Neuvijeno i direktno govoreći, a i da odmah bude sve jasno, kao što sve i jeste svojom očiglednošću vrlo kontroverznog dugogodišnjeg korporativnog činjenja, stvari stoje baš ovako: vlasnička, organizacijska i kadrovska strukturiranost našeg omiljenog preduzeća, kolokvijalno prozvanog „Grijanje“, pored distribucije tople vode, za konačni proizvod ima potpuno neformalno fiktivno Javno preduzeće, koje ostvaruje privatne finansijske interese povezanih lobističkih klika izraslih na njegovom otuđenom, privatnom suvlasničkom kapitalu. Prava većinskog vlasnika Grada, tj. nas građana i zaštita javnog interesa, praktično su pretvoreni u jeftinu farsu privatnih dilova i sitno-interesdžijskih zajebancija njihovog direktora i njegovih ulizica-pobočnika.
Naime, navodno elitno JP „Centralno grijanje“ dd Tuzla je dioničko društvo sa većinskim državnim/gradskim vlasništvom kapitala od 51%, tj. oko 2.5 miliona KM i 49%, oko 2.4 miliona KM ju rukama ukupno 95 tzv. malih dioničara, uz prethodna isknjižavanja svih javnih dobara, koja nisu bila predmetom negdašnjeg „sertifikatnog“ privatiziranja. I, tako je sasvim slučajno ispalo, kako je to inače kod nas sa „neminovnim slučajnostima“, da čudnim čudom, ogromna većina „malih dioničara“ budu ujedno i uposlenici dotičnog preduzeća sa svojim užim familijama. U krilo im je palo 2.4 miliončića KM. A, i dobro je da je tako: domaće je uvijek najbolje.
Tu i počinje mali petparački zaplet, pošto je odnedavno skandalozno znameniti, a i beskrajno-mandatni direktor i IT-zaljubljenik, dotični Nevres Arnautović, nehajno „mahnuo“ olovkom nad, za njega pišljivih, 50 hiljada KM za web site, proglašavajući to velikim doprinosom „Grijanju“ u ovim covidnim vremenima. Ali, kratkim uvidom u tu njegovu informatičku posvećenost, vidljivo je da čova tako „maše“ već dugi niz godina i to ponekad i po dva-tri puta godišnje, sumama između 15 i 20 hiljada KM. I uvijek se radi o potpuno istoj IT-firmi, koja, vidi čuda neviđenog, uglavnom nema prave konkurencije i sirota bude uglavnom jedini ponuđač. Kao i zadnji skandal-puta. Ipak, ne treba biti na kraj srca, pa ne reći da sličnu slabost ima i JKP „ViK“ i tu se ne završava ova fan-lista IT-zaljubljenika Grada.
Nadalje, slučajna slučajnost je i činjenica da je na dugoj listi „malih dioničara“ ove firme, baš direktor Arnautović, ako nema svog alter ega, i to na drugom počasnom mjestu sa 2.67 % knjigovodstvenog vlasničkog portfolija vrijednosti oko 250 hiljada KM, ali, srećom, nije jedini. Na toj famoznoj, i zakonitoj, listi nalazi se gotovo polovina, od osam ključnih rukovodnih faca ove firme. I nisu u sukobu interesa, navodno: radi se o „malim brojevima“ i štite, navodno, svog poslodavca i većinskog vlasnika, Grad.
Postoje, naravno, i „veliki brojevi“ koji se tiču suštine dugogodišnje poslovne politike „Grijanja“ i prepostavljenog indirektnog zadovoljavanja interesa „malih dioničara“, pored očigledne dominacije već trogeneracijskog nasljednog porodičnog zapošljavanja: gdje ja stadoh, ti sada produži.
Slijedeći logiku činjenica Izvještaja o poslovanju više od deset zadnjih godina, može se ustvrditi da je u tom periodu ostvaren kupan kumulativni prihod od oko 180 miliona KM, uz otpisivanje „nenaplativih potraživanja“ od gotovo 19 miliona KM, uz prikazivanje gubitaka manjeg obima ili potpuno smiješnog profita od koje desetine hiljada KM. Tako je samo u poslovnoj 2017. godini ostvaren ukupni prihod blizu 18 miliona KM i dobit od 1.2 miliona, ali je istovremeno otpisano 1.7 miliona KM. Slično je urađeno i u 2018. godini smiješne dobiti od 77 hiljada KM, ali i tada gigantski otpis „nenaplativih potraživanja“ od 1.3 miliona KM.
