Stručnjak za sigurnost Pavle Kalinić gostovao je u emisiji Večernji TV-a koji je komentirao najnovije događaje u Ukrajini, pregovore između Rusije i Ukrajine te kada bi moglo doći do sporazuma između zaraćenih strana.
Ovo je kraj vašim financijskim problemima. Riješite se dugova i krenite zarađivati. Ovo je kraj vašim financijskim problemima.
Riješite se dugova i krenite zarađivati
Tijekom jučerašnjih pregovora Rusija je najavila da će smanjiti vojne aktivnosti oko Kijeva i Černihiva, no mediji pišu kako i dalje nastavljaju udarnim tempom. Kako gledate na to?
Ako povlače kopnene snage, mislim da to znači da kreću s pregrupiranjem jer su imali određene gubitke. Trebaju se presložiti, osvježiti i popuniti svježim snagama jer ja ne vidim drugu varijantu, osim da i dalje drže Kijev pod pritiskom. Mariupolj je praktički pao, radi se o sporadičnim sukobima po nekim ulicama. Tamo je bijeg bio praktički nemoguć jer su ostali zatvoreni prema moru. Što se tiče istoka, mislim da će se tu ići najvjerojatnije na spajanje i zatvaranje glavnine ukrajinske vojske. Vjerojatno su imali i više planova, poput zauzimanja Odese kako bi praktički imali prolaz do Moldavije i mogli se spojiti s vojnicima u Pridnjestrovlju. Također je pitanje zbog čega se taj dio Moldavije nije ujedinio s Rumunjskom.
Činjenica je da mnogi govore da će Rusi biti poraženi, no morate znati da devet zemalja na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem i te zemlje ne možete prisiliti na poraz. Ako se osjećaju ugroženima, one će to raditi. Otvaraju se i nova žarišta, među njima je, recimo, i Gorski Karabah, gdje se koristi zauzetost Rusije ratom u Ukrajini i tu Turska pokušava nešto dobiti, a možete imati i turbulencije u Gruziji. Ima dosta neuralgičnih točaka, no jedino što SAD može jest sjesti za stol s Moskvom. Rusija ništa drugo ne može napraviti jer, ako izgubi rat, gubi i tu jednu multinacionalnu državu, jednako kao što je bilo i s raspadom SSSR-a. Tu opciju i geostratezi u Moskvi imaju na stolu i sve će učiniti da to spriječe s Putinom i bez njega.
Rusija raspoređuje snage na istoku Ukrajine. Je li cilj od istoka Ukrajine napraviti nekakvu tampon-zonu između Rusije i Ukrajine?
Sve opcije su otvorene. Godinama sam držao predavanja studentima o Ukrajini da im pokažem kako je ona nastala. Do ovog zadnjeg velikog povećanja Ukrajine došlo je potpisivanjem sporazuma Hitlera i Staljina 23. kolovoza 1939. godine, kada je po Curzonovoj liniji obavljena četvrta podjela Poljske u povijesti. I nakon što je Hitler kapitulirao, granica Poljske vrlo se malo mijenjala te je izgubljeno oko 20 posto teritorija, a glavnina je podijeljena Ukrajini i Bjelorusiji, dok je Poljska dobila kompenzaciju njemačkim teritorijem.
Ovo što se sada događa najveća je pobjeda za SAD jer je Njemačka praktički dovedena na rub toga da ostane bez ključnih energenata – već je izgubljen Sjeverni tok 2, Putin traži da se plin ubuduće plaća u rubljima… Tu je malo dublja priča i sve što se događa već je bilo napisano i svi su upozoravali na istu stvar. Inače se smatralo da je Rusija najpogodnija i najbogatija zbog čega transnacionalke žele preuzeti kontrolu nad time. Međutim, u jednom trenutku nakon završetka hladnog rata postojala je komunikacija između Busha mlađeg i Putina, no to je zamrlo dolaskom Obame na vlast i sad imamo ovaj konflikt za koji smatram da se ne može nikako drukčije riješiti nego dogovorom oko mete i odstojanja. Zelenski govori da će se to riješiti na referendumu, no to je skidanje odgovornosti sa sebe i prebacivanje u ovom slučaju na narod. Vi ne možete nikoga naći na referendumu tko će reći da Donbas ili Lugansk pripada Rusiji, a ne Ukrajini.
Kamo to sve vodi?
