Kolumna: Pad crvene Tuzle šaptom

7
841

Praveći faustovski potpuno kontroverzan, „đavolji“ glasački savez prilikom najsvježijeg izglasavanja rebalansa gradskog budžeta, sa donedavnim predsjednikom Gradskog odbora SDA Tuzla, Sabahudinom alias Zoranom Imamovićem, tuzlanska vladajuća koalicija, dominantno predvođena lokalnim socijaldemokratima, definitivno je nakon 30 godina šaptom pala i otvorila Pandorinu kutiju rušenja „neuništive crvene utvrde“ podno Ilinčice.

U istom minimalističkom većinsko-glasačkom kontekstu „ZA“, degutantno je i pominjati pihtijastog lafo profesionalnog Gradonačelnikovog „din-dušmana“ i moralnu horizontalu Gradskog vijeća već više od 20 godina, BOSS-ovskog avijatičara, čiji su akrobatski glasačko-letački poduhvati i ove budžetske godine „pogurani“ sa skromnih 25 hiljada KM novca svih nas.

Formalno promatrajući tehnikalije glasanja, usvajanje sa 17 većinskih vijećničkih „ruku“ od ukupno njih 31, rebalansa budžeta Grada, svakako daleko najvažnijeg i krucijalnog dokumenta svakog, pa i lokalnog parlamenta, na prvi pogled ne djeluje nimalo uznemirujuće, niti posebno alarmantno. Ali, uvijek jeste šejtan iliti đavo u detaljima, koji politički život znače. Tuzlanski, posebno.

U stvari, suštinski se radi o potpunom ideološkom, svjetonazornom i moralnom slomu lokalne većinske, formalno socijaldemokratske tridesetogodišnje vlasti, koja od 1945.g. neformalno komunističko-sljednički traje već gotovo beskrajnih 75 godina. Po prvi puta, posegnulo se za ključnim političkim paktiranjem sa sasvim notornim ex-SDA kadrom, koji je samo organizacijsko-kadrovskom „slučajnom diferencijacijom“ borbe oko političke moći, čvrsto ostao na „pravoj Alijinoj liniji“, ali i „kratkih rukava“, te je formalno prestao biti njenim članom, uz paralelno demisioniranje sa pozicije šefa gradske SDA. Ne treba smetnuti sa ono još malo uma što nam je preostalo, da je dotični S. Imamović ideološki rigidni i iskreno nepokolebljivi „vojnik Prvog nam Predsjednika“ i da je kao nositelj lokalne stranačke SDA liste 2016.g. dobio preko 41 % glasova, tj. drugi po broju u Gradu Tuzli, odmah poslije doktorskog ex-SDP-ovog prvog među jednakima. Pozivanje, očigledno iz krajnjeg očaja, na političko partnerstvo, nepobitno i suštinski nepokolebljivo ex-SDA-ovskog desničarskog jastreba, sada samo „jeftine vijećničke sponzoruše“, da bi se spašavao legalitet zakonodavne vlasti, a ozbiljno posredno i generalno vrha izvršne, nagovještava i kraj jednog stila dugovječnog vladanja po svaku cijenu, koje uvijek u sebi nosi oubičajenu kontradiktornu klicu neumitne dekadencije i propasti.

Svakako da je u našem Gradu već ostvareno u praksi pravilo prokletstva kvarnosti svake vlasti u direktnoj funkciji njene dugovječnosti i potpune insajderske limitiranosti za autorevitaliziranjem, što inovativno-menadžerski, što novogeneracijsko-kadrovski: sve je odavno zabetonirano, samo osvajanje i opstanak na vlasti radi nje same, nema cijenu.
Više sa utemeljenom zebnjom, a ponajmanje sa zluradošću, sada se može konstatirati da je za proteklih dvadeset pet godina, ogromno pozitivno svecivilizacijsko naslijeđe „crvene Tuzle“, posebno iz perioda raspada SFRJ, potrošeno i proćerdano kroz primitivni politikantski kvazimesijanski karijerizam, vladalačku narcisoidnu oholost, koji su svojom ispraznošću pretvorili u praznu ljušturu i posvećenost toleranciji i multikulturalnosti zajedničkog života. U jednom tragičnom momentumu potpuno je izgubljena bliskost, neposrednost i shvatanje da nam je sudbina zajednička, bez obzira ko je vlast, kojoj je na staranje svjesno povjeren javni interes, a ko je tzv. običan svijet, čijim novcem se plaća svo to silno ustrojstvo formalne „demokracije“.

Neupitno kompromitirana lokalna, simbolički govoreći, „ljevičarska“ vlast, u svojoj dramatičnoj neefikasnosti i pragmatičnosti u razvojno-ekonomskoj sferi, uz korupcionaško aferaštvo, njena neshvatljiva nesenzibilnost prema sportu, kulturi, a posebno otvorenost spram tajkunsko-urbanističkog neobarbarskog divljaštva i hiperprodukcije birokracije, kao kolateral su kardinalno urušili i glavninu povjerenja u suštinu i njene ideološke svrsishodnosti. To je taj najmaligniji i najopasniji legat za sve nas Tuzlake.

Vremena od prije više od petnaest godina, kada je „Tuzlanska laka crvena konjica“ nade, što stranački, što gradonačelnički, u pravilu dobivala apsolutnu većinu i do 75 % glasova lokalnog stanovništva, bespovratno su iza nas.

Konačno, ako se u najboljoj namjeri „sjajno vizionarski i u interesu građana“ vladalo svo to vrijeme i došlo se do više od upola manje podrške i mizerne izborne izlaznosti, onda je očigledno je nešto ozbiljno i odavno krenulo krivo. Ipak, do sada se nikad nije desilo da se „mijenja narod-građani“. Uvijek vlast. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

7 Komentari

  1. 30 godina na vlasti, rotiranje istih kadrova, istih faca koje se razumiju “u sve”, a u biti ne znaju nista relevantno – epilog je crvene opcije….problem je sto.nema alternative, “noorod znoo” opcija je poput izbora kurbanskog janjeta, Fahrini pistolerosi su otpatci iz crvenog ili zelenog jata….itd, itd….ili mozda Selimov unuk, fino ga je dedo predstavio, slicno kao.sto.je i Alija predstavljao svog maksuma

  2. Poštovani Derviše,
    Sve napisano stoji, ali ostaje par pitanja i nedoumica.
    Da li PK, SČ i vrh NS zna da se model vladanja SDP TZ skoro pa nikako ne razlikuje od istog SDA u Sarajevu?
    Da li će budući gradski vijećnici NS spašavati lažnu socijal demokratiju i biti većina sa ovakvim SDP TZ po ličnom izboru ili direktivi iz Sarajeva? Naravno, uz uslov da vas taj isti SDP ne pokrade kroz brojanje glasova po modelu SDA SA kao 2016.
    Koja je suštinska razlika između SDP i SDA i recimo NiP i PDA?
    Na kraju, puno sreće na izborima NS i Vama ako Vam Sarajlije odobre kandidaturu!
    Lp

  3. Pa niste ništa rekli što u osnovi nije tačno, posebno što se tiče lokalnih zajednica, tj. opština i gradova. Radi se samo o pseudoideološkim maglama, kojima se uvijek pokušava opravdati loša izvršna vlast i usmjeriti raspravu na opšte teme, kojima se nikad ništa konkretno ne rješava. U Tuzli je tako, posebno zadnjih petnaestak godina, i to je svakom vidljivo. Pitanje je načina i mogućnosti pristupa medijima i otvaranja ozbiljno argumentiranih razgovora o razvojno-ekonomskom stanju u Gradu, budžetskoj politici, urbanizmu, odnosu prema sportu i kulturi, efikasnosti Javnih preduzeća/ustanova i, posebno, o organizacijskom ustrojstvu Gradske uprave i sl. Uostalom, podrazumijeva se i logično presijecanje “Gordijevog čvora”-afere SPO “15.maj”. Naravno da postoje i druge važne teme. Nema potrebe da 20 godina sano “branimo” Tuzlu od zamišljenih ili manje zamišljenih neprijatelja, a da u međuvremenu Grad bude vrlo ozbiljno devastiran u svojoj urbanoj suštini i gotovo pretvoren u običnu kasabu i masovnu spavaonicu. Između ostalog, sve je to i posljedica predugog trajanja monopersonalne vlasti, koja se u konačnici pretvori u autarhično samovlasno svevlašće i potpuno gubljenje kontakta i osjećaja pulsiranja stvarnog života oko nas, koji je težak, gotovo beznadežan, i ekonomski egzistencijalno izuzetno kompliciran.
    To je naša Tuzla. I nema ozbiljnih razloga da se puno toga na smiren, postupan i racionalan način ne promijeni, popravi i poboljša. Ako to svi, ili većina, izborno konkretno žele.

  4. Takođe, u svemu postoje i puno šire političke konotacije, ali nema smisla neprincipijelno generalno podržavati značajno kompromitiranu vlast, ko god da je to, posebno u lokalnim zajednicama.
    Pitanja političkog koaliranja je uvijek dilema praktičnog pristupa dominantnom osvajanju izvršne vlasti i mogućnosti konkretnog provođenja predizbornih obećanja.
    Takođe, javni rejting pojedinih političkih stranaka je lokalno vrlo različit i ne može se automatizmom geografski prenositi. Isto tako, istina je da se iz opozicije ne može gotovo ništa uraditi, ali to postaje, kao npr. SD-BH, DF, SBB etc., najobičnija besmislena demagogija, kada se tom logikom bezglavo uđe u izvršnu vlast i ne učini ništa.

    Naravno da je jasno da je hijerarhija ključni dio stranačkog ustrojstva i da je politička odgovornost tako i podijeljena. I lična.

  5. Pitanje je ko nije korumpiran ,a ne ko jeste.Politicko rjesenje je nemoguce bez moralne preobrazbe sveukupne zajednice, ili bar znacajnog dijela iste. Koliko ja vidim odavdje iz Minnesote cijeli svijet je izbezumljen ,preplasen ,podsvjesno je nadvladalo svjesno,hrana,zrak ,voda,gradovi koji ne lice ni na sta ,svje je isprljano i ljudi bez inteligencije traze izlaz u vanjskim promjenama,sto je zapravo definicija gubitka pameti.Slobode je sve manje ,a para i hrane ce uskoro nestati,te bi bilo,cini mi se,mudro sazvati skup pametnih glava kako bi smo odredili pravce kormilarenja u ovoj nadolazecoj oluji.Jedna od sugestija bi mogla da se odnosi na masovnu propagandu da se ljudi vrate selima i zemlji,prirodnoj proizvodnji hrane.Tuzla je nazalost takva kakvu ste je vi opisali ,beskrajno sam tuzan .

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here