Navršilo se 40 godina od smrti Branka Ćopića: Moja domovina, Bosna i Hercegovina

Branko Ćopić - posebno me interesuje kulturna atmosfera "u mojoj užoj domovini, Bosni i Hercegovini".

Na današnji dan, prije 40 godina, preminuo je Branko Ćopić, veliki bosanskohercegovački pisac.

Rođen je u Hašanima kraj Bosanske Krupe, 1. januara 1915. a preminuo u Beogradu, na današnji dan, 26. marta 1984. 

Diplomirao 1940. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Pjesme, pripovijetke, romane i drame objavljivao u listovima, časopisima i zbornicima.

Knjige pripovijedaka Pod Grmečom (1938), Borci i bjegunci (1939), Planinci (1940) i Bašta sljezove boje (1970) prožete su lirizmom, humorom i ironijom te lakoćom izražavanja. U romanima Prolom (1952), Doživljaji Nikoletine Bursaća (1956), Gluvi barut (1957) i Osma ofanziva (1964) zaokupljen je malim čovjekom i njegovom sudbinom. Pjesme za djecu spontane su mu i maštovite te su stekle antologijski status, a dramski tekstovi pretežno humoristični, prenosi Radiosarajevo.ba.

Dobri Branko Ćopić je autor nekih od najljepših stihova posvećenih našoj domovini. 

Ne samo to, svjedočio je historiji svojatanja za državu BiH. O tome je govorio u jednom intervjuu iz davne 1969. godine. 

Odgovarajući na novinarsko pitanje Nine Milenkovića o brojnim nagradama (“Umilato jagnje – četiri majke sisa”) koje je dobio u kratkom periodu te godine, Branko Ćopić je prije 54 godine kazao:

“Prvo što bih želio kazati povodom dobijanja svih ovih nagrada odnosi se na trenutnu situaciju u našoj književnosti. U posljednje vreme nastala je neka otimačina pisaca. A dobar broj naših književnika su istovremeno i evropski i mi to možemo s ponosom istaći. Recimo, to su Krleža, Andrić, Vasko Popa…”.

Pošto sam se rodio u Bosni – nastavno je Branko Ćopić – posebno me interesuje kulturna atmosfera “u mojoj užoj domovini, Bosni i Hercegovini”.

“Iz Bosne se u posljednje vrijeme mnogo žale da im prosto razgrabiše pisce i druge kulturne radnike, da bez neke prijeke potrebe svojataju njihove ljude. Po mom mišljenju, oni su samo djelomično u pravu. Kad Srbi ili Hrvati počnu da svojataju nekog pisca Muslimana, po malo se čini da tu nisu čista posla i to mi donekle miriše na šovinizam, prosto kao da se kaže ovako: znamo gdje spadaju bosanski Hrvati, znamo gdje spadaju bosanski Srbi, ali sad se treba jagmiti za ove muslimanske duše kome će pripasti, da li Srbima da li Hrvatima, te da tako u procentima vidimo čija je u stvari Bosna”.

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *