Ozbiljnost i razina stabilnosti stvarnog državnog suvereniteta naše zemlje je i paradoksalni fenomen i ponajmanje je pitanje generalne ekonomske (ne)razvijenosti, dramatične depopulacije, povećane vjerovatnosti neke najnovije spoljnje vojne agresije etc.
U stvari, naše društvo je gotovo do detalja organski planski razoreno trodekadnim postratnim insajderskim apsolutnim političkim korupcionaštvom i pseudopatriotskim barbarizmom, višekratno uspješno izborno stranački legaliziranim. Formalno, a posljedično i suštinski, mi to većinski hoćemo i želimo, bez obzira na sve druge stvari i okolnosti.
Rezultati tek minulih opštih izbora upotrebom “novih modernih informatičkih tehnologija” i masivna trijumfalna pobjeda tzv. nacionalnih stranaka, bez ikakve sumnje, vratili su i resetirali točak domaće historije demokracije na inicijalne postavke prijetećeg nacionalističkog barbarizma iz 1990.g. Naravno, samo u aktuelnim, novim okolnostima i uz “inovirani” trijumvirat SDA-SNSD-HDZ: nije dupe, već je guzica.
Te podavne 1990.g. odigrali su se famozni “prvi demokratski slobodni višestranački izbori” u BiH i, kao i ovih dana, upriličena je gromopucateljna pobjeda gotovo identičnih nacionalističkih aktera “u etno fraku” SDA-SDS-HDZ i gromoglasno promoviran naširoko i nadugačko hvaljeni spasonosni parademokratski princip neophodnosti “dogovora naroda”. Onih političkih, haman. Baš kao i sada. Jedino se nije razmatrala mogućnost izostanka, hinjenog ili stvarnog, konsenzusa “naroda” i posljedično nepredvidljive krvave ratne konsekvence zločinačke agresije, klanja i genocidnog pogroma.
Tada se radilo, to su “govorili događaji”, uglavnom, o bezglavom, šlamperajskom srljanju u osvajanje vlasti po svaku cijenu, uz potpuno odsustvo racionalnog razumijevanja složenosti napetosti okolnosti raspada SFRJ i amaterskom poimanju kompleksnosti sadržaja novodržavne i društvene supstance višeetničke BiH.
I dogodilo se to što se dogodilo, ali potpuno je tragično da se kolektivno gotovo nije naučila niti jedna historijska fundamentalna lekcija.
Sasvim je očigledno da su jedino novoetablirane vladalačke politikantske transetničke elite zajednički, vrlo efikasno i sveobuhvatno “naučile lekcije” državno-organizirane pljačke društvenog bogatstva. Sada su to već stomilioni i milijarde KM. Ali, idemo dalje.
Dogovorena strategija se pokazala neodbranjivom: predizborno se bratski-troetnički poluizravno prijeti ratom, razaranjem, ubijanjem, otcjepljenjem, majorizirajućim “etno-građanskim” unitarizmom, “političkim islamom”, legitimnim predstavnicima, “srpskim svetom” i bogapitaj još čime. Juriša se “na nebo” i pobjeđuje.
I odmah slijedećeg jutra, “narodi tj. SDA-SNSD-HDZ se dogovore”: glatko se dijele cijeli milijarderski paketi sektora javnih prihoda i preostalog društvenog bogatstva. I kreće se uvijek u novu i novu četvorogodišnju pljačkašku bezočnu kampanju. Država to su oni.
Naravno, svi patriotski gorljivo brane domicilnu državu, a usput i one susjedne, demokratska EU-postignuća, ljudska prava, vladavinu zakona, nikad ne zaboravljajući Bošnjake, Srbe i Hrvate: oni su se, ipak, “među-narodno dogovorili”.
Jedino što u sadašnjoj BiH-državi, kakva god da još jeste, a predominantno svojevrstnoj polit-prosekturi, mi svi drugi, osim šačice najgorih od nas kao “ponosnih pobjednika izbora” i njihovih dupelizaca, samo smo “dobro (ne)uštimani politički mrtvaci”. Zadovoljni. Tako barem izgleda. (Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista)