Pogled iz Sarajeva: Amerikanci ponovo na Dubravama

Amerikanci se rado sjećaju vojne baze “Orao” koju su na pomenutom aerodromu formirali nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma

0
542

Američke vojne letjelice ovh dana su, u okviru vježbe “Brzi odgovor 21” slijetale i uzlijetale na aerodromu Dubrave kod Tuzle što je podsjetilo na čijenicu da je tu nekad bila baza SAD “Orao”, pa su oni tu, u neku ruku, bili kao kod kuće.

Od 17. aprila do 2. maja na pisti te zračne luke bila su četiri višenamjenska helikoptera UH-60 Black Hawk iz sastava Brigade borbene avijacije vojske Sjedinjenih Američkih Država stacionirane u Poznanju u Poljskoj. Oni su po vježbovnom planu obavljali letačke zadatke od Dubrava do Manjače i Glamoča, i gdje god je trebalo, prevozeći vojnike i opremu.

Raniji američki transportni helikopteri iste veličine mogli su ponijeti najviše jednog vojnika, kako bi mogli ukrcati dostatnu količinu goriva. Za razliku od njih, Black Hawk može ukrcati 11 opremljenih vojnika i dva člana posade i nositi dovoljno goriva za let dužine dva sata i 20 minuta. Iskustva iz vijetnamskog rata snažno su uticala na razvoj helikoptera, posebno na rješenja koja su povećala sigurnost posade i vojnika. Tako su tokom projektiranja stručnjaci u konstrukciju Black Hawka unijeli 40 specifičnih rješenja kojima su htjeli spriječiti nesreće ili bar smanjiti njihove posljedice.

Amerikanci se rado sjećaju vojne baze “Orao” koju su na pomenutom aerodromu formirali nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u decembru 1995. i tu su bili do decembra 2006. godine. U vrijeme njihovog boravka na aerodromu Dubrave bio je pravi mali grad odvojen od okoline s dvadesetak objekata u kojem je bilo 2.200 vojnika i oko 300 Tuzlaka koji su za relativno visoke dolarske plaće radili kao kuhari, konobari, na pranju veša, u kantinama itd. Stranci su tada organizirali autobuski prijevoz od centra Tuzle do aerodroma i nazad.

Pripadnicima Armije SAD-a bilo je najvažnije da je ovaj aerodrom, koji je ranije koristila bivša JNA, u odličnom stanju. Podsjetiću da se s njegovom izgradnjom započelo 1957. a objekt je završen 1966. godine. Ima tri piste i velik broj hangara, skladišta i drugih zgrada. Glavna pista (sjeverna), koju danas koristi Međunarodni aerodrom Tuzla, duga je 2.484 metra i široka 45 metara sa šest rulnih staza, od kojih je jedna paralelno s glavnom pistom, a druga je nešto kraća i to je južna pista.

To je u bivšoj JNA bio treći po obimu vojni aerodrom, poslije Željave kod Bihaća i Batajnice u blizini Beograda. Amerikanci su po dolasku dopremili uređaje i opremu za kontrolu letenja i tu su slijetali svi tipovi borbenih i transportnih aviona i helikoptera.

Od 1998. tuzlanski aerodrom je otvoren za civilne avione i služio je za zajednički vojno/civilni zračni promet. Do odlaska stranih trupa bio je tri puta zatvaran za civilne letove i to je bila odluka međunarodnih vojnih mirovnih snaga koje su bazu Dubrave prioritetno koristile za vlastite zračne operacije.

Prvog decembra 2006. baza “Orao” je sa Dubrava “odletjela” i aerodrom je predat Ministarstvu odbrane BiH koje je jedan veći dio ovog objekta predalo na korištenje Tuzlanskom kantonu. Konkretno Međunarodnom aerodromu Tuzla, a drugi je zadržan za potrebe Oružanih snaga, to jest za Petu pješadijsku brigadu čiji je zapovjednik brigadir Emir Kliko. Prije dvije godine izgrađena je nova savremena aerodromska zgrada.

Amerikanci su na vježbi “Brzi odgovor 21” uspješno sadjejstvovali sa Bataljonskom grupom lake pješadije Oružanih snga BiH, a u tome su važnu podršku imali od pomenutih helikoptera. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here