Politička kriza u TK: Ugrožen finansijski interes obitelji Bešlagić?

Običaj je u civiliziranom svijetu da opozicija secira poziciju, da dokazuje kako ne radi u interesu građana, da krade, da manipuliše, da namješta, da je korumpirana i tako dalje na spisku nepočinstava koje čini. Nakon javne evidencije takve, dakle nikakve vlasti, opozicija traži ostavke i smjene. Za dobrobitg građana. Ali,kad sve te kritike i argumenti nedostaju, kad se svede na broj-na brojeve u skupštini kojim se kao jedini argument daje broj, onda se radi o smjeni radi smjene, odnosno, bolesnoj borbi za vlast. I sad, bolesnici dolaze do golemog problema – zakonskih i ustavnih formalnosti koje ih sprečavaju da brojke pretvore u slova, u zakonsko rješenje da mogu preuzeti vlast. A,zna se, demokratija se i sastoji u poštivanju procedura!

Upravo sam, bez personilizacije, opisao stanje političke krize u Tuzlanskom kantonu koja se sastoji u tome da je opozicija kupila dovoljan broj poslanika u Skupštini – 18. Broj 18 je formalni argument na koji su predsjednik Skupštine TK i potpredsjednik Boris Krešić povukli drugi, zakonski i ustavno opravdani argument zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Dakle, pučisti i ne pominju vitalni interes građana koji su na ivici bijede, mnogi u njoj, u sve duljim redovima sirotinjskih kuhinja.

Zadnjeg dana koronarne 2020. godine, u skladu sa zakonom, predsjednik Skupštine TK, Žarko Vujović, u skladu sa Poslovnikom, zakazao je sjednicu da bi se usvojio budžet kantona, da bi policajci, medicinari, službeenici, borci i druge budžetlije dobile plate. Međutim, tim 18 je formirao svoju skupštinu, svoju vladu bez zakona i ustavnih odredbi, čime je počinio krivično djelu. Lažni komunisti su pošli od onog čuvenog Titovog: “Ne priznajem zakone ove države. Priznajem samo sud moje partije!“.

No, prava pozadina političke krize u Tuzlanskom kantonu jeste ugroženi finansijski interes porodice Selima Bešlagića i povezanih lica, što bi rekli tužitelji. Naime, Selima Bešlagića je zadesio najveći porok-vlast. Nakon neuspjelog pohoda na mjesto predsjednika SDP u kojem mu je „klipove u točkove progresa“ ubacivao Jasmin Imamović, šef kriminalnog holdinga Grada Tuzle, inače čovjek kojeg je „napravio od žice“, Bešlagić je u cvijetu starosti, našao mjesto u Našoj stranci. Kandidovao se da bi „povukao listu“ s obećanjem da će šest mjeseci nakon izbora svoje mjesto u Skupštini TK prepustiti nekom mlađem. Međutim, bila je to totalna laž mladog starca od 78 godina!

Sudjelovanjem u malom kantonalnom puču, Selim Bešlagić je još jednom narušio zasluženi ugled u antifašističkom ratu 1992-1995 godina kada je na ponudu agresorskog oficira Pračera da proglasi autonomiju, odgovorio da on nema druge domovine od BiH. Danas, on podržava „autonomiju“ političkih pikzibnera koji prežaju da kad dođu na vlast pokradu sve što mogu na kantonalnom nivou kao što su pokrali u Tuzli, Banovićima i drugim opštinama, kao što su glasali u Srebrenici za negaciju genocida…

Upravo carstvo nezakonja u Tuzli, koje sponzorira Kantonalno tužilaštvo, dovelo je u lošu poziciju interese porodice Bešlagić. Naime, Selimov „čovjek od spaljene žice“, Jasmin Imamović prijeti aktuelnom optužnicom da veliku poslovnu zgradu Radio Kameleona, iz ruku Selimovog zeta, u vlasništvo grada. Velike su pare u pitanju. S druge strane, „čovjek od spaljene žice“, još ne formira Gradsko vijeće. Traži potrebnu većinu za legalizaciju nastavka nezakonja i terora nad građanima Tuzle. Dio tražene većine je i Selimov unuk Omer Berbić, mlad, lijep, talentovan, obrazovan i ambiciozni član djedove Naše stranke koji ima animozitet prema kriminalu gradskih vlasti.

