Kolega Slađan Tomić ovih dana zamolio me da mu za banjalučki neovisni magazin Buka odgovorim na nekoliko pitanja o tome kad bi Bosna i Hercegovina mogla biti punopravna članica NATO-a. Na početku rekao sam da BiH može opstati i bez NATO-a, ali bi s aspekta sigurnosti i bržeg privrednog razvoja bilo bolje da smo u tom vojnom savezu jer bismo imali sigurniju budućnost i pouzdane saveznike,
Podsjetio sam da je BiH 2006. pristupila Partnerstvu za mir NATO-a i iz toga proizilazi njena obaveza da sudjeluje na multinacionalnim vojnim vježbama, ekspertskim konferencijama i da ima stalni kontakt s vojnim dijelom NATO-a čiji je glavni štab u Monsu u Belgiji, dok je civilna komanda u Briselu,
Budući da je BiH pozvana u Akcijski plan za članstvo ima obavezu da šalje godišnji plan djelovanja pod nazivom Program reformi. Države koje su u tom akcijskom panu NATO tretira kao potencijane članice i pomaže im kako bi u procesu pripreme zadovoljile ključne kriterije. U ovim akcijskom planu, pored BiH, su Švedska i Finska,
Bosna i Hercegovina u NATO-u ima Misiju na čijem je čelu iskusni diplomata Mitar Kujundžić iz RS-a koji je, pored ostalog, bio je i naš amabasador u Njemačkoj. Vojnim dijelom Misije rukovodi brigadir Edin Fako s kojim sam se upoznao dok je bio na jednoj operativnoj dužnosti u OS BiH. On je stekao velika iskustva tokom obavljanja dužnosti oficira u Združenoj komandi NATO-a u Brunsumu u Nizozemskoj od 2011. do 2014. godine.
Tomića je interesiralo kako će BiH ući u NATO kad je Republike Srpska protiv ulaska u bilo kakve vojne saveze. Naravno, bili bismo kao država bliže NATO-u da je i u RS-u više građana koji razumijevaju šta bi to za sve nas u BiH značilo, a ne da podliježu propagandi vlasti u tom entitetu koja odbija to članstvo i prati politiku Republike Srbije koja je u tzv. vojnoj neutralnosti..
Treba znati da NATO u svoje članstvo prima državu i samo s državnim organima ima kontakt, vodi pregovore i razmjenjuje mišjenja, a nema ništa s entitetima, ili dijelovima države koja je kandidat. Prema tome, konačnu oluku o pristupanju NATO-u donijeće građani Bosne Hercegovine na referednumu, a ne rukovodstva u entitetima.
Ovaj vojni pakt nije nam dao nikakav rok u kojem trebamo ispuniti uvjete za prijem, niti nas požuruje, nego nam pruža mogućnosti da provedemo ono što je propisano da bismo bili kredibilan kandidat. Mi realno sada nismo spremni za NATO-ovo članstvo jer nismo funkcionalna država i sve dok nam državna zakonodavna i izvršna vlast ne budu učinkoviti ne možemo se približiti tom savezu.
Dakle, još smo daleko od punopravnog članstva, ali nam NATO kao kandidatu – putem svog štaba u Sarajevu i EUFOR-a – želi obezbijediti suverenitet i mir kako bi se u zemlji i izvan nje odvratili oni koji bi možda pokušali da ovdje izazovu incidente ili sukobe niskog intenziteta, Bolje im je da na taj način ne iskušavaju brzinu i borbenu snagu tog saveza.
Sve u svemu, mnogo bi nam značio ulazak u NATO, jer bismo bili sigurniji od ekstremnih od vanjskih uticaja, a ovaj savez bi nam u svakom slučaju bio garant nezavisnosti i teritorijalnog integriteta i prestala bi maštanja u nečijoj secesiji. Strani investitori isključivo žele da investiraju u zemlje koje su pod “kišobranom” NATO-a jer znaju da će im tako kapital biti zaštićen.
Punopravnim članstvom u NATO-u vrlo brzo bi se pokazali svi benefiti, više bismo imali i bolje bi živjeli. Ko u to ne vjeruje neka se informira o tome kako se, naprimjer, u Mađarskoj živjelo prije ulaska u ovaj vojni savez, a kako se živi sada. Promjene nabolje vidljive su ne samo u Budimpešti, nego i u cijeloj toj državi.
Ovom prilikom svakako treba istaći da su Oružane snage BiH od 2006. ustrojene po konnceptu NATO-a, a obuku i vježbe izvode prema standardima tog saveza. U septembru prošle godine na vježbi, na poligonu Manjača kod Banja Luke, bataljonska grupa pješadije OS BiH od 850 vojnika i starješina dobila je najviše ocjene od ocjenjivačke komisije NATO-a i potvrdila da je spremna za sve misije tog saveza, kao i vojske njegovih članica. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)