Tomislav Petrović (45), mještanin zaseoka Trstje u Gornjoj Lipnici, kod Tuzle, je oko šest sati u gradskom autobusu i u dvije kuće hladnokrvno ubio šestero komšija.

U autobusu su ubijeni Dragica Markanović, Niko i Mara Petrović, Ivu Markanovića Tomislav Petrović pokosio je u njegovoj kući, a Miju i Kaju Petrović na kućnom pragu.

Tomislav Petrović je kasnije nekoliko kilometara dalje pokušao zapaliti automobil svog rođaka, gdje je policija spriječila dalji krvavi pohod. Ubica je uhapšen nakon što je ostao bez municije, a obruč je napravilo više desetina policajaca.

Jedini koji je preživio masakr u Lipnici je vozač autobusa Mursel Čolić, u kojeg je Petrović pucao kroz vjetrobransko staklo autobusa na autobuskoj stanici. Jedan hitac je vozača pogodio u ruku, a drugi u grudni koš.

Kantonalni tužilac Damir Alić kaže da još utvrđuju redoslijed masakra, ali prema tvrdnjama svjedoka Petrović je najprije u autobusu ubio tri i ranio jednu, a onda u dvije kuće ubio još troje komšija.

“Tomislav Petrović je najmanje dva puta punio pištolj, kalibra CZ 7,62 milimetra i ispalio je najmanje 15 hitaca. Toliko smo čaura pronašli na četiri lokacije. O motivu ne možemo govoriti, mada postoje indicije da su povod porodični sukobi i akutna psihoza”, izjavio je Alić.

U autobusu im pucao u glavu

Nakon što je upucao vozača, misleći da ga je usmrtio, Petrović je ušao u gradski autobus i prvu usmrtio komšinicu Dragicu Markanović, koja je sjedila na prvom sjedištu. Ona se juče ujutro zaputila na pregled u mjesnu ambulantu, nekoliko stanica niže.

Supružnici Niko i Mara Petrović, Tomislavovi prvi rođaci, sjedili su u trećem redu sjedišta i krenuli su na posao. Njih troje su bili jedini putnici u autobusu. Prema rekonstrukciji i tragovima koje je policija pronašla, supružnici su pokušali pobjeći na kraj autobusa i spasiti se od pomahnitalog Tomislava. Međutim, on ih je satjerao kod posljednjeg sjedišta i pucajući iz neposredne blizine ispalio po jedan hitac u njihove glave. Supružnici su na licu mjesta podlegli.

Petrović se, hladnokrvno, bez žurbe, zaputio ka kući susjeda Ive Markanovića, pedesetak metara dalje od autobuskog stajališta. Za to vrijeme, Tomislavova supruga Mara pobjegla je i sakrila se u kuću Marka Martinovića, jer je vjerovala da će i ona biti jedna od žrtava ako se ponovo susretne s mužem.

Tomislav je, kažu komšije, pozvonio Ivi na vrata, a kako mu ovaj nije otključao, pucao je kroz ulazna vrata i provalio u hodnik, gdje je pronađena jedna čaura. Nesretni Markanović je pokušao pobjeći pred ubicom, zatvorio se u kupatilo, ali je Petrović razvalio i ta vrata i Ivi pucao u potiljak. Ivino tijelo je, kažu svjedoci, pronađeno presavijeno preko kade.

Ubica je krvavi pohod po selu nastavio prema prvim susjedima svoje četvrte žrtve. On je dozivao Miju i Kaju Petrović, koji su budni sjedili u kući. Prvi je u dvorište izašao Mijo, kog je usmrtio u podnožju stepenica. Za sada je nepoznato da li je između njih došlo do dijaloga, te da li je Mijo mogao naslutiti da će mu rođak oduzeti život. Pretpostavlja se da je Mijina supruga Kaja iz kuće izašla nakon što je čula hice iz oružja. Komšija Tomislav je i nju usmrtio na kućnom pragu. Sudeći prema tragovima, u dvorištu rođaka je ispalio najmanje tri hica.

Posredni očevici nezapamćenog masakra u BiH kažu da je Tomislav Petrović poslije ubistva šestero rođaka i komšija otišao u svoje dvorište, te se vozilom džeta zaputio prema Srednjoj Lipnici. Vozeći velikom brzinom dva kilometra dalje sudario se sa vozilom, kojim je jedan od mještana do Hitne povezao ranjenog šofera. Ni to ga nije zaustavilo, već je odjurio do Srednje Lipnice, gdje je pucao u pasat, vlasništvo njegovog rođaka čiji identitet nije saopšten. U nastojanju da pogodi rezervoar rođakovog pasata i tako ga zapali, Tomislav je oštetio još nekoliko parkiranih automobila. Međutim, tu je ostao bez municije, a policija ga je, bez problema, uhapsila. Međutim, vjeruje se da bi, da je uspio ponovo napuniti oružje, paljbu nastavio i na policajce.

Imao je dozvolu za nošenje oružja

Tužilac je kazao da se još ne zna da li je Petrović bio psihički bolesnik, niti da se liječio u Zagrebu, ali će to, kako kažu, biti predmet dalje istrage.

Petrović je imao dozvolu za posjedovanje pištolja CZ 7,62 mm, koju je dobio 2000. godine.

U kući ubijenih Nike i Mare Petrovića jauci, suze i bol. Dvadesetdvogodišnja kćerka Sandra ne može se smiriti i pored dvije injekcije za smirenje, dok je njen brat Ranko (17) malo pribraniji. Roditelje su posljednji puta vidjeli deset minuta prije nego što će ih Tomislav ubiti. Majka Mara ih je probudila da ne zakasne u školu i na fakultet, a potom krenula na posao.

“Čuo sam pucnjavu i izašao na balkon. Tomislava sam vidio da je izašao iz autobusa i krenuo uzbrdo. Vadio je metke iz džepa i punio pištolj. Dalje nisam vidio, jer sam ušao u kuću, zvao sam sestru i otišao kod komšija. U njihovu kuću smo ušli kroz prozor, bojali smo se da i nas ne upuca”, ispričao je Ranko.

Njegova neutješna sestra Sandra samo je ponavljala: “Napravi nas siročadima. Roditelji su nam bili sve, sve su nam i pružili, a on ih nam uze.”

Ranko govori da su Tomislav i njegov brat Ivica često pucali po selu, posljednji puta za Božić, kada su na drveću pravili mete. Otuda, može se naslutiti, i uvježbanost i preciznost kojom je Tomislav usmrtio sve žrtve.

Ostale komšije govore da je Tomislav počesto znao i usred dana, bez ikakvog povoda, pucati iz pištolja. Božo i Mirko Pavlović iz Obodnice, braća ubijene Kaje Petrović, kažu da se znalo da je Tomislav bio psihički bolestan.

“U zadnje vrijeme se skidao go i tako stajao na balkonu. Bio je čudnovat, tanak na živcima”, kaže Božo i govori da je muž njegove sestre u BiH došao dan prije ubistva. Mijo je bio u Švajcarskoj na svadbi kod rođaka, a nakon toga u posjeti sinovima u Puli i Zagrebu.

Ubistva u BiH od kojih se ledila krv u venama

U mirnodopskoj istoriji BiH ostala su zapamćena dva velika masakra, slična onom jučerašnjem u Tuzli, kad su, najčešće neuračunljive osobe, ali i one za koje je na sudu utvrđeno da su psihički zdrave, nasumice krenule u smrtonosni pohod.

Najpoznatiji slučaj iz novije prošlosti veže se za slučaj Muamera Topalovića, koji je 2003. godine osuđen na 35 godina zatvora zbog hladnokrvnog ubistva troje Hrvata, povratnika u mjesto Kostajnica kod Konjica, Anđelka, Mire i Zore Anđelić.

