Peti po redu načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine trebalo bi da bude general iz srpskog naroda o čemu je Ministarstvo odbrane BiH još 2020. godine obavijestilo državno predsjedništvo, ali Milorad Dodik ništa ne poduzima i zbog toga se s tim dosta kasni.
On je kao član Vrhovne komande OSBiH ovlašten da, u suradnji sa MO BiH, razmotri kadrovsku situaciju i Predsjedništvu predloži kandidata za ovu najvišu vojnu dužnost, ali se svjesno nije upustio u taj postupak i tako potvrdio da ne poštuje vojsku kojom, zajedno s druga dva člana Predsjedništva BiH, zapovijeda na najvišoj razini.
Kako je sam izjavljivao nikad nije prežalio što je ukinuta Vojska Republike Srpske i do Oružanih snaga BiH mu očito nije stalo. Doduše postoji Treći puk koji gaji tradicije VRS-a, ali to nije operativni sastav nego počasna jedinica, dio Oružanih snaga BiH.
Prvi načelnik Zajedničkog štaba OS BiH bio je iz bošnjačkog naroda, sadašnji ministar obrane Sifet Podžić, kojeg je na isteku mandata na toj dužnosti naslijedio Srbin, general Miladin Milojčić koji je bio Podžićev zamjenik. Treći po redu načelnik bio je Hrvat, general Anto Jeleč, a nakon njega, po principu rotacije, na to mjesto je ponovo imenovan Bošnjak general Senad Mašović.
Na svečanosti u Domu OS BiH u Sarajevu Mašović je 28. februara 2018. primio dužnost od Jeleča i njemu je s 1. martom ove godine istekao četvorogodišnji mandat načelnika Zajedničkog štaba tako da je on sada, prema političkoj terminologiji, u tehničkom mandatu, ali takav mandat ne poznaje Zakon o obrani BiH nego načelnik redovito vrši ovu dužnost sve do izbora novog i primopredaje ovlasti.
U Oružanim snagam BiH trenutno su trojica generala Srba – zamjenik načelnika Zajedničko štaba Gojko Knežević, načelnik Operativnog zapovjedništva Radovan Ilić i zapovjednik Šeste pješadijske brigade Radovan Jović – koji su odlično vojno obrazovani, ali oni već ispunjavaju uvjete za napuštanje aktivne vojne siužbe i penzionisanje i zbog toga ne bi mogli biti imenovani na dužnost načelnika Zajedničkog štaba. Knežević ima 60, Ilić 59, a Jović 57 godina, a po zakonu njima se kao generalima vojna služba završava sa 55 godina života.
Primjera radi, kad je postavljen za načelnika ZŠ general Mašović je imao nepunih 49 godina. Da se Dodik bavio svojim poslom, kao što je trebao, mogao je još prije dvije godine, kad je obaviješten o ovoj situaciji, jednog mlađeg sposobnog brigadira Srbina postaviti na generalsku dužnost i pripremiti ga za načelnika Zajedničkog štaba, ali mu to očevidno nije bilo važno.
Ni zamjenik ministra obrane iz srpskog naroda Mirko Okolić, također, nije pokazao inicijativu da se ovo pitanje riješi, premda se s Dodikom često sastaje u Administrativnom centru Vlade RS-a u Istočnom Sarajevu. Uzgred, i Okolić (rođen 1957.) sprema se za mirovinu. Njima je, izgleda, bilo važnije da se protekle godine bave formiranjem neke imaginarne entitetske vojske, premda je obojici trebalo biti jasno da o toga neće biti ništa, ne zato što se tome usprotivila međunarodna zajednica, nego zbog činjenice da Republika Srpska takvu formaciju ne bi mogla finansirati.
Podsjetiću da je Milorad Dodik na dužnosti predsjedavajućeg Predsjedništva BiH rijetko zakazivao sjednice, dok je, kad su druga dvojica članova predsjedavala, često izostajao, a kad je i bio prisutan odbijao je da se na dnevni red stave pitanja odbrane i Oružanih snaga BiH. To je imalo vrlo negativne posljedice za odbrambeni sektor koji se, bez dovoljno finansija iz državnog proračuna, nije mogao razvijati i modernizirati.
Zbog takvog Dodikovog lošeg odnosa prema vojsci nije postavljen novi zamjenik zapovjednika Operativnjog zapovjedništva iz reda Bošnjaka, umjesto generala Kenana Dautovića koji je napustio vojsku, a brigadiri Rusmir Mrković i Emir Klinko iz bošnjačkog naroda, premda na generalskim dužnostima, još nisu unaprijeđeni u generalske činove, kao ni Hrvat brigadir Zdravko Rezo. Brigadir Klinko je komandant 5. pješadijske brigade čiji je sjedište u Tuzli.
Ukoliko Dodik misli da će nabrojanim i drugim opstrukcijama uspjeti ukinuti Oružane snage BiH, zaustaviti reforme i put BiH u NATO, onda se grdno vara. Njegovim zabludama nema kraja, ali u svakom slučaju dobro je što se ponovo nije kandidirao za člana Predsjedništva BiH jer takvom kakav i jedan mandat bio je – previše! (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)