Sudjelujući u malom puču seoskih baraba, Bešlagić je nanio golemu štetu i svom unuku. Prodao je vjeru za večeru – što bi rekli u Crnoj Gori. Zašto, ipak, nije postupio u miru na način kojim je postupio u ratu, i kao iskusan političar spriječio politički puč, rušenje pravnog sistema be-ha, može se tumačiti samo time da je ugrožen finansijski interes porodice. Jer, Bešlagić nije ni senilan, ni naivan!

U završnici političke krize treba da se oglasi i Tužilaštvo TK, jer su predsjednik Skupštine TK, Žarko Vujović i premijer dr. Danijal Tulumović podnijeli krivičnu prijavu protiv „pučista“. Kako je to tužilaštvo pravni sponzor najvećih kriminalnih radnji u Tuzli i šire, mala je mogućnost da bilo šta uradi, sem da slučaj proslijedi Federalnom tužilaštvu. (Piše: Ekrem AVDIĆ)

Podijeli

12 0 komentara

  1. Pluribus unum … the only easy day was Yesterday …. nema nepotizma … nema korupcije … nema nijekanja istrebljenja … nema vise ispraznih kampanja temelju širenja straha i mržnje … zemlja jednakih … pluribus unum …. more … zrak… zemlja … pluribus unum…

  2. Sretna nam najnovija Nova ‘84. Orvelova.

    Bolje je možda bilo da ne prisustvujemo aktuelnom političkom samorastakanju preostalog “autoriteta ratnog gradonačelnika Tuzle”, posebno što je to sasvim nepotrebno, suvišno i, gotovo, iracionalan “sadomazohistički akt”.

    Sjećamo se odlično preteških, ali i legendarnih, slavnih tuzlanskih ratnih vremena uzleta hrabrosti i kapaciteta ljudskosti Tuzlaka da uzdignu u našem gradu univerzalne civilizacijskie vrijednosti na međunarodno zavidni pijedestal humanosti. Na čelu odvažne, historijskim trenutkom odabrane ekipe patriota, primarno, “Ratnog štaba Tuzle” nalazio se tadašnji tzv. Ratni gradonačelnik, kao moralna ljudska vertikala i simbolička uzdanica izglednosti očuvanja naših života. Sve ostalo ratno što je slijedilo, opravdano je pretvoreno u urbanu neponovljivu legendu odbrane “tuzlanskim načinom”. I, naravno, da se imamo čime dičiti.

    I teško je ne imati melanholični osjećaj neke svojevrstne utučenosti i tuge, da svjedočimo dramatičnom moralnom posrtanju “Ratnog gradonačelnika” Tuzle. Posebno, što se čini da je to zbog potpuno neshvatljivog, sitnog, privremenog politikantskog šićara, koji više liči na neku inat-staračku fatalnu dezorijentiranost u vremenu i prostoru i neshvatanje da je trebalo davno “objesiti pojas sa revolverima o klin”. Ali, nije ni prvi ni zadnji koji nije razumio da je i vrijeme, pa i njegovo, “potrošni.materijal”, a očuvanje personalne moralne kredibilnosti gotovo jedina vrijednost koja potraje i puno duže od jednog ljudskog života, koliko god dug bio.

    Jedino možemo žaliti zbog toga. Ili se nadati da smo u krivu, ali i to je, sudeći po svemu, samo utjeha i žal za “prolivenim mlijekom”.

    • Ovo “seoske barabe” treba da bude zvanicni naziv ovih maloumnika.Drugo i isto tako vazno pitanje je ,sta mi mislimo da uradimo kako bismo poboljsali stanje koje je izrazito nepovoljno.

  3. G-dine Avdicu,Selim jeste postao ili postaje RAZOCARENJE za mnoge savremenike (Tuzlanke i Tuzlake,namjerno velika slova) ali sigurno nije dio neke kriminalne hobotnice.Puno je primjereniji opis G-dina Derviša u komentaru ispod Vašeg teksta.

  4. G-dine Avdicu, Berbic nije vise Selimov zet . Tako isto kaze moja bivsa punica za mene. Nisam joj vise zet. Pa prema tome
    Beslagic nema vise nista sa Radiom Kameleonom i prostorom u kome se isti nalazi. Pozdrav.

    • “Holiday”: I svugdje u svijetu većina se sastane u kafani ili negdje u šumi, drugoj sali itd. i počnu sprovoditi svoje zakone, mimo Ustava, Poslovnika…?
      To se u svijetu zove hajdučija!

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *