Još se izgleda samo oni stariji čitatelji sjećaju tuzlanskog “konvoja spasa” koji je prije 30 godina na više mjesta napadnut i opljačkan na području srednje Bosne. Tada su ubijena sedmorica vozača, a nekoliko osoba se još vodi kao nestali. To je zločin koji je i dalje bez kazne.
Krivični predmet, nakon što se dugo “kiselio” u Tužiteljstvu BiH, od 2020. je u nadležnosti Tužiteljstva Srednjebosanskog kantona u Travniku, a prema nezvaničnim saznanjima nova istraga je pri kraju tako da bi se uskoro mogla donijeti tužiteljska odluka.
Podsjetiću da su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane u junu 1993. opljačali 142 kamiona, 20 putničkih vozila, devet kombija, dva sanitetska vozila sa opremom i lijekovima, roba široke potrošnje u vrijednosti 17 miliona maraka i oko 500 tona druge robe, čija vrijednost nije procijenjena, kao i novca oko 1,3 miliona maraka. Otimani su kamioni i automobili tako da je samo jedan manji dio hrane (uglavnom brašno) tada uspio stići u Tuzlu,
Kad je dobijena dozvola “Hrvatske Republike Herceg Bosne” da kolona teretnih i putničkih vozila može u maju 1993. godine krenuti iz Tuzle u Republiku Hrvatsku po hranu, lijekove i druge potrepštine, izgleda da se naivno mislilo da će humanitarna operacija proći sigurno. Nažalost, nije bilo tako.
Očito je da su u Herceg-Bosni planirali napad i bestijalnu pljačku konvoja, budući da je kolona vozila bila duga nekoliko kilometara, a kamioni su zaustavljani od Prozora i duž cijelog puta. Najviše u Lašvanskoj dolini, koja se proteže od jugoistočnih padina Vlašića (iznad Travnika) do Viteza i Busovače.
Ljudi iz konvoja su pričali da se sve zbivalo kao u pljačkama voza u kaubojskim filmovima, prvo žene i djeca zaustave kamione, a onda bojovnici HVO-a spriječe bilo kakav otpor da bi se otimalo ono što je za Tuzlake skupljano u zapadnoj Evropi i Hrvatskoj.
Vodstvo konvoja, a tu je bilo i Hrvata, pokušalo je da se dogovori sa časnicima HVO-a i ostavi im dio hrane, ali oni to nisu prihvatili nego su se upustili u ubijanje vozača i pljačku. Za ljude iz konvoja, kako su poslije pričali, još je teže bilo što su na području pod kontrolom H-B tretirani kao neprijatelji, a ono u kamionima kao ratni plijen. Jeste da se sve to događalo u vrijeme sukoba HVO-a i Armije BiH, ali konvoj je bio humanitarni, a vodstvo i vozači bez oružja.
Zvuči apsurdno, ali je tačno: dosadašnja istraga o ovom predmetu u tužiteljstvima je izgleda vođena tako da se do dokaza ne dođe, pa je u tom selektivnom pristupu ishod – ništa. Zbog političkih razloga pojedini tužitelji i istražitelji su zaobilazili neke relevantne osobe koje bi mogle biti involvirane u ovaj slučaj. Očito nekima je od početka bio cilj da se napad na konvoj prikaže kao dio sukoba HVO-a i Armije BiH – ali ovo je bilo nešto drugo.
Tužiteljstvo u Travniku u novu istragu uključilio je Federalnu upravu policije čiji su istražitelji imali uvid u raniju dokumentaicju i uradili onliko koliko se moglo s obzirom na to da je prošlo mnogo vremna. Poslije svega sumnja se da će i nova istraga završiti kao i one prethodne, dakle bez optužnice, suđenja i presude. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva).
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)