Još jedan tužan odlazak: Ahmet Sijerčić Ape

Danas je na vječni počinak ispraćen još jedan ugledni Tuzlak.

(Foto: Facebook)

Poslije kraće bolesti, u noći na četvrtak, u 75. godini, preminuo je Ahmet Sijerčić Ape, osoba za koju se slobodno može reći: “Tuzlak od glave do peta”.

Dženaza je obavljena danas, ukopan je na mezarju Borić.

Svi koji su ga poznavali složit će se da je bio veseljak po prirodi, pravi šaljivdžija, šeret, velika dobrica… Svaki susret s njim bio je drag, jer ste bili sigurni da je drugar i apsolutno bezazlen, da kada se šali zlo ne misli, pa nije čudno što se oko njega uvijek okupljalo društvo onih koji su željeli čuti dobar vic, anegdotu, “zezu”, ugodno provesti vrijeme, pogotovo u mirovini. Posljednjih godina imao je, za lijepa vremena, stalnu lokaciju u Tržnom centru, na Brčanskoj Malti.

Bio je dobar rukometaš, igrao je u Slobodi, i kada biste ga gledali, činilo vam se da se, u stvari, zabavlja, da mu je svejedno hoće li pobijediti ili ne, a nije bilo tako: kao i svako, volio je pobjeđivati, protivnika nadigrati, a činio je to s lakoćom.

Da je bio malo ambiciozniji, mogao je postati rukometaš najviših dometa. Igrao je “srednjeg”, uvijek srcem, u Slobodi, u Republičkoj ligi šezdesetih godina, pa sve do sredine sedamdesetih.

Ahmet Sijerčić Ape na 25. RSI u Loznici 1983. godine (Foto: Arhiva TZL.ba)

Poslije, dugo, zaista dugo, igrao je na Radničkim sportskim igrama “Bratstvo-jedinstvo”, za reprezentaciju kombinata “Sodaso”, zajedno s Mandarom i Pajom Vajmanom iz lukavačke Sode, s Eminom Fikom-Mangom Suljetovićem i Midom Macom Muharemagićem iz Solane, u Šapcu jedne godine, zajedno sa Senom Fetahagićem. Da Sena iz Kiela i Teke, igrao je za reprezentaciju na radničklim sportskim igrama, u “bojama” kombinata.

Tako su Apeta po dobrim igrama, šalama i veselosti, znali u Šapcu, Valjevu, Loznici, Osijeku i drugim preduzećima hemijske industrije bivše zajedničke države. Ape i njegov pajtos, Dećo, gotovo su bili zaštitni znak kombinatske repke.

Završio je Srednju mašinsku školu u Tuzli, a diplomirao je mašinstvo u Beogradu. Prvi posao bio mu je u Solani. Bio je rukovodilac odjela pakovanja soli u OOUR Finalizacija, a kada je izgrađen HAK I, pozvan je da pređe u tu radnu organizaciju, također u sastavu “Sodaso”.

Tu je, potvrdila nam je supruga Ševala, zaradio penziju.

Svaku vijest o smrti drage osobe dočekamo s nevjericom. Potvrđeno nam da je i Ape žrtva virusa korona, a odlazak smo primili s nevjericom. Ovo zlo je ovih dana uzelo dosta dobrih ljudi, prosto kosi, a nemoćni smo. Fatum ne bira, a u nama ostaje praznina.

Neka mu je vječni rahmet, slava i hvala. Porodici saučešće. Tugujemo s njima! (mp – Foto: Facebok i arhiva TZL.ba)

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *