(Fotografije su iz arhive TuzlaLIVE.ba portala)
Jezero Modrac, jedno od najvećih vještačkih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, smješteno je na dodiru općina Lukavac, Tuzla i Živinice. Nastalo je 1964. godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, s primarnim ciljem da se industrijska postrojenja tuzlanskog bazena (poput nekadašnjih giganata Koksare i Tvornice sode) opskrbe tehnološkom vodom.
To je faktografija i da budemo temeljitiji navodimo još neke bitne činjenice. Sa površinom od oko 17 kvadratnih kilometara, dužinom od 11 kilometara i širinom koja mjestimično doseže do 1,6 kilometara, Modrac predstavlja ogroman vodeni ekosistem. Prosječna dubina jezera iznosi oko 4 do 5 metara, dok u blizini same brane doseže i preko 10 metara.
Jezero napajaju rijeke Spreča i Oskova, stvarajući bogato stanište za brojne biljne i životinjske vrste, a posebno je poznato po bogatom ribljem fondu (som, šaran, smuđ, deverika), što ga decenijama čini mekom za sportske ribolovce.
Krajem devedesetih i neposredno nakon rata u BiH, Modrac je proživljavao svoje zlatno turističko doba. Poznata plaža “Prokosovići” bila je uređena poput morske obale, sa hotelima, restoranima, kafićima i hiljadama posjetilaca dnevno, zbog čega je s pravom nosilo epitet “tuzlanskog mora”. Nikli su brojni privatni objekti i restorani i sa živiničke strane jezera.
Nekontrolisana gradnja, zagađenost, ali i negativna propaganda, posebno formisara od strane nekadašnjeg gradonačelnika Tuzle, Jasmina Imamovića, a zarad forsiranja izgradnje Panonskih jezera, bacilo je jezero Modrac na marginu turističkih i privrednih planova.
Može li se Modrac ponovo pretvoriti u turističku oazu? Odgovor je – apsolutno da, ali uz ozbiljne ekološke i infrastrukturne rezove.
Glavna prepreka trenutnom razvoju je proces eutrofizacije – ubrzano taloženje mulja i zagađenje otpadnim vodama i industrijom iz uzvodnih tokova Spreče i Oskove. Da bi Modrac ponovo zablistao, ključni korak je temeljito čišćenje jezerskog dna od mulja i ugradnja kolektora za prečišćavanje otpadnih voda u okolnim naseljima i fabrikama.
Kao inspiracija i dokaz da je ovakav poduhvat moguć na našim prostorima može poslužiti čuveni prijeratni projekat uređenja Palićkog jezera kod Subotice, kada je kompletna akumulacija isušena, očišćena od nataloženog mulja i ekološki potpuno revitalizirana. Vlada TK je najavila projekat uređenja jezera, ali se to odnosi samo na uređenje obalnog područja. I nije prvi put da se ‘bosansko more’ spominje kao ‘zlatna koka’, ali praksa potvrđuje da se uglavnom radi o predizbornim obećanjima aktuelnih političara, pa u tom kontekstu mogu se posmatrati i najave koje o revitalizaciji turističkog dragulja ovih dana plasira premijer TK, Irfan Halilagić.
Fokus na Modracu treba preusmjeriti sa masovnog na održivi, ekološki turizam koji podrazumijeva uređenje biciklističkih i pješačkih staza oko cijelog jezera, razvoj birdwatching-a (posmatranja ptica) te unapređenje sportskog ribolova. Sve to mora pratiti i obnova ugostiteljskih kapaciteta na poznatoj plaži u Prokosovićima, ali i na tuzlanskomg i živiničkom dijelu obale, ali isključivo uz poštovanje strogih ekoloških standarda gradnje kako bi se sačuvala priroda, a voda, osim za industrijsku upotrebu, pročistila i za mogućnosti kupanja. (sa, tl)