Topaloviću, koji je bio sljedbenik vehabijskog pokreta, povod za ubistvo je bila nacionalna mržnja. Svoje žrtve je ubio hicima iz automatske puške na Badnje veče 24. decembra 2002. godine.

Prije proteklog rata, jedan od najpoznatih masakra veže se za ime Drage Udovčića, koji je krajem osamdesetih godina postao sinonim za masovna ubistva. Udovčić, bivši radnik nekadašnjeg privrednog giganta “Rudi Čajavec”, mirno se vratio sa posla, zgrabio kuhinjski nož i počeo da sije smrt po ulicama banjalučkog naselja Gornji šeher. Iza bezumnog pohoda liječenog psihičkog bolesnika na ulici je, u lokvi krvi, ostalo da leži troje njegovih sugrađana, među njima i jedna djevojčica.

Ranjeni vozač uspio pobjeći

Jedini koji je preživio masakr u Lipnici, šofer Mursel Čolić, sa povredama desne ruke i grudnog koša, uspio je pobjeći iz autobusa. Pozvonio je na ulazna vrata prve kuće, u kojoj nikog nije bilo, pa je oteturao do kuće Marka Markanovića.

Prije toga, Marko i njegova supruga Ljubica su pružili utočište ubičinoj supruzi Mari, koja je pobjegla iz porodične kuće.

“Ja sam sakrio Maru u kuću. Dotrčala nam je sva izbezumljena. Samo je ponavljala: ‘Poubija, sve ih poubija'”, ispričao je Marko, čiju je snahu Dragicu Markanović Tomislav ubio u autobusu. Ubrzo nakon toga, na Markovom pragu se pojavio i ranjeni šofer.

“Prvo sam mislio da je Tomislav, pa sam spremio sjekiru. Ali onda sam vidio šofera, koji mi je rekao: ‘Pomaži, Marko, pobi čovjek narod’. Dok sam mu pružio prvu pomoć, da se malo smiri, Tomislav je pobjegao”, ispričao je jedan od indirektnih svjedoka masakra.

Povrijeđeni vozač autobusa primljen je na Ortopedsko-traumatološki odjel UKC Tuzla, gdje se i dalje nalazi i život mu nije u opasnosti.

“Evidentne su povrede u predjelu grudnog koša i desne nadlaktice. Još nije poznato da li je riječ o ranama nastalim od jednog ili više metaka”, izjavila je glasnogovornica UKC Tuzla, Amra Odobašić.

Ubica pokušao da se ubije

Iz neslužbenih izvora saznajemo da je Tomislav Petrović juče, u 15 sati, dok se u MUP-u TK održavala pres-konferencija, pokušao počiniti samoubistvo. Zbog toga je pola službenika policijske stanice moralo izaći iz službenih prostorija, a pozvan je i sanitet. Kantonalni tužilac Damir Alić nije demantovao tu informaciju, ali je nije htio ni potvrditi.

“U toku je njegovo premještanje na Psihijatrijsku kliniku. Ne mogu više ništa reći”, izjavio je Alić.

Žena naslutila tragediju

Supruga šestorostrukog ubice, Mara Petrović, prekjuče je naslutila tragediju, misleći da će biti prva i jedina žrtva, ali nije bila svjesna da će životom platiti šest osoba. Juče ujutro, prije nego što će Mara poći na posao, u kući Petrovića je izbila svađa, a kako je Mara pobjegla od muža, uslijedio je masakr. Mara je prekjuče, dok je bila na poslu u Fabrici obuće “Aida” u Tuzli, telefonom nazvala sestru Janju Marjanović i požalila joj se da joj Tomislav prijeti.

