Mišljenja: U povodu otvaranja prve bašte na krovu jedne zgrade u Tuzli (Foto)

9
1029

Ponukan pozitivnim reakcijama na nedavno otvaranje prve uređene zelene bašte na krovu jedne zgrade u gradu Tuzli odlučih se da napišem par rečenica na temu „šta bi bilo kad bi bilo“. U svjetlu ovog uspjeha razmišljam o poređenju dva naizgled nespojiva subjekta. Prvi je država, a drugi ova moja obična stambena zgrada koja je već zakoračila u svoju šestu deceniju života. Za poređenje uzećemo elemente koji jednu državu čine državom, a to su teritorija, stanovništvo i vlast. Naizgled nespojivi subjekti, a ipak dijele sličnosti. Kao i država, i zgrada ima svoje stanovništvo, teritoriju i „vlast“ u formi izabranog predstavnika etažnih vlasnika i upravitelja. Ključna poveznica je odnos prema njihovim budžetima i resursima koji predstavljaju osnov za njihov život i razvoj. Idemo da ih uporedimo, i krenućemo od države.

Ne postoji država koja je sa toliko emocije opjevana u mnogim pjesmama kao Bosna, a da se u praksi tako bespoštedno pljačka i uništava. Fenomen je to bez presedana. U njoj se danas jednostavno traži razlog da ništa ne funkcioniše. U isto vrijeme kriminal i korupcija funkcionišu savršeno, gotovo u idiličnoj harmoniji. Sve što nas čini nesretnim, počevši od nepravde, siromaštva, mržnje i svega drugog, odavno je izgubilo svoje suprotnosti. Na nepravdu se ne odgovara pravdom, siromaštvo i mržnja gube nadu da će ikada doživjeti svoje suprotnosti, pa tako i međusobna ljubav između stanovništva i države polako se gasi. Država se odavno prestala boriti za svoje stanovništvo, a i stanovništvo sve više gubi volju da se bori za nju. Tako danas, skoro svakodnevno, neko se odrekne državljanstva i odlazi zauvijek. Odlaze cijele porodice. Nažalost, država i u tome vidi samo zaradu, ne vidi potrebu da se počne boriti za stanovništvo. Ovo je realnost današnjeg života u Bosni i Hercegovini.

Izlaz iz ovog vrtloga destrukcije je samo u jednom. Građani moraju početi sebe mijenjati. Možemo mi promijeniti i Ustav i „Dejton“, ali ako se sami ne promijenimo sve drugo je puka kozmetika. Nažalost, građanska anemičnost, bezidejnost i bezvoljnost rezultat su tradicionalne nezainteresiranosti za sve što je ispred vlastitog praga i avlije, pa je tako i sa javnim novcem. Budžetski je novac izvor nepresušni, cilj i meta kriminala i korupcije. A kriminal i korupcija su „crna rupa“ i jednosmjerni put ka nestanku svega, prvo novca a potom i same države. Ako građani istinski ne shvate i prihvate da je njihova, a i sudbina države, u rukama njih samih, vrlo brzo bi se mnogi od nas mogli „probuditi“ kao apatridi, lica bez države.

Promjene nužno moraju poći od baze, od temelja svakog društva, a to su svakako građani. Temeljna promjena mora biti u shvatanju građana da promjene dolaze njihovim izlaskom na izbore. A potom svako u svom domenu treba da radi na pozitivnim promjenama, počevši od onih malih pa do velikih. Izbori su također ključni i za našu „državu u minijaturi“ s početka ove priče.

Izbor predstavnika i upravitelja je kompas za zgradu, bukvalno određivanje kursa kretanja zgrade, hoće li biti opljačkana ili „pozlaćena“. Zgrada, koju spominjemo, a koja se nalazi u ulici ZAVNOBiH-a br.7 u Tuzli, najbolje je predstaviti kroz fotografije, jer govore, o njenom „stanovništvu“, o „teritoriji“, i o izabranom predstavniku i upravitelju, kojim pripisasmo nekakvu „vlast“. Fotografije zorno pokazuju i njihov odnos prema budžetu te zgrade. Pokazuju sinergiju njihovog rada i njihovih rezultata. Na kraju, zahvaljujući i Fondaciji tuzlanske zajednice, koja je prepoznala ideju i podržala finansijski, 10. oktobra krunisan je jedan marljivi trogodišnji rad, otvorena je prva uređena zelena bašta na krovu zgrade. Fotografije u ovom slučaju govore više od hiljadu riječi. Eh, da su i donacije upućene državi Bosni i Hercegovini završavale poput ove, tamo gdje su i namjenjene, gdje bi nam bio kraj.

Na kraju, ovo poređenje ima smisla samo ako shvatimo nužnost odgovornog odnosa spram trošenja budžetskog novca kako države tako i jedne obične zgrade. Pokušajmo zamisliti da ovakav odnos imamo i u ostalim zgradama ili u javnim ustanovama ili pak u institucijama države…

Kako bi samo ova država lijepo izgledala! (Piše: Izudin MALEŠKIĆ)

Download PDF

9 Komentari

  1. Ti sigurno nećeš iz BiH. Od bivše države si dobio džabe obrazovanje, od ove stan i max penziju, žena ti radi sa SSS na državnoj RTVTK na mjestu, kao da ima VSS. A opet ti malo, pa da ti je preko zgrade i portala….opet o tuđem trošku, i u politici da dobiješ nešto. Daj, ohani malo.

    • Kada ti budeš dao zajednici i ovoj državi pola od onog koliko sam ja dao možeš pisati čak i nebuloze poput ovih.
      Ma ti si meni inspiracija za daljni rad
      Ti da si neko ime prvo ne bi se krio iza “nick name”-a
      Bravo, samo nastavi…..20 KM po 20 KM, možda i ti negdje makar saksiju zasadiš

  2. Par recenica? Pa to je jedan citav esej, koji, kao i mnogi drugi sto se objavljuju na portalima, na kraju nista ne kazu.

  3. Bogami svaka čast, dobar marketing si napravio i obavio a bez žene ništa koju je opet koštalo par šoljica kafe. Aferim

  4. Uocljivo je da autor teksta koristi rijec gradjani vise puta,ocigledno propustajuci da zamijeti da grada i gradjana gotovo vise da i nema.Svijest ljudi se do te mjere degradirala da sam prisiljen izmjestiti moju malenkost sto dalje od Tuzle do boljih vremena.Ova nazovi basca ,nije ni do koljena onim prelijepim bascama iz naseg djetinjstva,a da ne govorim o ljubavi sa kojom su nase stare majke to odrzavale.Ipak nadati se treba boljem i svakako se potruditi da svoju svijest debelo korigujemo.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here