Volio bih da sam u krivu, ali bojim se da će sve ići k daljnjem zaoštravanju i sve žešćim sukobima u Ukrajini, što će rezultirati mrtvima s obje strane. Zapad pomaže opremom, no to nije dovoljno – ovo je ista priča koju smo i mi imali 1991. godine. Ukrajinci su u nezavidnoj situaciji i moraju napraviti sve što je u njihovoj moći da se postigne mir. Meni je nejasno kako netko s 150.000 vojnika misli da može poraziti vojsku koja je nekoliko puta veća od njih, to su premale snage. Mi smo u Oluji išli s 230.000 vojnika na 70.000 vojnika i to se uspjelo odigrati. Uzimite u obzir koliki je tamo prostor, tu je mnogo problema. Smatram da ovi pregovori vode k zamagljivanju i s jedne i druge strane, a ustvari se Rusi žele pregrupirati, a Ukrajinci žele dobiti još više pomoći. Još nismo došli do točke u kojoj će krenuti stvarni pregovori, za to treba prisustvo i SAD-a. Spomenimo i da Kina sve više podržava Rusiju u ovom sukobu.
Kako će se Kinezi dalje postaviti?
Oni Rusiju imaju u sve tjesnijem zagrljaju. Dobivaju naftu jeftinije nego što bi to inače bilo, a Rusiji je ovo prilika da pokrene priču šire proizvodnje, a ne samo metala, plina i nafte.
I ruska grupa Wagner preraspodijeljena je na istoku Ukrajine. Mislite li da će tamo premještati još neke trupe?
Već su prebacivali nešto iz Gruzije, nemaju oni tu problema. Međutim, stvar je s grupom Wagner takva da su to profesionalci, neki su bili u FSB-u, a neki su veterani iz drugih ratova. Puno je manji problem kada profesionalci pogibaju jer nemate pritisak, to je potpuno drukčije nego kad imate nekoga tko prvi put dolazi na ratište.
Koje su moguće posljedice njihova povlačenja?
Stvari će se sigurno dodatno zakuhati, oni će vjerojatno ići strategijom zaokruživanja tih područja i onda će biti tu priča ili da se Ukrajina federalizira ili da ih Putin prizna. Činjenica je da će tu biti natezanja – imate i Krim gdje Rusi kažu da po njihovu Ustavu oni ne mogu raspravljati ni o jednom dijelu svog teritorija jer su to 2014. pripojili. Bit je tog Krima u Sevastopolju, koji je ključna luka za kontrolu Crnog mora.
Opet, ako Ukrajina raspiše referendum oko toga slaže li se narod s time što je dogovoreno na pregovorima, a tamo piše, primjerice, da je Krim ruski ili da su Donbas i Lugansk nezavisni, to će rijetko tko prihvatiti jer treba puno vremena da se te tenzije smanje. Imate i istraživanje gdje se pokazalo da sada oko 20 posto Ukrajinaca ima pozitivan stav prema Rusima, dok je prije rata bilo više od 80 posto. Zašto? Pa kad vam granata padne, možete vi biti proruski koliko god hoćete, no sigurno je da ta priča više ne drži vodu.
Je li onda izgledna neka vrsta dogovora u neko skorije vrijeme?
Što se tiče Rusije, ona nije ostvarila ono što je željela, no nisam siguran da su spremni pustiti Krim. U onim područjima koja kontroliraju oni mogu jednostavno eliminirati sve one koji im ne odgovaraju, no problem je što vi to stanovništvo ne možete izvući na vrijeme.
Kao što sam rekao, nemoguće je i sa 300.000 vojnika okupirati zemlju od 44 milijuna ljudi koja ima najnoviju opremu koja im je stigla sa Zapada. Tu je neka matematika malo čudna, no mislim da se dogodilo nešto ispod žita što je navelo Ruse da krenu iako nisu imali dovoljno koncentriranih snaga. Svugdje se govorilo o blitzkriegu, pa kakav je to blitzkrieg sa 150.000 vojnika? U ovakvim situacijama mediji služe samo za propagandu i svatko ima svoju verziju u svojoj zemlji.
Isto tako, SAD nema te kapacitete da bi pokrio cijelu Europu plinom. Moguća je i ova alternativa ukapljenog plina, no za to treba i nekoliko godina. Ako ostanete zbog tog plina, imat će te strahovitu recesiju jer će brojni ljudi biti i otpušteni. Ja se kao Europljanin nadam da će Europa steći punoljetnost koju je izgubila 1945. i da će biti federalna država koja će imati svoju vojsku i policiju.
Ono što me najviše brine jest licemjerstvo Europe, imate dvije vrste izbjeglica: one s Bliskog istoka i za njih se diže žica, a opet imate i Ukrajince koji slobodno mogu dolaziti. Pozdravljam dolazak Ukrajinaca i treba im pomoći, no ne vidim razlog zbog kojeg se ove druge zaustavlja.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/pravi-pregovori-krecu-tek-kad-se-ukljuci-sad-izgubi-li-rusija-rat-gubi-i-jednu-multinacionalnu-drzavu-1575044?fbclid=IwAR0eTp-HRLucG1HgyZ42oSsh6rHqo0cqb_C8Xfwxk4nMpnoAdpMI2VX7V-U – www.vecernji.hr