

Fotoreporter Miroslav Hlubna, koji danas ima 91 godinu, a radio je u “Frontu Slobode”, tragične 1969. godine dobio je nalog da, tada kao novinar “Zadrugara”,  fotografiše i izvještava iz razrušene Banjaluke, a sve fotografije je predao početkom ove godine u arhiv Tuzle.

Ako neko iz Banjaluke želi, može da ih pronađe u gradskom arhivu“, istakao je kolega Petrović.

Stari Tuzlak Midhat Azabagić takođe se sjetio utakmice i transparenta zahvalnosti Banjalučana, koji su u tom periodu školsku godinu, a možda i narednu, završili u njegovoj Građevinskoj školi u Tuzli.

Ivica Nosić
(Izvor: Ivica Nosić, privatna arhiva)

Ivica Nosić (82), nekadašnji novinar “Fronta Slobode”, a kasnije “Vjesnika”, potvrdio je da je lično organizovao akciju pomoći Banjaluci u dva navrata. Prvi put kao novinar, prikupljena je hrana i osnovne potrepštine, a drugi put, bio je organizator dolaska dva autobusa banjalučkih učenika u Tuzlu, zbog čega je dobio priznanje i zahvalnicu grada Banjaluke, koju je potpisao tadašnji gradonačelnik Živko Babić.

Zahvalnica se odnosi za nesebičan trud i pomoć tokom i poslije zemljotresa 1969. Dobro se sjećam tadašnje solidarnosti Tuzlaka, koji su se listom trudili da pomognu građanima Banjaluke. Od običnih građana do najviših nivoa vlasti u Tuzli, a posebno rudari Kreke, koji su tada slali kontigente uglja. On je tada vrijedio kao suvo zlato“, rekao je Nosić i dodao da je zahvalnica iz Banjaluke jedna od rijetkih stvari koju je uspio da sačuva tokom posljednjem rata u Bosni i Hercegovini, odakle je otišao najprije u Hrvatsku, a potom se skrasio sa porodicom u Štutgartu. (Nebojša Šatara, Mondo.ba)

Podijeli

One comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *