Četranest godina živio sam u Kreki i već 57 godina sam žitelj općine Centar Sarajevo, a da sam kojim slučajem upisan u birački spisak u Tuzli, svim srcem glasao bih za neovisnog kandidata Derviša Čička, za tuzlanskog gradonačelnika. Jednosgavno, on ima sve reference za tu dužnost i u bitnim stvarima iznad je svojh konukrenata.
Čičko je čovjek, iz baze ne samo što živi u Mjesnoj zajednici Kreka, nego, prije svega, što je iz realnog sektora. Preciznije, odande gdje se stiče prihod i dohodak i bio je daleko od budžetske sinakure. Da pojasnim: on je zarađivao, a nije imao dobro radno mesto koje je odlično plaćeno i omogućava lagodan i bezbrižan život bez nekog posebnog truda.
Pet godina je kao mašinski inžinjer radio u Rudniku mrkog uglja Đurđevik i to ne u komodidetu direkcije, nego Bogami u jami, na dužnosti šefa mašinskog održavanja. Da li se iko od preostalh pet kandidata ikad spustio nekoliko stotina metara pod zemlju, u neko rudarsko okno – ne vjerujem. Oni mogu reći da nisu imali potrebe za tim, ali neovisno od toga, onaj ko je bar jednom bio u jami mogao je shvatiti kako komorati teško zarađuju svoj “kruh od sedam kora”.
Kako novinar, zajedno sa mojim drugom i kolegom Miroslavom Petrovićem, bio sam u jami Omazići i to mi jedan od najvećih doživljaja u životu. Kad sam u ratu morao službeno otići iz blokiranog Sarajeva tunelom ispod aerodrome nije mi to teško palo, sjetio sam se Omazića. Naravno, poslije 40 dana vratio sam se iz Slovenije u Sarajevo.
Obitelj Čičko znao sam, jer smo bili susjedi u Kreki, a njegov otac Zejnil Čičko bio je domaćin i predsjednik u DTV Partizan i dao je veliki doprinos razvitku sporta u tom radničkom dijelu Tuzle, posebno rukometa, gimnastike i stonog tenisa. Derviš i njegova sestra Šida bili su odlični stonoteniseri koje je trenirao legenda krečanskog i bh. stonog tenisa, moj susjed iz Donje kolone u Kreki – Joško Brumec Pinči. On je najviše doprinio da se u Kreki iztradi Stonoteniski dom u kojem i danas žive šampioni. Nasuprot njemu. Čičko je najzaslužniji što je godinama poslije rata obnovljen nekadašnji dom”Partizan” u Kreki.
Prije izvjesnog vremena, u listu “Oslobođenje”, gdje sam kolumnista, predstavio sam Derviša Čička tekstom pod naslovom “Inženjer želi bolju Tuzlu”, u kojem sam citirao njegove osnovne motive i ciljeve. Godinama prati zbivanja u Gradu i tvrdi da je Tuzla u ozbiljnoj stagnaciji i ekonomskom i razvojnom zaostajanju.
Prethodni gradonačelnik i gradska uprava, smatra Čičko, proizveli su multiplicirani negativni domino-efekat općeg komunalnog nereda, urbanističkog devastiranja, kulturnog provincijaliziranja i propadanja sporta. “Dvadeset godina u Tuzli bujaju nepotizam i korupcionaštvo te enormno narastanje opsega birokracije, njene neučinkovitosti i nepodnošljivog obima javne potrošnje”, tvrdi Čičko.
Čičku sam rekao da bi bilo najbolje da kritiku tuzlanske uprave, kao budući gradonačelik, pretvori u pozitivni zaokret od kojeg će građani imati više koristi, jer će se njihove novac racionalnije trošiti, a ne razbacivati na nepotrebno liderstvo..
I na kraju nisam ovog puta htio poimeničko pominjati ostale candidate za gradonačelnika Tuzle, jer ih osobno ne poznanjem, osim Mirnesa Ajanovića. Susretali smo Mirnes i ja i cijenio sam ga dok je bio federalni poslanik i dolazio u Sarajevo, ali otkako je postao advokat više se ne susrećemo. I ne bih želio da ga sretnem. Nažalost, on kao advokat, kad god to neko od njega traži, revnosno piše tužbe protiv novinara i time, svjesno ili nesvjesno, pokušava ugušiti javnu riječ i kritičko mišljenje. (Piše Đuro KOZAR, novinar, Krečanin)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Svi ostali kandidati osim Čička u životu nisu svojim trudom i sposobnostima zaradili plaću i dan danas džabaljebaroški, gotovanski, primaju plaću iz budžetskih jasli, to jest sa leđa jadnog naroda, većinske sirotinje. Čičko nije nikada sa tih predatorskih jasli uzeo ni marke, nego pošteno, umom i strukom, u rudniku i privatnom inicijativom. Ne mogu shvatiti da neko može dati svoj glas za takve ljude koji ne znaju kako je zaraditi plaću svojim rukama i znojem.