Čak ni ono sportsko reportersko čuđenje „Ljudi, je li to moguće“ po snazi mojih subjektivnih emocija nije dovoljno da oslika našu društvenu stvarnost, bolje rečeno svu njenu viktimološku tragiku. I dok me strava hvata na takva nedjela, padoše mi na um davno zaboravljeni stripovi Ripleya „Vjerovali ili ne“.
Naravno, mislim na posljednje povećanje naknada političkim zastupnicima u parlamentima BiH. Braća po interesima ili bolje rečeno Budžetsko bratstvo i jedinstvo iz sarajevskih jasala, koje se neprestano pune bez veze sa indeksiranjem općih pokazatelja sistema i naroda kojeg predstavljaju, lako se dogovore koliko će ujma zahvatiti.
Ovaj puta to su uradili na veoma bizaran način, povećavši sami sebi primanja bez analiza i procjena, uzevši za jedinicu modul od 500 KM, onoliko koliko je otprilike i zajamčena penzija. Ovaj način povećanja, odnosno, uzimanja nezarađenog, mogao bi se nazvati i onim arhaizmom u Bosni koga se dobro sjećam, tj. „đuture“ (porijeklo iz Turskog jezika), bez analiza i procjena stvarnog stanja budžetskih jasli i plebsa ili irgeta koji ga pune.
Slijedeći biser za tematski naslov su koncerti sa krova Tuzlanke. Da se čovjeku safra u glavi okrene u ove vruće dane kada se na svim urbanim prostorima podižu ljetne pozornice, zatim upotreba parkova, poluparkova, predvrtova, trgova i drugih otvorenih prostora kojima Tuzla doista obiluje: imamo muzikante pod užarenom betonsko čeličnom kapom stare dobre Tuzlanke, graditeljskog spomenika naše sockonstruktivističke arhitekture.
Ovo muziciranje gdje mu mjesto nije proizvodi zvuk i buku. Zvuk je za one koje to zabavlja, ali nepodnošljiv zvuk je buka upućena većinsko gerijatriskoj populaciji naselja Slatina. Buka je najveće zlo po zdravlje ljudi iz područja abiotičke ekologije, odnosno, antropogenog dejstva, jer izaziva čitav niz zdravstvenih tegoba. A, u prvom redu onih najtežih, psihičkih. Pored mnogih jada i zala dočekasmo još i ovaj da nam probleme pravi i „tuzlanski kastel“ ili „tuzlanski bastion“
Na 122 kažu da je dozvolu za to dao Grad Tuzla. Ako već neće da poštedi bolesne i starije stanovnike Slatine neka taj Grad, koji dopušta ovakvu bubnjarsku melodiku, obavijesti stanovnike Slatine kao što to radi meteorološka služba vezano za zaštitu lica starih preko 65 godina kada su visoke temperature, ali buka notnih udaraljki i krikova nije ništa manje opasna za stanovnike od preko 65 godina.
Druga stvar ili katastrofalan problem po stanovnike Slatine je gradnja visokogabaritnih stambenih građevina na lokalitetu „Marakana“. Građevinski volumeni na Slatini prevazišli su sve moguće normative i propise u odniosu na raspoložive kapacitete komunalne i prostorne infrastrukture. Međutim, ovdje se radi o specifično mikro klimatološko ekološkom fenomenu kojim ove građevine zatvaraju jedino grotlo ili otvor za prodor zračnih struja u ovo zatvorenu kontaminirano fluidnu trovaonicu unutarnjeg prostora Slatine.
Putem ovdje iznesenog zaključka, u Ripleyevskom stilu, u ovom tekstu izražavam svoje nezadovoljstvo nemogućnošću preobražaja kulturološkog odnosa prema urbanom zelenilu, a istovremeno uvažavajući atavističko naslijeđenu i urođenu prirodu gospodara prostora, ispred mojih sugrađana molim ih da posade bar jedno stablo u gradu po načelima nauke o pošumljavanju urbanih površina. (Piše: Mijo FRANKOVIĆ, društveno-politički analitičar)
Ama gosp. Mijo svaka vam je na mjestu ali izgleda što ste kazali se ne tiče graDZana Slatine, ako uopće ima građana u Tuzli.