I to nisu izuzeci, nego pravilo i to pokazuje i apsolutno poražavajući „Izvještaj revizije“ iz daleke 2008.g., i uz identično personalno direktorovanje: …“Te slabosti se naročito ispoljavaju u evidentiranju potraživanja od kupaca, praćenju naplate, prenosa na sumnjiva i sporna potraživanja i terećenju rashoda za iste, što ima za posljedicu nedovoljnu zaštitu – gubitak imovine – potraživanja i nerealno iskazanih rashoda.“ Tada je ukupan prihod iznosio 13.2 miliona KM, uz minorni profit od 40 hiljada KM, ali je i tada „otpisivačka“ olaka poslovna politika pustila niz Jalu zastrašujućih cca 1.3 miliona KM. Tako rekoše revizori, i napomenuše da je to enormno štetno po ukupni kapital društva, posebno što nas „razigrani dječaci“ iz „Grijanja“ u tišini i prethodno ohladiše u 2005. godini za siću od 33 hiljade KM, ali već u 2006.g. su u pravoj formi i šutaju nemarno iz dominantno javne imovine 1.1 milion KM i slično 2007.g. velikih 1.3 miliona KM. I dosljedni su, kako tada, tako i sada. I niko im ne može ništa, čak ni sudbina: oni se biološki recikliraju i ostaju novogeneracijski tamo gdje su odavno i bili. U „Grijanju“!
Svakako da su poslovna politika i konsekventno rezultati izuzetno štetni, drugim riječima demolirajuće-pljačkaški, po sveukupni kapital ovog većinski vlasničkog, krucijalnog tuzlanskog Javnog preduzeća, koje se dugogodišnje rezolutno tretira „elitnim, primjerno uspješnim i efikasnim“, gotovo na diku svima koji su čuli za njegova postignuća. U stvari, radi se o antikorporativnoj velikoj „šarenoj laži“, ekstremnoj negaciji organizacijske i finansijske efektivnosti korištenja javnih dobara i svojevrsnom poslovnom „udruženom zločinačkom poduhvatu“ protiv većinskog vlasnika Grada, tj. građana Tuzle, kao krajnjih nositelja te vrste povjerene „suverenosti“ vršenja javnih poslova.
Konačno, moguće je postaviti nekoliko vrlo ozbiljnih zdravorazumskih pitanja o kardinalnoj suštini smisla „upotrebe“ preduzeća „Grijanje“ i autsajderski, barem, nagovijestiti kontroverze ostvarivanja stvarnih, praktičnih materijalnih insajderskih interesa njegovih uposlenika, primarno privatno-lobistički ustoličene i otuđene rukovodno-upravljačke strukture.
Faktički, ovdje se radi uopšte o jednoj od najznačajnih komunalnih preduzeća Grada, koje je neformalno apsolutno predato u beskrupulozne ruke uskog dijela grupacije „malih dioničara“, koji svoje dioničko vlasništvo već desetinu godina izuzetno obilato i bez bilo kakve kontrole difuzno „namiruju“ kroz legalni sistem poslovanja ovog preduzeća: javnim nabavkama, diktiranim nepotističkim zapošljavanjima, vrtoglavo nekontroliranim otpisivanjem i u privatno-dogovorenim interesima „nenaplativih potraživanja“ i, vrlo vjerovatno, poslovanjem sa „povezanim“ trgovačkim društvima i pojedincima povezanih sa suvlasničkim lobijem i menadžerskom strukturom „Grijanja“.
Ako to nije tako, a sve je kod nas moguće, onda bi trebalo na isto tako, i za svakog, jednostavan i transparentan način pojasniti nezamislivi „merhametluk“ manjinskih 49% vlasnika, koji hladno i bez bilo kakve reakcije pristaju da, u promatranom poslovnom periodu, njihov udio od više od 88 miliona KM od ukupnog prihod od cca 180 miliona KM, bude utopljen u dugogodišnje skandalozni poslovni javašluk gubitaka, neanalitičkog otpisivanja potraživanja i konsekventno i bez makar minimalističkih isplata dividendi i sl. Svakako da je posebno dramatična situacija i sa stanjem sveukupne vrijednosti kapitala preduzeća, načina investicijskih ulaganja i njihovih suvlasničkih revaloriziranja, stopa i dinamike amortiziranja materijalnih dobara i td.
Sve u svemu, nepodnošljivo skandalozan i potencijalno široko polukriminogen način upravljanja povjerenim javnim dobrima ogromne i specifično nemjerljive vrijednosti, prepuštenih sasvim privatnim interesima nekolicine neobuzdanih „uspješnih biznismena“, koji sezonski tople gradske radijatore smatraju samo kolateralnom štetom i zgodnim pokrićem svog privatnog biznisa, čiji je „slijepi, glupo dobroćudni“ finansijski i svaki drugi garant Grad, kome se sezonski bace mrvice sa korporacijskog stola „Grijanja“ putem daljinskog grijanja za „zadovoljne građane“. I to je to. Uglavnom.
Jedino što se zaboravlja da smo svi mi taj famozni Grad iz ove tužne priče. Nadati se „izmišljene“, u ovaj Covid-prednovogodišnji, tmurni vakat. Uz vruće radijatore i hladnu rakiju ili himber, po željama: kontinuitet rezultata. Ili obrnuto. (Piše: Derviš ČIČKO)
Ma bravo Gospodine Derviš. Najbolja revizija poslovanja u zadnjih dvadeset godina uz napomenu da je za to vrijeme Općina i Grad Tuzla hajrovala cca 30,000.000 KM ( četerestmiliona KM ) a direktor i njegovi “suradnici” su priskrbili isto toliko.Treba pogledati tko je vršio revizije poslovanja u zadnjih dvadeset godina i sve je jasno. Kako je to moguće.!!!
Cijena MWh toplinske energije iz TE Tuzla iznosi 23KM/MWh, a Centralno grijanje to prodaje po 68KM/MWh.!!
Valja sakriti dobit svake godine od cca 6-10 miliona KM.
Neka Gradonačenik Tuzle objasni kako je moguće da na celu UZP – firme je direktor klimoglavac 20 godina sa skoro 70 godina starosti.
Morebit zna previše o svemu.
To je, ipak, posao nekih drugih državnih institucija. Neka napokon zarade svoje plate. Ili je “sve po zakonu”.
Samo kratka napomena,.Niti jedna KM se nije mogla OTPISATI bez potpisa-ODLUKE Upravnog-Nadzornog odbora tog JKP a njih imenuje-postavlja GRADONACELNIK.Nikoga ne želim amnestirati ali JAVNA preduzeca rade šta im se iz GRADSKE kuce naredi.
Pa ovo je očiti kriminal. Hoce li tužilaštvo reagovati. Imaju gotov optuzni predmet
Obzirom kako su se stvari odvijale sa Direkcijom za izgradnju i reagovanje nadležnih organa – kriminal je veoma organizovan.
Ko da ga optuži?možda Ljubić i Serhatlić?Ljubića su zbog korupcije i neznanja htjeli maknut dok Imamović nije uključio američku ambasadu da ga opet izaberu a Serhatliću je ionako ostao šef Imamović.Drugim riječima, Gradonačelnik je čelnik i grada i tužilaštva:)
Ajid Berbic approves this post….i dodaje – boli me Sebastijan
Kakvo tiziteljstvo dok je Imamovic na vlasti od toga nema nista
I c.grijanje i tužilaštvo su za istim stolom kod gradonačelnika.
Jedino se u Sjevernoj Koreji i Tuzli ne može isključiti stan sa centralnog grijanja i tako se vlasnici stanova drže u 25.godišnjem dužničkom ropstvo. Ipak, ima nade http://bihkonk.gov.ba/r-j-e-s-e-nj-e-centralno-grijanje-d-d-tuzla.html
http://bihkonk.gov.ba/rjesenje-po-zakljucku-o-pokretanju-postupka-po-sluzbenoj-duznosti-protiv-privrednog-subjekta-centralno-grijanje-d-d-tuzla.html
Od 21352 stanova u Tuzli koji su priključeni na centralno grijanje prema ozbiljnim estimacijama, 3000 do 4000 se ne koriste posebno u sezoni grijanja a u vlasništvu su, uglavnom, naše, dijaspore. Kako se ne mogu isključiti a griju se, nepotrebno su opterećenje za okoliš…skoro 30 godina, najbolja je promjena da se ništa ne mijenja ali to je tek promil problema, javnog dobra, koje je potiho privatizirano…
Da. Radi se o “konstruktivnom haosu”, kada je sve moguće i dopušteno, pošto ne postoji institut odgovornosti. Stvari, jednostavno, treba dovesti u red, a ne tražiti opravdanja. Ili samo šutjeti, kao i uvijek do sada.
“Sve mora biti po zakonu pa makar propao cijeli svijet” (Nije Krleža)
Vec duze vrijeme inicijatori “konstruktivnog haosa” upravljaju svjetskim aferama ,te nije stoga cudno sto su pronasli podobne da to isto cine u Tuzli.
Da. To je tako…šutnja…i kad je od kamenog materijala Čaršijske česme koja je “morala” biti uklonjena, otac direktora grijanja uzeo za temelje svoje kuće kod vatrogasnog, a isto je bio direktor tadašnjeg komunalnog preduzeća. Ovakve je Meša najbolje opisao kao endemsku pojavu u svim vremenima…a nas je bilo stid da nezamotan hljeb pronesemo kroz ulicu i uvijek šutimo…
Interesantna međugeneracijska parabola kontinuiteta.
Naprosto mi je nevjerovatno da se radi o ovolikim ciframa, a ne sumnjam da je sve ovo istina. Upravo infrastrukturna zapustenost je prva i najupadljivija stvar kada neko dodje u Tuzlu, i da se naustrb toga defacto kradu ovoliki novci je tuzno. Najtuznije je ipak to sto se “gradjani” ne bune, niti ti ih ovakve teme zanimaju. Svaka cast na kolumni gosp. Cicko.
OK, kada ce toplifikacija stare TZ, tj Miladija, Kreke i sl.?
Od momenta kada MZ Kreka bude imala barem jednog vijećnika domicilnog Krečanina, koji razmišlja glavama onih koji su ga izabrali. Već 12 godina se to nije desilo.