“‘Prijeti mi Tomislav. Zove me kurvom i kaže da će me ubiti. Pomozi mi, javi policiji da nešto uradi.’ Rekla mi je u pauzi moja sestra Mara”, govori Janja. Ona je, međutim, nazvala tuzlansku Hitnu pomoć, tražeći da pomognu u smirivanju njenog zeta, za kog kaže da se liječio u Psihijatrijskoj klinici “Vrapče” u Zagrebu. Međutim, iz Hitne su je uputili da pozove policiju, što ona nije učinila.

“Sestri sam poslala poruku i rekla da ona zove policiju, da se moje ime ne evidentira. Ali, ona nije to uradila”, ispričala je Janja Marjanović, koju je juče pola sata nakon masakra nazvala sestrična Jelena i obavijestila je o tragediji. Janja kaže da je bila zabrinuta za sestrin život, ali da preksinoć nije mogla stupiti s njom u kontakt. Mobitel joj je bio isključen, pa je nazvala Marinu kćerku Jelenu.

“I nju sam teško dobila. Dugo je zvonio telefon. Pitala sam je da li je mama došla s posla, je li sve u redu. Jelena mi je samo rekla da su dobro i tako smo završile razgovor. Nisam uspjela da čujem sestru preko telefona”, prisjeća se ubičina svastika Janja.

Saučešće premijera TK

Premijer TK Enes Mujić juče je, nakon monstruoznog zločina, pozvao policiju Tuzlanskog kantona da poduzme sve kako sigurnost ne bi bila još više ugrožena.

“Zaprepašteni smo brutalnim ubistvom šest građana Lipnice. U ime Vlade Tuzlanskog kantona i u svoje ime porodicama tragično nastradalih upućujem izraze dubokog saučešća. Teško povrijeđenom vozaču Murselu Čoliću želim uspješan i brz oporavak”, izjavio je Mujić.

Strah od odmazde

Mara i Jelena, supruga i kćerka ubice Tomislava Petrovića, nakon masakra su izmještene na sigurno i pod policijskom su zaštitom, kako ne bi došlo do odmazde, potvrđeno je u MUP-u TK.

Glasnogovornik MUP-a TK Miralem Malkić je izjavio da će u Trstju, zbog porodičnih veza ubijenih i ubice, biti 24-časovni policijski nadzor, kako bi se spriječila eventualna eskalacija sukoba. Tomislavov brat Ivica juče je policiji dobrovoljno predao oružje koje je nelegalno posjedovao.

U MUP-u TK ističu da je više desetina policajaca dobro obavilo zadatak, te da je ubica uhapšen 25 minuta nakon zločina.

Obdukcija šestero ubijenih će biti urađena tek danas, a policija će obezbjeđivati i njihove sahrane.

Bolovao od PTSP-a

Tomislav Petrović je radio u Rudniku mrkog uglja Kreka, ali je prošle godine dobrovoljno napustio radno mjesto i uzeo 24 lična dohotka otpremnine. Nakon toga se zaposlio kao električar u Hrvatskoj, a prije nekoliko dana se vratio u Tuzlu. Komšije su znale da ima psihičkih problema otkako je počeo raditi u Hrvatskoj. Pominju da je bolovao od PSTP-a, a kažu da je bio sumnjičav u vjernost supruge Mare, a njenu sestru Janju je optuživao da “pravi čarke”, zbog čega je nerado bila viđena u njegovoj kući.

Petrović se u zatvoru pokušao objesiti, ali su ga čuvari spriječili. U prvostepenom postupku, koji je vođen u Kantonalnom sudu Tuzla, Tomislav Petrović osuđen je na 40 godina zatvora. Nakon žalbe Vrhovni sud FBiH je poništio presudu, Petrovića proglasio neuračunjivim te mu je određena mjera obaveznog liječenja u odgovarajućoj psihijatrijskoj ustanovi.

Petrović je smješten u Bolnicu za forenzičku psihijatriju na Sokocu, gdje bi trebao i sada da se nalazi. Naravnom, ukoliko je živ. O njemu nikakve podatke ne žele davati u spomenutoj ustanovi. (Jasmina Šarac, TL – NN, 29.05.2008.)